Nacionalna sigurnost

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Nacionalna sigurnost je pojam koji se može definirati kao stanje zaštićenosti temeljnih vrijednosti društva i na njima zasnovanih institucija,[1] zaštita vitalnih nacionalnih interesa,[2] integritet državnog područja i njezinih institucija,[3] odnosno najopćenitije kao sigurnost političkog naroda.[4] Pojam "nacionalna sigurnost" mijenja svoj sadržaj i opseg sukladno povijesnim, političkim i geopolitičkim promjenama i okolnostima. Isto tako, njegovo značenje ovisi i o ideologijskim i svjetonazorskim polazištima. Definirajući nacionalnu sigurnost svako pojedino društvo, jednako kao i svaki teoretičar, izražava svoje vrednote, svoje strahove i nade, a sve to uvjetovano je specifičnom situacijom u kojoj se društvo nalazi.[2]

Nacionalni interesi[uredi VE | uredi]

Sadržaj nacionalne sigurnosti demokratskih država obuhvaća: sigurnost nacionalnog teritorija, zaštitu osnovnih funkcija društva (socijalne, ekonomske, političke, kulturne, ekološke, gospodarske obrambene i drugi).

Ugroze nacionalne sigurnosti[uredi VE | uredi]

Izvori ugroza nacionalnih interesa mogu biti vanjski i unutarnji, a mogu imati sljedeće oblike:

  • oružani napad odnosno agresija od strane druge ili drugih država
  • unutarnja oružana pobuna
  • terorizam
  • diverzije
  • špijunaža
  • otmice i uzimanje talaca
  • politički motivirano nasilje
  • nasilno izdvajanje državnog područja ili pripojenje državnog područja drugoj državi
  • nasilna promjena ustavnog i zakonskog poretka ili sprječavanje njihove uspostave, uključujući državni/vojni udar
  • izvanjsko tajno nastojanje za ostvarivanje utjecaja na nacionalne političke i gospodarske odnose i tijekove
  • pokušaji dovođenja nacije u podređeni položaj ili ovisnost o drugoj državi ili međunarodnoj organizaciji
  • podrivanje ili slabljenje nacionalne obrambene i vojne moći
  • podrivanje ili slabljenje nacionalne gospodarske i financijske moći
  • napad na objekte vitalne infrastrukture te javne i zaštićene komunikacijske sustave
  • odavanje klasificiranih podataka
  • velike prirodne i civilne katastrofe
  • epidemije
  • djela koja su zabranjena međunarodnim pravom kao što je nedopuštena trgovina oružjem, drogom i ljudima.

Sustav nacionalne sigurnosti[uredi VE | uredi]

Sustav nacionalne sigurnosti čine državne institucije i organizacije koje su izravno, a često i isključivo, zadužene za poslove nacionalne sigurnosti, te druge potporne institucije i organizacije koje su važne za neke aspekte nacionalne sigurnosti i koje u tim poslovima sudjeluju neizravno ili povremeno.[2] Glavne institucije i organizacije koje su izravno zadužene za izvršavanje poslova nacionalne sigurnosti su državna tijela zadužena za poslove obrane (ministarstvo obrane), oružane snage, obavještajne i sigurnosne službe, policija i druge.

Nacionalna sigurnost Republike Hrvatske[uredi VE | uredi]

Prema Strategiji nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske, koju je Hrvatski sabor donio 19. ožujka 2002. godine,[1] pod nacionalnom sigurnošću Republike Hrvatske razumijevaju se:

  • određeno (postignuto ili projektirano) stanje sigurnosti,
  • funkcionalno područje djelovanja različitih sigurnosnih institucija, zajedno s ukupnim društvenim nastojanjima na polju postizanja sigurnosnih ciljeva, te
  • same institucije sigurnosti, povezane u uređeni sustav odnosa.

Republika Hrvatska nastoji izgrađivati stanje nacionalne sigurnosti u kojem će biti osigurani njena sloboda, suverenost i teritorijalni integritet u okvirima međunarodno prihvaćenih aranžmana, ljudske slobode i prava njenih građana, politička i socijalna stabilnost društva, stabilan ekonomski razvoj u uvjetima slobode tržišta i poduzetništva, funkcioniranje pravne države, unutarnji red i osobna sigurnost građana, te zdravi i stabilni ekološki uvjeti.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 Strategija nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 32/2002.)
  2. 2,0 2,1 2,2 Škoro Pevec, K., Nacionalna sigurnost: vodič za novinare, Zagreb, 2003., str. 181.
  3. Morgenthau, H. – Thompson, K., Politics Among Nations, 6th edition (New York: McGraw-Hill, 1985)
  4. Tatalović, S., Nacionalna sigurnost Republike Hrvatske i sigurnost na jugoistoku Europe, izlaganje na znanstvenom skupu, Vrbovsko, 2001.