Nikša Gligo

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Nikša Gligo
Nikša Gligo.jpg
Rođenje 6. travnja 1946.
Split, Hrvatska Flag of Croatia.svg
Prebivalište Zagreb
Polje humanističke znanosti i muzikologija
Institucija Muzička akademija Sveučilišta u Zagrebu
Alma mater Sveučilišta u Zagrebu i Ljubljani
Akademski mentor prof. dr. Andrej Rijavec
Poznat po glazba 20. stoljeća
Istaknute nagrade Nagrada Josip Andreis, Orden viteza u redu umjetnosti i književnosti francuskoga Ministarstva kulture, nagrada Porin, odlikovanje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića

Nikša Gligo (Split, 6. travnja 1946.), hrvatski muzikolog i akademik.

Životopis[uredi VE | uredi]

Akademik Nikša Gligo u rodnom je Splitu 1964. maturirao na Klasičnoj gimnaziji Natko Nodilo i na Glazbenoj školi Josip Hatze. 1969. je diplomirao komparativnu književnost te engleski jezik i književnost na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a 1973. muzikologiju na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Ljubljani. Magistrirao je 1981. na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu, a doktorirao 1984. na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Ljubljani. Usavršavao se na sveučilištima u Kölnu, Salzburgu, Berlinu, Freiburgu i u SAD-u.

Od 1969. do 1986. bio je upravitelj Muzičkog salona Studentskoga centra Sveučilišta u Zagrebu, a od 1986. radi kao docent na Odsjeku za muzikologiju Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 2003. izabran u trajno zvanje redovitoga profesora. 1985/86. bio je gostujući profesor na Sveučilištu Albert Ludwig u Freiburgu. Od 1998. je gostujući profesor na Odsjeku za muzikologiju Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu. Od 1996. do 2001. predavao je na poslijediplomskome studiju informacijskih znanosti na Fakultetu organizacije i informatike Sveučilišta u Zagrebu u Varaždinu, a od 2005. predaje na poslijediplomskome studiju na Odsjeku za kulturalne studije Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Rijeci.

Član je Hrvatskoga muzikološkog društva, Hrvatskoga društva skladatelja, Međunarodnoga udruženja za semiotičke studije (IASS/AIS) te počasni član Hrvatskoga društva glazbenih teoretičara. Od svibnja 2006. redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti,[1] a u kolovozu 2014. izabran je i za člana Akademije Europe (lat. Academia Europaea; engl. The Academy of Europe).[2][3]

Znanstveno djelovanje[uredi VE | uredi]

Akademik Nikša Gligo je stručnjak za glazbu 20. stoljeća, posebice suvremenu hrvatsku glazbu, a predmet njegova znanstvenog interesa često su estetika i semiotika glazbe te glazbena terminologija. Autor je pet knjiga: Vrijeme glazbe (1977.), Varijacije razvojnog kontinuiteta: Skladatelj Natko Devčić (1985.), Problemi Nove glazbe 20. stoljeća: Teorijske osnove i kriteriji vrednovanja (1987.), Pojmovni vodič kroz glazbu 20. stoljeća s uputama za pravilnu uporabu pojmova (1996.), Zvuk – znak – glazba. Rasprave oko glazbene semiografije (1999.) te više od stotinu znanstvenih i stručnih studija objavljenih u Hrvatskoj i u svijetu. Prevodi s engleskog, njemačkog i francuskog jezika: s engleskoga je, primjerice, preveo monografiju o Arnoldu Schönbergu Charlesa Rosena (Zagreb, 2003.), a s njemačkoga knjigu Glazba 20. stoljeća Hermanna Danusera (Zagreb, 2007.). Bio je član uredništva časopisa Arti musices (1992.-96.), član je uredništva The International Review of the Aesthetics and Sociology of Music (od 1992.), sarajevskoga časopisa Muzika (od 1992.) i izdavačkoga savjeta časopisa MusikTexte iz Kölna (od 1993.). Od 1998. suradnik je u glazbenoj enciklopediji Musik in Geschichte und Gegenwart (Kassel, Njemačka).[1]

Nagrade i priznanja[uredi VE | uredi]

  • 1969. Nagrada SKOJ-a za glazbenu kritiku.
  • 1985. Nagrada Josip Andreis Društva skladatelja Hrvatske za knjigu Varijacije razvojnog kontinuiteta: Skladatelj Natko Devčić.
  • 1987. Nagrada Josip Andreis Društva skladatelja Hrvatske za knjigu Problemi Nove glazbe 20. stoljeća: Teorijske osnove i kriteriji vrednovanja.
  • 1992. Orden viteza u redu umjetnosti i književnosti francuskoga Ministarstva kulture.
  • 1994. Hrvatska diskografska nagrada Porin za komentar uz CD Zagreb 900.
  • 1997. Godišnja Državna nagrada za znanost (područje: humanističke znanosti) za Pojmovni vodič kroz glazbu 20. stoljeća s uputama za pravilnu uporabu pojmova.
  • 1997. Odlikovanje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića.
  • 2000. Nagrada Josip Juraj Strossmayer Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Zagrebačkog velesajma za humanističke znanosti (za knjigu Zvuk - znak - glazba. Rasprave oko glazbene semiografije).
  • 2000. Nagrada Josip Andreis Hrvatskog društva skladatelja za knjigu Zvuk - znak - glazba. Rasprave oko glazbene semiografije.
  • 2006. Plaketa Muzičke akademije u Sarajevu za uspješan doprinos razvoju Muzičke akademije, muzičke umjetnosti, nauke i pedagogije u Bosni i Hercegovini (povodom 50 godina Muzičke akademije u Sarajevu).
  • 2006. Počasni član Hrvatskoga društva glazbenih teoretičara.

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

HAZU 76 17 lipnja 2008.jpg Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Vidi dopusnicu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za Wikipediju na hrvatskome jeziku.