Nikica Kalogjera

Izvor: Wikipedija
Nikica Kalogjera
Poznat/a i kaoNiko
Rođen/a19. svibnja 1930.
Umro/umrla27. siječnja 2006.
Žanr/ovizabavna i filmska glazba
Zanimanjeskladatelj, dirigent, aranžer, glazbeni producent
Djelatno razdoblje1950-ih do 2006.
Producentska kućaJugoton, PGP-RTB, Aquarius Records, Croatia Records
Nagrade
Dobitnik diskografske nagrade Porin
Dobitnik mnogobrojnih nagrada i priznanja

Nikica Kalogjera (Beograd, 19. svibnja 1930. – Zagreb, 27. siječnja 2006.), bio je hrvatski skladatelj zabavne i filmske glazbe, dirigent, aranžer i glazbeni producent.

U svojoj karijeri Kalogjera je napisao preko tisuću skladbi, dobitnik je brojnih domaćih i inozemnih nagrada, u inozemstvu je snimio više od 500 skladbâ, a od tog broja najviše s Festivala zabavne glazbe Split. Prvu ploču snimio je 1952. godine za diskografsku kuću Jugoton, zajedno s Ivom Robićem s kojim kasnije surađuje gotovo pola stoljeća. Također je pisao filmsku glazbu, glazbu za kazalište, televizijske drame i serije.

Završio je Glazbenu akademiju i doktorirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Kao liječnik radio je kratko vrijeme u bolnici Sveti Duh u Zagrebu, međutim glazbu je volio još kao mali i kasnije više nije mogao bez nje.[1]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Nikica Kalogjera rodio se 19. svibnja 1930. godine u Beogradu. Završio je Glazbenu akademiju u Zagrebu, gdje je studirao kompoziciju u klasi Frana Lhotke i dirigiranje u klasi Friedricha Zauna. Doktorirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, ali je svoj život i karijeru posvetio zabavnoj glazbi.[2]

1952. godine radi kao pijanist u ansamblima zabavne glazbe tadašnje Radiotelevizije Zagreb (danas Hrvatske radiotelevizije). Od 1954. godine u istoj kući radi kao aranžer, dirigent, te urednik i producent, a do 1957. ravna s Plesnim orkestrom RTV Zagreb.[3] Bio je to također i prvi orkestar u povijesti radija, a kasnije i televizije, koji je svirao po notama i aranžmanima, jer do tada se, improviziralo.[1]

Prvu ploču snima 1952. godine zajedno s Ivom Robićem za tadašnju diskografsku kuću Jugoton. Suradnja s Robićem i diskografskom kućom Jugotonom (kasnije Croatia Records), nastavlja se još gotovo pola stoljeća. Sudjelovao je na gotovo svim festivalima u zemlji ali najveće uspjehe imao je na Festivalu zabavne glazbe Split. Skladbama "Maškare", "Nima Splita do Splita", "Veslaj", "Moje suze" i "Nono, dobri moj nono" skladateljski i aranžerski ima veliki utjecaj na kasniju festivalsku produkciju. Za Krapinski festival napisao je velike uspješnice "Mi smo dečki", "Zdravica", "Jesi videl", "Kaj nam pak moreju", "Popevke zvoniju" i mnoge druge, a za slavonske festivale napisao je "Šokica", "Čingli-lingi čarda", "Tvrđa" i "Što si nano udala me rano". 1962. godine Kalogjera je bio prvi nagrađeni skladatelj na Splitskom festivalu sa skladbom "Sedam galebova", za koju je dobio 1. nagradu stručnog ocjenjivačkog suda i 2. nagradu publike. Također je autor himne splitskog festivala "Nima Splita do Splita". Za klapsko pjevanje napisao je skladbe "Vratija se Šime", "Ćakule", "Marenda" i "Ludo more", a vrlo su popularne i skladbe posvećene gradovima: "Nima Splita do Splita", "Serbus Zagreb" i "Ljubljanski zvon".

Utemeljitelj je Adria Sounda, koji je postao brand i zaštitni znak njegovih skladbi u Njemačkoj, Francuskoj, Beneluxu i Španjolskoj. Više od 500 njegovih skladbi objavile su strane izdavačke kuće u izvedbama stranih pjevača poput Mireille Mathieu, Claudio Villa, Loretta Goggi, Tony Christie, Ricardo del Turco, Sofia Rotaru, Edith Pieha, Severine (Francuska), Teruko Fujii (Japan), Jorge Bem (Brazil), ansambl kazališta Semafor (Prag) ali i domaćih interpretacija koje predvode Ljupka Dimitrovska, Tereza Kesovija, Miro Ungar, Ivica Šerfezi i Dubrovački trubaduri. Pisao je glazbu za kazalište, televizijske drame i serije kao i filmsku glazbu (Čovik od svita, Goli čovjek, Put u raj, Lov na jelene, Kapetan Mikula Mali)

1958. godine u kazalištu Varijet (danas Kerempuh) vodi priredbe pod nazivom Prvi pljesak iz kojih je proizašlo mnogo mladih interpreta zabavne glazbe poput poput Marka Novosela, Ivice Šerfezija, Zdenke Vučković, Tonija Kljakovića, Zvonka Špišića, Karla Metikoša, Kvarteta 4M i mnoge druge.

Organizirao je i prva snimanja duhovne te domoljubne glazbe na HRT-u 1990-ih godina, te je jedan od utemeljitelja Simfonijskog puhačkog orkestra Hrvatske vojske. Bio je desetak godina dirigent, aranžer i producent tradicionalnog Božičnog koncerta u Ciboni.

Nikica Kalogjera član je Hrvatskog društva skladatelja, Hrvatske glazbene unije i Hrvatske udruge za zaštitu izvođačkih prava (HUZIP-a). Djeca: Dino (1959), Damil (1962) i Nika (1977). Bio je oženjen za Liljanu od 1958. do 1982., potom za popularnu pjevačicu makedonskih korijena Ljupku Dimitrovsku. Umro je 27. siječnja 2006. godine nakon duge i teške bolesti u Zagrebu.

Nagrade[uredi | uredi kôd]

Dobitnik je mnogih domaćih i inozemnih priznanja i nagrada.

  • 1970. - Champion de Midem
  • 1995. - Nagrada za životno djelo HDS-a
  • 1996. - Nagrada za životno djelo na Splitskom festivalu zabavne glazbe
  • 2001. - Porin za životno djelo

Prve nagrade na međunarodnim festivalima

Filmografija[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ a b Croatian Pop Music  Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. rujna 2014. (Wayback Machine) - Čovjek koji je stvorio Adria Sound - Niko Nikica Kalogjera, (19. svibnja 1930. - 27. siječnja 2006.), piše: Goran Pelaić.
  2. ↑ Film, Glazba, Književnost: Preminuo Nikica Kalogjera  Arhivirana inačica izvorne stranice od 15. svibnja 2009. (Wayback Machine) - Autor: Masterica, datum 27. siječnja 2006.
  3. ↑ Institut hrvatske glazbene industrije  Arhivirana inačica izvorne stranice od 15. svibnja 2009. (Wayback Machine) - Nikica Kalogjera

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]


v • u
Dobitnici Porina za životno djelo
Nikša Bareza (2008.) • Dražen Boić (posmrtno, 2013. ) • Drago Britvić (2006.) • Željko Brkanović (2014.) • Vinko Coce (posmrtno, 2014.) • Emil Cossetto (2004.) • Croatia Records (2007.) • Arsen Dedić (1999.) • Veljko Despot (2013.) • Valter Dešpalj (2014.) • Dubravko Detoni (2007.) • Drago Diklić (2011.) • Mato Došen (2010.) • Rajko Dujmić (2013. ) • Dino Dvornik (2009.) • Nikša Gligo (2015.) • Pero Gotovac (2000.) • Milan Horvat (2005.) • Đelo Jusić (2007.) • Alfi Kabiljo (2004.) • Nikica Kalogjera (2001.) • Stipica Kalogjera (2010.) • Milko Kelemen (1998.) • Tereza Kesovija (2009.) • Josip Klima (2011.) • Anđelko Klobučar (2002.) • Mišo Kovač (2012.) • Vladimir Kranjčević (2013.) • Miroslav Križić (posmrtno, 2014.) • Vladimir Krpan (2001.) • Ljubo Kuntarić (2009.) • Kvartet 4M (1995.) • Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO (2002.) • Dubravko Majnarić (2014.) • Anton Marti (1994.) • Branko Mihaljević (2005.) • Stjepan Mihaljinec (2012.) • Miroslav Miletić (2009.) • Drago Mlinarec (2005.) • Tomislav Neralić (2006.) • Gabi Novak (2006.) • Đorđe Novković (1996.) • Boško Petrović (2003.) • Julije Njikoš (2010.) • Krešimir Oblak (posmrtno, 2014.) • Frano Parać (2015.) • Ruža Pospiš Baldani (2003.) • Anđela Potočnik (posmrtno, 2013. ) • Božo Potočnik (2005.) • Miljenko Prohaska (1995.) • Ivo Robić (1997.) • Zdenko Runjić (1998.) • Stanko Selak (2013. ) • Stjepan Jimmy Stanić (2013. ) • Ljubo Stipišić (2006.) • Siniša Škarica (2002.) • Zvonko Špišić (2008.) • Vjekoslav Šutej (posmrtno, 2010.) • Radojka Šverko (2014.) • Time (2012.) • Nenad Turkalj (2004.) • Dunja Vejzović (1999.) • Radovan Vlatković (2012.) • Dražen Vrdoljak (2003.) • Vice Vukov (2000.) • Zagrebački kvartet (2000.) • Zagrebački solisti (1994.)• Hrvoje Hegedušić (2016.) • Davorin Kempf (2016.) • Zrinko Tutić (2017.) • Zoran Juranić (2017.) • Klapa Lučica (2017.) • Oliver Dragojević (2018.) • Jakša Fiamengo (2018.) • Pavica Gvozdić (2018.) • Silvije Glojnarić (2019.) • Ibrica Jusić (2019.) • Paolo Sfeci (2019.) • Josipa Lisac (2020.) • Tomislav Uhlik (2020.) • Krunoslav Slabinac (postumno) (2021.) • Zdenka Kovačiček (2021.) • Silvio Foretić (2021.) • Jura Stublić (2022.) • Vera Svoboda (2022.)
Porin • Hrvatska diskografska udruga • Hrvatsko društvo skladatelja • Diskografija
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Nikica_Kalogjera&oldid=6390511"