Nikola Kordić

Izvor: Wikipedija
Nikola Kordić
Puno ime Nikola Kordić
Rođenje 16. ožujka 1897.
Grljevići Ljubuški Austro-Ugarska
Smrt 4. studenoga 1947.
Vitina SFR Jugoslavija
Zanimanje težak
Nacionalnost Hrvat
Književne vrste poezija
Portal o životopisima

Nikola Kordić (Grljevići Ljubuški, 16. ožujka 1897.Vitina, 4. studenoga 1947.) je hrvatski i bosanskohercegovački[1] pjesnik.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Osnovnu školu završio je na Čerinu, tri razreda Franjevačke gimnazije na Širokom Brijegu. Tijekom rata je unovačen i odlazi na ratište. Nakon povratka s bojišta ostaje na očevu imanju i prekida školovanje. Vraćajući se jedne noći iz Vitine u svoje selo, gubi život u nerazjašnjenim okolnostima.

Djela[uredi | uredi kôd]

  • Čuvari (pjesme, 1925.)
  • Prvi kralj Tomislav (pjesme, 1925.)
  • Hrvatski mučenici (pjesme, 1929.)
  • Ujaci (pjesme, 1927.)
  • Dobrota duvanara (pjesme)
  • Otac sirotinje (pjesme, 1932.)
  • Kroz 90 godina (pjesme, 1936.)
  • Mane našega sela (pjesme)
  • Sa suzom ti pišem život, borče-fra Didače, sirotinje oče (pjesme, 1938.)
  • Ramski mučenici (pjesme, 1939.)

Izvori[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

pjesnik kršnoga zavičaja]  Arhivirana inačica izvorne stranice od 3. rujna 2014. (Wayback Machine), Glas Koncila, 3. travnja 2011., str. 21