Napad na kolonu JNA u Sarajevu

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Napad na kolonu JNA u Sarajevu
Dio rata u Bosni i Hercegovini
Datum 2- 3. svibnja 1992.
Lokacija Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Ishod
Sukobljeni
Flag of Bosnia and Herzegovina (1992-1998).svg Armija Republike Bosne i Hercegovine Flag of FR Yugoslavia.svg JNA
Posljedice
JNA
6[1]-42 poginulih[2]

71 ozljeđen, 215 zarobljeno

Napad na kolonu JNA u Sarajevu, znan i kao Incident u Dobrovoljačkoj ulici, odnosi se na događaje 2. i 3. svibnja 1992. tijekom rata u Bosni i Hercegovini kada je Armija Republike Bosne i Hercegovine napala konvoj JNA vojnika koji je napuštao Sarajevo prema dogovoru o povlačenju. Nakon tog okršaja, 215 pripadnika JNA je zarobljeno. Motiv je bio razmijeniti te vojnike za predsjednika Aliju Izetbegovića, koga je dan prije JNA zarobila kada se vraćao sa mirovne konferencije na sarajevskom aerodromu.[3]

Događaj je ostao razvikan u srbijanskim medijima te se negdje smatra ratnim zločinom, iako prema međunarodnom pravu naoružani vojnici umiješani u sukob ne mogu biti zaštićena grupa. Srbijansko Tužiteljstvo za ratne zločine podiglo je optužnice protiv nekoliko zapovjednika za taj slučaj i navelo brojku od 42 poginulih vojnika. Međutim, general Milutin Kukanjac, koji je tada zapovijedao konvojem JNA koji je prolazio kroz Dobrovoljačku ulicu, izjavio je da je samo 6 poginulo u napadu.[1]

Kontroverze[uredi VE | uredi]

Kada je srbijansko Tužiteljstvo pokrenulo kaznene prijave protiv nekolicine Bošnjaka, Haris Silajdžić i Željko Komšić održali su sastanak sa Tatjanom Ljujić-Mijatović, Ivom Komšićem, Mirom Lazovićem i Ejupom Ganićem, te zaključili da je Srbija prekršila Rimski dogovor jer nije tražila mišljenje Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (ICTY) prije podnošenja istrage.[4]

Tužiteljstvo je izdalo tjeralice za 19 bošnjačkih zapovjednika, no Ejup Ganić, koji se također našao na popisu, je odbacio optužbe jer je zarobljavanje JNA osoblja potaknuto spašavanjem zarobljenog Izetbegovića.[5] 2010., Ganić je priveden u Londonu zbog tjeralice, ali je ubrzo oslobođen jer je sudac Timothy Workman donio presudu prema kojoj je cijeli postupak "politički motiviran" jer je JNA bila neprijateljska vojska koja je ratovala protiv Bosne i Hercegovine, te je stoga bila "legitimna meta".[6]

Međunarodni sud pravde također je 2003. odbacio slučaj jer to djelo Armije BiH nije predstavljalo kršenje zakona.[7]

2011., Jovan Divjak je priveden u Beču zbog identične tjeralice. Međutim, Austrija je odbila predati ga Srbiji.[2]

2003., ICTY je zaključio da nema nikakvog razloga za kaznenu prijavu protiv Divjaka.[8]

Postoji sačuvan audio materijal naređenja da se kolona napadne. [9]

Vidi također[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 Sarajevo ogorčeno zbog Divjaka. B92 (5. ožujka 2011.). pristupljeno 7. ožujka 2011.
  2. 2,0 2,1 Austria won't send Bosnia general to Serbia. Reuters (7. ožujka 2011.). pristupljeno 7. ožujka 2011.
  3. John F. Burns (3. svibnja 1992.). Sarajevo's Center Erupts in War, Weakening Yugoslav Truce Effort. New York Times. pristupljeno 7. ožujka 2011.
  4. Mackic, Erna. Serbian Probe into JNA Deaths Alarms Bosnians. Balkan Investigative Reporting Network.
  5. Vasovic, Aleksandar. "Serbia charges 19 Bosnian officials with war crimes", Reuters, 26. veljače 2009-
  6. Workman, Timothy (27. srpnja 2010.). The Government of the Republic of Serbia vs. Ejup Ganić (English). City of Westminster Magistrates’ Court. pristupljeno 4. ožujka 2011.
  7. Gutman, Roy. Serbia pursues Ejup Ganic for war crimes. Or is it a vendetta?. Christian Science Monitor.
  8. RULES OF THE ROAD: NO GROUNDS FOR PROSECUTION OF GENERAL DIVJAK. Sense Agency (3. ožujka 2011.). pristupljeno 7. ožujka 2011.
  9. O Ganićevoj odgovornosti.