Nadežda Čačinovič

Izvor: Wikipedija

Nadežda Čačinovič (Budimpešta, 1. travnja 1947.) hrvatska filozofkinja, feministica i prevoditeljica.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Redovita profesorica na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Rođena u slovenskoj obitelji u Budimpešti, gdje je otac bio savjetnik u jugoslavenskoj vojnoj misiji u Mađarskoj. Dobila ime po Nadeždi Krupskoj, Lenjinovoj supruzi. Školovala se u Zürichu, Bernu, Beogradu, Murskoj Soboti i Ljubljani. Studirala filozofiju, komparativnu književnost, povijest umjetnosti i lingvistiku u Ljubljani, Bonnu i Frankfurtu. Diplomirala na Filozofskom fakultetu u Ljubljani (filozofiju i komparativnu književnost). Doktorat iz filozofije obranila na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1976. zaposlena na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, najprije kao asistentica pa kao docentica (1985.), izvanredna profesorica (1989.) te redovna profesorica (1998.). Predaje estetiku, filozofiju kulture i filozofiju roda. Jedna je od osnivačica i predavačica Centra za ženske studije u Zagrebu (1995.). Predsjednica Hrvatskog centra PEN-a od 2009. godine. Prevodi filozofska djela s engleskog i njemačkog jezika. Članica je Savjeta časopisa Novi Plamen. Potpisnica je Deklaracije o zajedničkom jeziku, u kojoj se tvrdi da se u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori govore nacionalne standardne varijante zajedničkog policentričnog standardnog jezika.[1]

Djela[uredi | uredi kôd]

  • Zašto čitati filozofe : u pedeset kratkih poglavlja. Zagreb, 2009.
  • Vodič kroz svjetsku književnost za inteligentnu ženu : koristan i za inteligentne muškarce. Zagreb, 2007.
  • Žene i filozofija. Zagreb, 2006.
  • Parvulla aesthetica. Zagreb, 2004.
  • Danilo Pejović, professor emeritus Facultatis philosophicae Universitatis studiorum Zagrabiensis. Zagreb, 2002.
  • U ženskom ključu : ogledi o teoriji kulture. Zagreb, 2000.
  • Doba slika u teoriji mediologije. Zagreb, 2001.
  • Ogled o pismenosti. Zagreb, 1994.
  • Estetika. Zagreb, 1988.
  • Estetika njemačke romantike : pjesništvo i refleksija. Zagreb, 1987.
  • Pisanje i mišljenje. Zagreb 1981.
  • Subjekt kritičke teorije. Zagreb, 1980.

Izvori[uredi | uredi kôd]

Grlić, Danko. Leksikon filozofa. 2. izd. Zagreb: Naprijed, 1982. Str. 88.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Deklaracija o zajedničkom jeziku. Jezici i nacionalizmi. Pristupljeno 31. ožujka 2024.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]