Nikola Steinfel
| Nikola Steinfel | |
|---|---|
| Opći životopisni podatci | |
| Datum rođenja | 27. studenoga 1889. |
| Mjesto rođenja | Zlarin |
| Datum smrti | 7. lipnja 1945. |
| Mjesto smrti | Zagreb |
| Titule | ministar oružanih snaga |
| Opis vojnoga službovanja | |
| Godine u službi | 1909.-1918.  Austro-Ugarska1918.-1940.  Kraljevina Jugoslavija1941.-1945.  NDH
|
| Čin |  admiral
|
| Ratovi | Prvi svjetski rat Drugi svjetski rat |
| Vojska | Austro-ugarska vojska Jugoslavenska vojska Hrvatsko domobranstvo
|
| Rod vojske |  Austro-ugarska mornarica Jugoslavenska mornarica.svg){kind=small} Hrvatska mornarica
|
| Zapovijedao | Hrvatska mornarica |
Nikola Steinfel (Zlarin, 27. studenoga 1889. – Zagreb, 7. lipnja 1945.), hrvatski pomorski časnik, ministar oružanih snaga i zapovjednik Hrvatske mornarice.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Gimnaziju je završio u Gospiću, a Pomorsku vojnu akademiju u Rijeci 1909.[1] Službovao na austro-ugarskim ratnim brodovima, od 1913. služi u pomorskom zrakoplovstvu kao poručnik ratnog broda.[1] Za vrijeme Prvoga svjetskoga rata bio je ranjen u desnu nogu i nije mogao hodati bez štapa.[2] U jugoslavenskoj mornarici 1934. postaje kapetan bojnog broda, a 1940. je umirovljen.[1]
Krajem 1943. i početkom 1944. glavar je stožera Državne radne službe.[1] Početkom svibnju 1944. s činom doadmirala[3] postaje zapovjednik Hrvatske mornarice. Dana 30. kolovoza 1944., nakon sloma urote Lorković-Vokić postaje ujedno i ministar oružanih snaga te na tom položaju ostaje do kraja rata. Kasnije je promaknut u čin admirala.[4] U prvi mah nosio je i titulu vrhovnog zapovjednika oružanih snaga NDH, no taj je naziv već 4. prosinca 1944. preuzeo Pavelić stvorivši Glavni stožer HOS-a.[4] Budući da na ministarskom mjestu nije imao nikakvog stvarnog utjecaja, Nijemci su ga zvali "Puppe" (lutka).[1] Edmund Glaise von Horstenau, opunomoćeni njemački general u NDH, komentirao je da Steinfl "nije ni luk jeo ni luk mirisao, ali o vojsci nema ni najmanjeg pojma".[5]
Za njegovog mandata zapovjednika Hrvatske mornarice dobiveni su prvi pravi brodovi, koje su Nijemci zaplijenili nakon kapitulacije Italije, a vratila se i većina Hrvatske pomorske legije s Crnog mora. No, nakon dezerterstava i bijega čitavih brodova partizanima, Nijemci su ukinuli Mornaricu NDH u zadnjim danima 1944.
Kao ministar oružanih snaga, početkom 1945. obišao je borbene položaje na Ivan-Planini, gdje je svojim smislom za humor dizao borbeni moral.[2]
Englezi su ministra Steinfela zarobili 13. svibnja 1945. u Wolfsbergu, a onda ga 18. svibnja odveli u Rosenbach i tamo izručili partizanima. Dana 6. lipnja, zajedno s drugim ministrima i dužnosnicima NDH izveden je pred sud Druge armije JA u Zagrebu i osuđen na smrt.[6] Pogubljen je sljedeći dan.[6] Jugoslavenskim vlastima izručen je i njegov brat, dopukovnik HOS-a.[7]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c d e Tko je tko u NDH, Minerva, Zagreb, 1997., str. 367.
- ↑ a b Prcela, Živić, 2001., str. 41.-42.
- ↑ Begić, Krešimir Miron; HOS 1941.-1945, 1998., 12. str.
- ↑ a b Tomasevich, Jozo. War and Revolution in Yugoslavia 1941–1945: Occupation and Collaboration, Stanford, Cal., Stanford University Press, 2001. ISBN 0-8047-3615-4, str. 330
- ↑ Slobodan Šnajder : Džepni diktator - General pod sumnjom (13): dnevnici Glaisea von Horstenaua, čovjeka koji je od 1941. do 1944. bio opunomoćeni njemački general u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, Feral Tribune, br.604, str.38, 14/04/1997
- ↑ a b Nada Kisić Kolanović. Politički procesi u Hrvatskoj neposredno nakon Drugoga svjetskoga rata, 1945 - Razdjelnica hrvatske povijesti, Zbornik radova sa znanstvenog skupa u Hrvatskom institutu za povijest u Zagrebu 1-6, svibnja 2006, pp. 75-97.
- ↑ Prcela, Živić, 2001., str. 77.
Literatura[uredi | uredi kôd]
- vojska.net, biographies
- Ukaz s potpisom ministra oružanih snaga Steinfla, 20. studenoga 1944.[neaktivna poveznica]
- [1] John Ivan Prcela i Dražen Živić: Hrvatski holokaust, Hrvatsko društvo političkih zatvorenika, Zagreb, 2001., ISBN 953-9776-02-3