Rukomet počeo trenirati s 10 godina, prvi trener mu je bio Vinko Jurković. S nepunih 16 godina počinje igrati za seniorsku momčad RK Mehanika (današnji RK Metković), zajedno s Slavkom Golužom, Patrikom Ćavarom i drugima. Nakon studija u Zagrebu, u sezoni 1993./94., na poziv svog kluba se vraća i tu sezonu je izboren ulazak u 1. hrvatsku rukometnu ligu. U Metkoviću igra neprekidno do sezone 1996./97. Radi suspenzije zarađene na utakmici u Splitu protiv RK Split Brodomerkur sljedeću sezonu odlazi igrati u Katar. Povratkom u Metković, postaje jedan od nositelja igre metkovskog kluba u sljedećih nekoliko sezona u kojima klub igra i na europskoj sceni. Pred Olimpijske igre u Ateni 2004 prelazi u RK Zagreb.
S Metković Jambom je osvojio kup EHF-a 2000. i Hrvatski kup 2001. i 2002. Sa Zagrebom je osvojio sve naslove prvaka i kupa od 2005. do 2008.
Poznat po velikoj srčanosti i borbenosti na parketu, izborio je poziv u reprezentaciju za SP u Portugal 2003. godine. Srčanost je nastavio pokazivati i kad je došao do mjesta u reprezentaciji: igrao je i pod injekcijama za Hrvatsku.[1]
Na OI u Ateni ostavio je upečatljiv trag sa svojim efektnim pogotkom u skoku, varkom kroz noge pa udarcem preko glave, leđima okrenut vrataru, u četvrtfinalu protiv Grka.
