Napadi 11. rujna 2001.

Izvor: Wikipedija

Skoči na: orijentacija, traži
Napad na Svjetski Trgovački Centar

Napadi 11. rujna 2001. godine bili su niz koordiniranih napada protiv Sjedinjenih Američkih Država koji su se dogodili u utorak, 11. rujna 2001. godine. Prema službenom izvještaju Komisije 911, 19 osoba u službi Al-Qaide, mreže militantnih islamističkih organizacija, otelo je četiri američka zrakoplova. Dva su udarila u Svjetski Trgovački Centar (WTC) na Manhattanu u New Yorku, po jedan u svaki neboder u 17 minuta razlike, ubrzo nakon čega su se oba nebodera srušila. Treći je zrakoplov udario u Pentagon, glavno sjedište Ministarstva odbrane SAD-a u općini Arlington, državi Virginiji. Četvrti se zrakoplov srušio u ruralnom dijelu općine Somerset u Pennsylvaniji 130 km istočno od Pittsburga nakon što su putnici pružili otpor otimačima.

Izvještaj Komisije 911 je pokazao da su napadači pretvorili otete zrakoplove u najveće samoubilačke bombe u povijesti te su izvršili najubitačnije napade ikad počinjene protiv Sjedinjenih Američkih Država. Napadi 11. rujna su relativno najznačajniji događaj koji se do sada dogodio u 21. stoljeću u smislu općih ekonomskih, socijalnih, kulturnih i vojnih posljedica koje su uslijedile u toj državi i mnogim drugim dijelovima svijeta.

Sadržaj

[uredi] Napadi

Broj žrtava
Svjetski Trgovački Centar Neboderi 2,595
Let 11 92
Let 175 65
Pentagon Zgrada 125
Let 77 64
Shanksville Let 93 45
Zbroj 2,986
Drugi zrakoplov udara u WTC
WTC u plamenu

Napadi su počinjeni otimanjem putničkih zrakoplova. S kapacitetom (premda ne punim) goriva od približno 91,000 litara putnički zrakoplovi bili su pretvoreni u leteće plamene bombe. American Airlines let 11 udario je u sjevernu stranu sjevernog nebodera WTC-a u 8:46:40 sati po lokalnom vremenu. U 9:03:11 po lokalnom vremenu United Airlines let 175 udario je u južni neboder. Samo je drugi udar bio prenesen uživo na televiziji. American Airlines let 77 udario je u Pentagon u 9:37:46 sati po lokalnom vremenu. Četvrti oteti zrakoplov, United Airlines, let 93, srušio se u polju blizu Shanksvillea i Stonycreeka u općini Somerset u državi Pensilvaniji u 10:03:11 sati po lokalnom vremenu s komadima zrakoplova nađenim i do 15 km dalje. Rušenje zrakoplova u Pensilvaniji se prema pretpostavkama dogodilo tako što su otimači namjerno srušili zrakoplov ili tako što su izgubili kontrolu nad zrakoplovom nakon što su ih napali putnici. Nitko nije preživio ni u jednom od otetih zrakoplova.

Žrtve se broje u tisućama: 265 u četiri zrakoplova, 2,595 uključujući i 343 vatrogasca, 23 njujorških policajaca i još 37 policajaca u WTC-u, i 125 civila i vojnog osoblja u Pentagonu. Ukupno je poginulo najmanje 2,985 osoba. Pored WTC nebodera, koji su brojali po 110 katova, te pet drugih zgrada, također su bile uništene ili teško oštećene i četiri postaje podzemne željeznice. Na Manhattanu je ukupno bilo oštećeno 25 zgrada. Komunikacijska oprema kao što su radio, televizijski i mobilni predajnici su bili neupotebljivi zbog toga što je telekomunikacijski toranj na vrhu bio odsječen od mreže. U Arlingtonu, dio Pentagona bio je teže oštećen udarcem zrakoplova te požarom, pa se jedan dio zgrade ubrzo urušio.

Neki putnici i posada uspjeli su iz otetih zrakoplova ostvariti telefonske pozive. Govorili su da je u zrakoplovima nekoliko otmičara. Kasnije se identificiralo 19 osoba, četiri na letu 93 i po pet na ostala tri zrakoplova (iako su njihova imena i fotografije još uvijek nejasne jer su navodno neki od identificiranih živi i trenutno u Saudijskoj Arabiji). Otmičari su navodno oteli zrakoplove koristeći se noževima za otvaranje kutija. Njima su ubili nekoliko članova posade, barem jednog pilota ili putnika. Na letu 77 jedan je od putnika dojavio da su otmičari koristili džepne noževe. Također je dojavljeno da je neki plin, vjerovatno suzavac ili sprej za samoobranu, uporabljen na letu 11 i 175 da bi se putnici držali dalje od kabine prve klase. Bombaške prijetnje također su bile dojavljene na svim zrakoplovima osim na letu 77.

[uredi] Žrtve

S WTC-a, suočeni sa očajnom situacijom prodirućeg vrućeg dima i vatre, oko 200 ljudi je skočilo, palo ili bilo izgurano u smrt s nebodera padajući na ulicu ili obližnje krovove zgrada stotine metara niže. Pored toga, nekoliko se osoba u neboderima nakon udara zrakoplova pokušalo popeti na krov u nadi da će ih na krovu nebodera spasiti helikopteri, no pomoć nisu našli jer nije postojao plan za takvu mogućnost spašavanja, zbog vrućeg dima i strujanja zraka uokolo krovova. Prema nekim izvorima, zaposlenicima je onemogućen pristup krovu pošto su vrata koja idu na krov bila zaključana iz sigurnosnih razloga. U sjevernom je tornju iznad zone udara bilo zatočeno oko 1,366 osoba te nitko od njih nije preživio. Oko 600 osoba bilo je zatočeno iznad kata koji je pretrpio udar u južnom neboderu (2 WTC). Samo je 18 uspjelo pobjeći na vrijeme prije nego se neboder srušio.

Prema izvještaju Associate Pressa gradska je uprava identificirala 1,600 tijela, dok nije mogla identificirati ostalih 1,100. Izjavljeno je da grad ima oko "10,000 neidentificiranih kostiju i komada tijela koja se ne mogu poklopiti s popisom nestalih." (AP, 23. veljače 2005.)

[uredi] Četvrti zrakoplov

Otmičari četvrtog zrakoplova (United Airlines let 93) namjeravali su udariti u zgradu kongresa SAD-a, Bijelu kuću ili u Camp David. Snimka iz crne kutije je navodno obznanila da su putnici Todd Beamer i Jeremy Glick pokušali preoteti zrakoplov od otmičara koji su onda oborili zrakoplov u neuspješnom pokušaju savladavanja putnika. Kratko nakon toga zrakoplov se srušio u polju nedaleko od Shanksvillea u općini Somerset u Pensilvaniji u 10:03:11 po lokalnom vremenu. Uhićeni organizator Al-Qaide Khalid Šeik Muhamed je navodno rekao da je let 93 trebao udariti u zgradu Kongresa SAD-a.Nitko nije preživio.

[uredi] 11. rujan

Napadi se obično nazivaju "September 11.", "9/11", "911" ili "9-11". Zadnja dva naziva izvedena su iz američkog stila pisanja datuma 11. rujna i izgovaraju se "nine-eleven" (devet-jedeanaest), iako ga neki izgovaraju i kao "nine-one-one".

[uredi] Odgovornost

Militantna islamistička grupa Al-Qaida, koja je već bila umješana u nekoliko prijašnjih napada na američke ciljeve, pozdravila je napade i vođe napada te time naslutila svoju umješanost u incident. Osama bin Laden prethodno je objavio rat protiv SAD-a. Kratko nakon napada, vlada SAD-a objavila je da su Al-Qaida i Osama bin Laden prvi osumnjičeni za napade.

Prvi javni odgovor Osama bin Ladena bio je pročitan 16. rujna 2001. u kojem je rekao: "Naglašavam da ja nisam izveo ove napade koji izgledaju kao da su učinjeni od strane osoba koji su imali svoju motivaciju". Izjava je bila oglašena na katarskoj satelitskoj televiziji Al Jazeera. Ovo je poricanje također objavljeno na američkim medijskim mrežama i širom svijeta.

Prema američkim vojnim izvorima, u studenom 2001. godine, američke snage otkrile su video kasetu u uništenoj kući u Jalalabadu u Afganistanu koja prikazuje Osamu bin Ladena u razgovoru s Khalid al-Harbijem. U ovoj snimci, Osama navodno priznaje da je planirao napade iako se sumnja u ispravnost prijevoda. Snimka je emitirana na raznim medijskim programima u prosincu 2001. U videu iz 2004. godine bin Laden izgleda kao da je prihvatio potpunu odgovornost za napade 11. rujna.

Nacionalna komisija za terorističke napade na SAD, također znana i kao Komisija 911 izdala je svoj izvještaj 22. srpnja 2004. godine u kojem zaključuje da su napadi smišljeni i izvedeni od strane operativaca Al-Qaide. Komisija je izvjestila da iako je Irak bio kontaktiran (zajedno sa nekoliko drugih Blisko-istočnih i afričkih zemalja) nije utvrđena nikakva suradnja između Iraka i Al-Qaidae u vezi napada 11. rujna. Komisija je također izvjestila da su teroristi potrošili između 400 i 500,000 dolara na organizaciju plana napada, ali i da specifični izvori tog novca još nisu otkriveni. Do danas nije podignuta ni jedna optužnica za suradnju sa napadačima.

U službenom izvještaju inženjera zaključeno je da se rušenje WTC nebodera dogodilo zbog niza događaja: udar zrakoplova oštetio je veći broj vanjskih potpornih komponenata zgrada, manji dio unutarnjih, te je skinuo pasivnu požarnu zaštitu s velikog broja potpornih elemenata. Zapaljenje goriva zrakoplova je zapalilo urede na udarenim i okolnim katovima. Kerozinski se požar (koji ne može, i za kojeg se nikad službeno nije ni tvrdilo da je oslabio potpornje) ugasio za 5-10 minuta, nakon čega je počeo buktiti migrirajući uredski požar, što je sve više slabilo grede u katnim pločama, koji su se zbog toga počeli uvijati i za sobom vući vanjske potporne stupove. Katovi su se samo ponegdje odvajali, na malo mjesta, što nije bilo ključno za gubljenje statike. Tijekom tog procesa, a naročito kada su počeli pucati vanjski nosivi stupovi, težina gornjeg dijela zgrade prenosila se neravnomjerno krovnom grednom kapom na oštećene dijelove jezgre. Kad je opterećenje preraslo maksimalno, gornji su dijelovi zgrada udarili u oštećene i počeli propadati, a dok su došli do neoštećenih, kinetička energija je već bila prevelika i rušenje je nastavljeno. Nakon što su se uokolo rasuli vanjski stupovi i dijelovi katova, ostajale su krnje jezgre nebodera koje su, ionako nesposobne za samostalno stajanje, padale po ruševinama.

Prema nekim utiscima mnogi ljudi su smatrali da su se zgrade trebale srušiti padom na stranu. Ovo nerazumjevanje stanja je izazvalo mnoge špekulacije da je bila uporabljena neka vrsta kontroliranog rušenja.

Mjesto rušenja četvrtog zrakoplova u Shanksvilleu. Satelitski snimak

U kratko, dvije instinktivne pretpostavke promatrača i razumjevanje oko toga kako predmeti obično padaju prouzrokovale su da nenaviknuto oko promatrača zaključi da je način na koji su se srušili sličan tzv. "kontroliranom rušenju". Internetom se vuče mit da su zgrade uništene u tzv. vremenu slobodnog pada, što nije ni točno. Ipak neke osobe koje još uvijek vjeruju u teorije zavjere o napadima te nastavljaju podržavati i vjeruju u ideju "kontroliranog rušenja".

[uredi] Motiv

Napadi 11. rujna bili su u skladu s borbom Al-Qaidae protiv SAD-a koja se prije manifestirala njihovom umiješanosti u nekoliko prijašnjih napada na američke ciljeve kao što je primjerice bombardiranje američkog veleposlanstva u Keniji 1998. godine i bombardiranje USS Cole ratnog broda u Jemenu. 1998. godine bila je izdana naredba Osame Bin Ladena, Ajman al-Zavahirija, Abu Jasir Rifai Ahmad Taha, Šaik Mir Hamzah i Fazlur Rahmana koja navodi nekoliko motiva na borbu protiv SAD-a. Na specifičan način naredba je opisala i optužila da SAD:

  • Iskorištava i omalovrjeđuje resurse Arapskog poluotoka
  • Vodi politiku vođe u tim zemljama
  • Podržava diktatorske režime i monarhije na Bliskom istoku a time tlači njeno stanovništvo
  • Održava vojne baze i instalacije na arapskom poluotoku u namjeri da prijeti obližnjim muslimanskim zemljama
  • Ima namjere da sa svojim prisustvom napravi podjele između muslimanskim državama slabeći ih sa tim politički
  • Podržava Izrael i želi odvratiti međunarodnu pažnju od okupacije Palestine
  • Je religijskim sastavom stanovništva predominantno kršćanska i time heretična i islamofobna.

Rat u zaljevu te sankcioniranje i bombardiranje Iraka od strane SAD-a su 1998. prikazani kao dokazi ovih optužbi. Pored negodovanja prosječnih muslimana, naredba u islamskim tekstovima koristi se da opravda agresivne poteze protiv američkih vojnih i civilnih ciljeva dok se navedene optužbe ne preokrenu. Napadi 11. rujna se smatraju jednim od takvih poteza.

2004. godine u svojoj izjavi prihvaćanja odgovornosti za napade Bin Laden je također rekao da je motivacija za napade bila i "vraćanje slobode našem narodu", "kažnjavanje agresora", i "nanošenje ekonomske štete SAD-u". Naveo je da je dugoročni cilj ove njegove borbe da "SAD iskrvari do točke banktora".

Bushova administracija tvrdi da je Al-Qaida motivirana mržnjom prema slobodi i demokraciji, primjerice SAD-a. Obje strane prikazuju borbu kao okršaj dobra i zla. Neki su naglasili da komentari Al-Qaide i metode kojima se koriste pokazuju da je Al-Qaida motiviravana da nametne tiranijski svjetski poredak zasnovan na interpretaciji Islama.

Manjina odbija zaključak da je Al-Qaida odgovorna za napade, najčešće navodeći CIA i Mossad kao odgovorne. Drugi opet iako prihvataju Al-Qaidinu odgovornost, tvrde da su članovi američke vlade prikrili neke informacije o napadima i u tajnosti ih sankcioniraju. U oba slučaja pretpostavlja se da je motivacija stvaranje razloga za američku vojnu ekspanziju na Bliskom istoku sa krajnjih ciljem da se realiziraju ciljevi SAD-a koji su bili uglavom vezani uz proizvodnju nafte.

[uredi] Poslije napada

Pogled na WTC i Kip slobode nakon napada

[uredi] Međunarodna reakcija

Napadi su imali ogromne posljedice na svjetsku politiku. Bili su osuđeni širom svijeta, a oko mjesec dana kasnije SAD su povele koaliciju međunarodnih snaga u Afganistanu u potragu za snagama Al-Qaide. Pakistan se odlučno pridružio SAD-u u borbi protiv Osama bin Ladena i Al-Qaide. Ustupio je američkim trupama niz vojnih aerodroma i baza za njihov napad na Afganistan. Pakistan je uhitio preko 600 navodnih članova Al-Qaide i predao ih u ruke SAD-u.

Mnoge države su uvele stroge anti-terorističke zakone i poduzeli korake da presjeku financiranje terorizma uključujući i zamrzavanje bankovnih računa koji su bili pod sumnjom da se koriste u financiranju terorizma. policijske i detektivske agencije su poboljšale suradnju u cilju da se osumnjičeni teroristi uhite, te da se razbiju osumnjičena teroristička udruženja širom svijeta. Ovaj proces bio je izuzetno kontroverzan pošto su neke restrikcije državnim organima uklonjene, a što je dovelo da se određena građanska prava smatraju oštećenima. Kontroverza je naglašena u rujnu 2004. kad je Jusufu Islamu (prije znan kao pjevač Cat Stevens), vodećem britanskom muslimanu koji je poznat po svom mirotvornom radu, zabranjen ulaz u SAD nakon čega je kasnije bio vraćen u Veliku Britaniju. Izbacivanje Jusufa Islama iz SAD-a je dovelo do žalbe od strane britanskog ministra vanjskih poslova Jacka Strawa američkom državnom tajniku Collinu Powellu koji je nakon toga naredio istragu o zabranama koje su postavljene za osobe koje ulaze u SAD.

[uredi] Odgovor javnosti u SAD-u

Napadi su također imali trenutni i veliki utjecaj na stanovništvo SAD-a. Zahvalnost prema državnim radnicima javne sigurnosti, prvenstveno prema vatrogascima, se opširno širila što zbog velikog rizika koji su preuzeli na sebe na licu mjesta to i zbog velikog broja žrtava koje su same vatrogasne i policijske jedinice pretrpjele. Broj žrtava radnika hitne pomoći bio je također velik. Tadašnji gradonačelnik New Yorka Rudolph Giuliani igrao je vrlo važnu ulogu u događaju za što je 2001. godine bio proglašen osobom godine Time magazina. U to vrijeme bio je popularniji od predsjednika Georgea Busha.

Bilo je nekoliko značajnih reakcija javnosti u SAD-u na napade. Jedna reakcija bila je povećavanje patriotizma i viorenja zastava koje se nije vidjelo od Drugog svjetskog rata. Također je došlo i do ogromnog nivoa poštovanja, suosjećaja i divljenja prema New Yorku i Njujorčanima od strane ostalih dijelova SAD-a.

Neki su kritizirali ovu reakciju naglašavajući da nisu svi koji su poginuli bili njujorčani (npr. putnici u zrakoplovu). Ipak, New York je očigledno podnio najteži udarac napada i nosit će još dugo godina ožiljke od toga dana. Donacije krvi bile su nerazmjerno velike u tjednima nakon 11. rujna. Prema izvještaju tjednika američkog medicinskog udruženja koji je objavljen 7. svibnja 2003. donacije krvi u tjednima nakon napada 11. rujna 2001. bile su znatno veće nego u istim tjednima prošle 2000. godine, čak od 2.5 do 3 puta.

Dogodilo se i nekoliko slučajeva zlostavljanja i kriminalnih napada protiv osoba bliskoistočnog porijetla i drugih koji su izgledali kao da su tog porijekla, naročito prema Šiitima. Balbir Singh Sodhi, bio je jedna od žrtava ovog osvetništva. Ustrijeljen je 15. rujna 2001. godine.

[uredi] Ekonomija nakon napada

Napadi su nanijeli značajne ekonomske posljedice u SAD-u i u svijetu. Njujorška burza nije bila otvorena 11. rujna i ostala je zatvorena do 17. rujna. Zgrada njujorške burze nije bila oštećena u napadima ali tvrtke članice burze kao i mušterije i tržišta nisu mogli komunicirati s burzom zbog velike štete nanesene komunikacijskom i telefonskom sustavu čija ja zgrada bila nedaleko od kompleksa. Kad se burza ponovo otvorila 17. rujna 2001. nakon najduže stanke od Velike gospodarske krize iz 1929. godine, indeksi osnovnih dionica burze su pretrpjeli najveći pad u povijesti u jednom danu. Američke dionice su izgubile 1.2 trilijuna (1200 milijardi) dolara u vrijednosti samo u jednom tjednu. Do 2005. godine ulice koje prilaze burzi (Wall street) su još uvijek zapriječene preprekama i vrlo dobro osigurane.

Nakon napada, zračni prostor u SAD-u bio je zatvoren nekoliko dana pa se zračni promet znatno smanjio i nakon ponovnog otvaranja zračnog prostora. Do 2005. godine američka zrakoplovna industrija se još uvijek nije potpuno oporavila i tek nekolicina ih posluje dobro.

Svi u SAD-u bili su evakuirani nedugo nakon napada uključujući i nebodere u Los Angelesu gdje se promet sveo na minimum kao nikad prije u tom gradu. Glavna poslovna četvrt bila je gotovo sasvim prazna pošto je većina poslovnica bila zatvorena.

[uredi] Spašavanje i oporavak

Izravno spašavanje i oporavak od napada trajali su mjesecima. Trebalo je nekoliko tjedana da bi se samo ugasili požari koji su još gorjeli u ruševinama, a sanacija je trajala sve do svibnja 2002. godine. U svrhu pomoći žrtvama napada, otvoreni su mnogi fondovi, a proces financijske pomoći preživjelim obiteljima žrtava još uvijek traje.

[uredi] Mogući zdravstveni efekti

Postoje stručne teze da izlaganje raznim toksičnim produktima nakon rušenja WTC-a ima negativne efekte na razvoj nerođene djece. Zbog moguće nanesene štete nekoliko pedijatrija trenutno analizira djecu čije su majke bile trudne za vrijeme napada, a koje su živjele ili radile u neposrednoj blizini kompleksa. Znanstvenici rade ove analize u svrhu proučavanja djece, koristeći psihološka testiranja svake godine, te razgovor s majkama svakih 6 mjeseci. Cilj studije je da se utvrdi postoji li znatna razlika u razvoju i zdravstvenom napretku djece čije su majke u trudnoći bile izložene produktima urušavanja i požara, s onom djecom čije majke tome nisu bile izložene.

[uredi] Urušavanje Svjetskog trgovačkog centra

New York, 14. rujna, 2001

Pri dizajniranju WTC nebodera krajem 1960-ih godina bilo je uzeto u obzir da postoji mogućnost da Boeing 707 malom brzinom putnički zrakoplov udari u zgradu. Udarci zrakoplova 2001. godine, koji su bili puno jači, pokazali su da su dva nebodera izuzetno robustne građevine sposobne izdržati puno veća opterećenja. Ipak, pri dizajniranju, nastali požar koji obuhvaća nosive elemente s kojih je strgnuta pasivna zaštita nije bio uzet u obzir. Službeno nikad nije bilo rečeno da je urušavanje prouzrokovano taljenjem čeličnih stupova.

Dizajn WTC-a uključio je nekoliko osnovnih inovacija gradnje koji su ga učinili neobičnim u usporedbi s prijašnjim i mnogim narednim neboderima. Činjenica je da su starije građevine sadržavale više pasivne požarne zaštite, te da bi požar tolikih razmjera lakše izdržale, no iako su kinetička energija i vatra bile bez presedana u povijesti građevinskih katastrofa, službeno se drži da bi zgrade klasičnog dizajna pale odmah ili ubrzo nakon udara, te ne bi ni dočekale veliki požar, baš zbog starog dizajna koji ne bi dopustio inteligentnu preraspodjelu sila u strukturama.

Federalna istraga o tehničkoj i protupožarnoj sigurnosti zgrada, a u vezi sa rušenjem dva WTC nebodera, obavila je institucija američkog Ministarstva trgovine: Nacionalni institut za standardizaciju i tehnologiju, NIST. Cilj ove istrage, koja je završena 6. travnja 2005. godine, bio je istražiti konstrukciju zgrade, materijale koji su bili korišteni i tehničke uvjete koji su doprinijeli katastrofi. Istraga je trebala poslužiti sljedećim mjerama:

  • poboljšanju načina dizajniranja, izgradnje, održavanja i korištenja zgrada
  • poboljšanju u korištenju alata i pružanju radnih uputa radnicima u gore navedenom
  • reviziji u građevinskim zakonima, standardima i metodama
  • poboljšanju javne sigurnosti

Izvještaj je zaključio da je "protupožarni zaštitni omotač u WTC neboderima u zoni udara bio skinut sa čelične infrastrukutre zgrade sa prvobitnim udarom zrakoplova i da se to nije dogodilo WTC neboderi se najvjerojatnije ne bi srušili". Pored toga izvještaj navodi da protupožarne stube nisu bile adekvatno napravljene da bi osigurale evakuaciju ljudi iznad zone udara.

[uredi] Kontroverze

Analiza javnog mijenja je 30. kolovoza 2004. godine objavila da polovina stanovništva (49.3%) grada New Yorka i oko 41% stanovništva države New York vjeruju da su neki od američkih državnika unaprijed znali da su se napadi planirani na ili oko 11. rujna 2001. i da oko toga svjesno nisu ništa poduzeli. Postoje priče da su se dogodili telefonski pozivi i upozorenja čak nekoliko tjedana prije napada koji nisu bili ozbiljno shvaćeni. Neke teorije uzimaju predsjednikovo ponašanje za vrijeme napada kao dokaz ovih tvrdnji.

Ono što pobuđuje najviše sumnje u službenu verziju je sam postupak provođenja istrage o napadima, ali i brojni dokazi na koje službena verzija nikada nije ponudila odgovor. Neupitno najveća kontroverza od svih jesu imena terorista koji su oteli i srušili zrakoplove. FBI je najprije proglasio da je jedan od terorista saudijski pilot Abdul Rahman al-Omari. Kada se on živ i zdrav javio iz Saudijske Arabije tada FBI mijenja to ime u Abdulaziz al-Omari. Kada se i taj čovjek pojavio da protestira tu optužbu od FBI u kojoj su navedeni njegovi podaci o rođenju i posao koji radi (ali s pogrešnom slikom)[1], odustalo se od nove promjene imena i dalje se insistira da je čovjek tog imena, datuma rođenje i posla jedan od terorista koji su srušili letjelicu. Slična situacija se dogodila s još nekoliko takozvanih terorista.

Na početku sanacije, dok se još tragalo za preživjelima, manji je dio ruševina odvezeno izvan granica SADa. Uništeno je tako stotine tisuća tona dokaznog materijala. Po Internetu se vuče mit da je sav čelik uništen u Aziji, što je netočno, jer je ogroman dio završio na odlagalištu Fresh Kills gdje je stručno pregledan.

[uredi] 20. otmičar

27 članova Al-Qaidae je pokušalo ući u SAD da bi se pridružilo napadima 11. rujna. Na kraju samo 19 ih je sudjelovalo. Ostali potencijalni otmičari se obično nazivaju "20-ti otmičar".

Ramzi Binalshibh imao je namjeru sudjelovati u napadima ali mu je nekoliko puta odbijena viza za ulazak u SAD. Muhamed al-Kahtani, državljanin Saudijske Arabije, također je planirao pridružiti se otmičarima, ali mu je američka imigracijska vlast na Orlandovom međunarodnom aerodromu zabranila ulazak u kolovozu 2001. godine. Kasnije je uhićen u Afganistanu i zatočen u američkom vojnom zatvoru zvanom Kamp X-Ray u luci Guantanamo na Kubi. Zakariah Musaui navodno je bio zamjena za Ziada Jaraha, koji je u jednom momentu zaprijetio da će se povući iz plana zbog nesuglasica među napadačima. Planovi da se Musaui uključi nisu nikad dovršeni jer je ijerarhija Al-Qaidae imala sumnje u njegovu pouzdanost. Ipak u travnju 2005. Musaui je priznao krivicu o sudjelovanju u otmicama i Al-Qaidai. 2006. je osuđen na doživotnu zatvorsku kaznu.

Ostali pripadnici Al-Qaide koji su pokušali ali nisu se uspjeli pridružiti napadima su: Saeed al-Ghamadi, Mushahid al-Hamlan, Zakyraijah Essabar, Ali Abdul Aziz Ali i Tawfiq bin Attash. Prema izvještaju Komisije 911, Khalid Shaikh Mohammed, tvorac plana o napadu, htio je ukloniti barem jednog člana, Kalid al-Mihdhara, iz operacije, ali Osama bin Laden ga je nadglasao.

[uredi] Ostali napadi

Prema izjavi Muhameda Afroze, istovremeni napad u Londonu bio je planiran na engleski parlament i na Tower most u Londonu, ali je u zadnjem trenutku otkazan kad su se otmičari, čekajući da uđu na zrakoplove koje su trebali oteti vidjeli štetu u americi, uspaničili i pobjegli. Slični napadi su vjerojatno bili planirani i u New Delhiju i Melbourneu.

[uredi] Kronologija događaja

WTC, slikan dvije godine prije napada

[uredi] 8:45 h

U 8.45 h po mjesnom vremenu u New Yorku Boeing 767 -let 11 American Airlinesa brzinom od 785 km/h zabija se u sjeverni toranj Svjetskog trgovačkog centra između 94. i 98. kata. U prvim trenucima događaj se doima kao tragična nesreća.

[uredi] 9:03 h

"Tragična nesreća" postaje teroristički udar kada se u 9.03 jedan Boeing 767 (let 175 United Airlines) zabija u južni toranj brzinom od 950 km/h između 78. i 84. kata. Cijeli SAD shvaća da je postao ciljem terorista i predsjednik George W. Bush naziva događaje "nacionalnom tragedijom". Predsjednika se zrakoplovom Air Force One odvodi na sigurno u američku vojnu bazu. Nakon udara počela je evakuacija tornjeva i dolazak spasitelja i vatrogasaca. Svi tuneli i mostovi koji vode u Manhattan zatvoreni su.

[uredi] 9:37 h

Treći udar: let 77 American Airlinesa (Boeing 757) zabija se u zapadno krilo Pentagona, američkog ministarstva obrane. Zračni prostor SAD-a je očišćen i svi su letovi preusmjereni nad Kanadu. Evakuirani su Bijela kuća, State Department i zgada Kongresa (Capitol).

[uredi] 10:03 h

Let 93 United Airlinesa Boeing 757 pada jugoistočno od Pittsburgha u Saveznoj Državi Pennsylvaniji. Putnici, koji su čuli za napad na WTC, vjerojatno su onemogućili teroriste, što je uzrokovalo pad.

[uredi] 10:05 h

Ruši se južni toranj WTC-a zatrpavši oko 350 vatrogasaca i 60 policajaca koji su spašavali ljude u njemu. Ubrzo nakon toga evakuira se sjedište UN-a i Newyorška burza.

[uredi] 10:29 h

Potpuno se ruši i sjeverni toranj Svjetskog trgovačkog centra nakon čega je cijeli južni Manhattan obavijen gustim dimom. Počela je masovna evakuacija koju je naredio gradonačelnik New Yorka Rudolph Giuliani. U područje dolazi Nacionalna garda.

[uredi] Izvori

[uredi] Vidi još

[uredi] Vanjske poveznice

Napadi 11. rujna 2001.
 Ovaj članak zahtjeva provjeru i čišćenje vanjskih poveznica.
Popis vanjskih poveznica treba preurediti u skladu s pravilima na stranici Wikipedija:Vanjske poveznice.
Commons logo
U Wikimedijinu spremniku nalazi se još materijala vezanih uz:
Napadi 11. rujna 2001.

[uredi] Video

[uredi] Fotografije

[uredi] Knjige

  • CSMonitor.com - '11. rujna godinu dana poslije: Priručnik za knjige o 11. rujnu: Godinu dana nakon napada na WTC i Pentagon, izdavačke kuće su izdale više od 300 knjiga.
  • Dwyer, Jim and Flynn, Kevin (2005). 102 Minute: Neobjavljena priča o borbi za život u WTC neboderima. New York: Times Books.
  • September11News.com - 'Povijesne knjige 11. rujna 2001.'

[uredi] Žrtve i šteta

Dobavljeno iz "http://hr.wikipedia.org/wiki/Napadi_11._rujna_2001."
Osobni alati
Napravi zbirku