Nedjeljko Fabrio

Izvor: Wikipedija
Nedjeljko Fabrio

Nedjeljko Fabrio 2013.
Rođenje 14. studenoga 1937.
Smrt 4. kolovoza 2018.
Zanimanje književnik
Nacionalnost Hrvat
Portal o životopisima

Nedjeljko Fabrio (Split, 14. studenog 1937.Rijeka, 4. kolovoza 2018.[1]), hrvatski književnik i akademik.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rodio se u Splitu. Obitelj mu se po dekretu odselila u Rijeku.[2]

Školovao se u Rijeci, gdje je pohađao osmogodišnju školu i Prvu riječku hrvatsku gimnaziju. Završio je Filozofski fakultet u Zagrebu. Bio je predavač u Narodnom sveučilištu, dramaturg u Narodnom kazalištu "Ivana Zajca" – Rijeka, urednik u Dramskom programu Televizije i Radio-Zagreba te profesor na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Također je bio pripovjedač, dramski pisac i prevoditelj.

Fabrijevo književno djelo vezano je uz riječke teme i probleme hrvatsko-talijanskih odnosa. Došavši s roditeljima u Rijeku mogao je pratiti velike povijesne mijene uzrokovane kapitulacijom Italije 1943. godine i završetkom Drugoga svjetskog rata. Veliku temu eksodusa stanovništva (esodo), uglavnom talijanske narodnosti, nakon Drugoga svjetskog rata obradio je u romanu »Vježbanje života«. Djelo je nakon dramaturške obrade dr. Darka Gašparovića uspješno prikazano na pozornici riječkog teatra više od osamdeset puta.

Nedjeljko Fabrio živio je i radio u Zagrebu. Bio je redovni član HAZU i dopredsjednik MH u Zagrebu, predsjednik DHK, član Društva hrvatskih književnih prevoditelja, kazališnih kritičara i teatrologa. Pisao je i objavljivao glazbene kronike i kritike. Dobitnik je zapaženih nagrada te sudionik Jadranskih književnih susreta.

Pisao je prozna djela velikoga opsega, s temama iz riječke prošlosti.[2] Njegov rad često su pratile različite kontroverzije, primjerice, ostavka s dramatičnim tekstom na članstvo u DHK nadaleko je odjeknula. Zatim, skandal s Nobelovom nagradom, koju Fabrio danas komentira sljedećim riječima: "Netko me iz inozemstva kandidirao i na tome je ostalo".[nedostaje izvor]

Napisao je i prvi roman o Domovinskom ratu, "Smrt Vronskog", koji su neki, poput pisca Miljenka Jergovića, dočekali na nož, a drugi ga proglasili kapitalnim djelom.[nedostaje izvor]

Djela[uredi | uredi kôd]

Objavljena djela[uredi | uredi kôd]

Nedjeljko Fabrio u Rijeci 2012.
  • Odora Talije (teat. es.), Rijeka, 1963.
  • Partite za prozu (prip.), Rijeka, 1966.
  • Apeninski eseji (es.), Zagreb, 1969.
  • Labilni položaji (prip., dr.), Zagreb, 1969.
  • Reformatori (dr.), 1968.; Admiral Kristof Kolumbo (dr.), 1969.
  • Čujete li svinje kako rokću u ljetnikovcu naših gospara? (dr.), 1969.
  • Meštar (dr.), 1970.; Kralj je pospan (dr.), 1971.
  • Drame, Zagreb, 1976.; Magnificat (dr.), 1976.
  • Štavljenje štiva (es.), Zagreb, 1977.
  • Lavlja usta (prip.), Zagreb, 1978.
  • Vježbanje života (ro.), Zagreb, 1985., 1986, 1990., 1996., Pečuh, 1994.[3]
  • Kazalištarije (teat. es), Zagreb, 1987.
  • Berenikina kosa (ro.), Zagreb, 1989., 1990., Klagenfurt, 1992., Milano, 1995.
  • Izabrane pripovijetke, Zagreb, 1990.
  • Smrt Vronskog (ro.), Zagreb, 1994., i 1998.
  • Koncert za pero i život (čl., fe.), Zagreb, 1997.
  • Maestro i njegov šegrt (glaz. es.), Zagreb, 1997.
  • Triemeron (2002.), roman[4][5][6]
  • Ruža vjetrova: sjeverojadranski i drugi eseji (2003.)
  • Orfejeva djeca (2008).

Izvedena djela[uredi | uredi kôd]

  • Reformatori (dr.), NK "Ivan Zajc", Rijeka, 1968.
  • Čujete li svinje kako rokću u ljetnikovcu naših gospara? (dr.), HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka, 1970., ZKM, Zagreb, 1977.
  • Meštar (dr.), SEK, Zagreb, 1971.;
  • Vježbanje života (dramatizacija Darko Gašparović), HNK Ivana pl. Zajca, Rijeka, 1989.
  • Berenikina kosa (dr.), HNK u Zagrebu

Nagrade i priznanja[uredi | uredi kôd]

Nedjeljko Fabrio i književna nagrada Crikveničko sunce

Spomen[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. www.novilist.hr – Poznati hrvatski književnik i akademik Nedjeljko Fabrio preminuo jutros u Rijeci u 81. godini, objavljeno i pristupljeno 4. kolovoza 2018.
  2. a b Ivica Župan: Slikovnice pune legendi, Slobodna Dalmacija, prilog Forum, 13. ožujka 2001., str. 4.
  3. Zrinka Trusić, Nedjeljko Fabrio, Vježbanje života: kronisterija, Rostra 7/2016.
  4. Nedjeljko Fabrio, Triemeron : Roman einer kroatischen Passion : treći dio Jadranske duologije, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 2002. (359 str.), ISBN 9531850615; II. izdanje: Profil international, 2005. (377 str.), ISBN 953120117X
  5. Vlatko Perković, Čovjek sučeljen s poviješću, Kolo 2/2002.
  6. Dijana Mikšić, Lik slikara u Krležinu romanu "Povratak Filipa Latinovicza" i Fabrijevu romanu "Triemeron": odnos umjetnika prema povijesnom i nacionalnom, Fluminensia 2/2012. (HAW)
  7. http://info.hazu.hr/nedjeljko_fabrio_biografija (pristupljeno 22. lipnja 2013.)
  8. Svečana hrvatska premijera dokumentarnog filma Fabrio, www.mojarijeka.hr, pristupljeno 20. svibnja 2021.
  9. Franjo Deranja, Sjećanje na Fabrija: Otvorena spomen soba u Narodnoj čitaonici u Novom Vinodolskom, Novi list, objavljeno 5. kolovoza 2019. (HAW), pristupljeno 20. svibnja 2021.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Ostali projekti
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Nedjeljko Fabrio
Mrežna mjesta