Nikola Tomašić
Nikola pl. Tomašić (Zagreb, 13. siječnja 1864. - Treščerovac kod Ozlja, 29. svibnja 1918.) hrvatski ban, pravnik, ekonomist i prevoditelj. Kako je, tijekom banovanja, radio i kao sveučilišni profesor, ban Tomašić je u historiografiji poznat i po nadimku "ban znanstvenik".
Sadržaj |
Životopis [uredi]
Gimnaziju je završio 1881., a studij prava je upisao 1876. Doktorirao je 1887. temom "Počela pogodbe i Pacta in favorem tertii". Godine 1891. imenovan je suplentom, a 1892. redovitim sveučilišnim profesorom. Od 1897. do 1906. u Saboru je zastupnik Narodne nagodbene stranke. Bansku čast obnašao je 1910.-1912. Njegova najveća zasluga je proširenje izbornog prava (prava glasa) u Trojednici.[1] 28. svibnja 1910. sam je izravno odnio zakonsku osnovu Franji Josipu u Beč na sankciju (potvrdu), a da se nije prije najavio kod ministra predsjednika Khuen-Hedervaryja dok nije dobio sankciju. Po tom izbornom zakonu porastao je broj izbornika sa 48,000 na više od 200,000.[1]
Kritika [uredi]
Dok je za života bio visoko cijenjen (doktor znanosti, redovni profesor, ban, poznavao je gotovo sve važnije jezike svoga doba: starogrčki, latinski, njemački, mađarski, talijanski, te je učio arapski i hebrejski),[2] poslije smrti su ga politički protivnici iz Hrvatsko-srpske koalicije razvlačili do 1945., što dovoljno govori koliko im je bio trn u oku).
Zanimljivosti [uredi]
Ostaje zapisana zanimljivost da je ban Nikola Tomašić 1911. na ulici u Budimpešti "popio" zaušnicu od zagrebačkog ljekarnika Mataušeka.[3] Mataušek ga je tom prilikom nazvao i muktašem i čovjekom koji ne plaća dugove. U svoje vrijeme taj je događaj izazvao pravu senzaciju, pa je u Budimpešti Mataušeku suđeno zbog zaušnice. Tijekom procesa, otkriveno je da je ljekarnik krivotvorio mjenice, pa je osuđen na 4 godine robije.[3]
Tijekom prosvjeda protiv bana Tomašića, čestih u Zagrebu u to vrijeme, pjevala se popularna pjesma:
Tomašiću, gdje si?
Odnijeli te bijesi!
Gdje bio da bio,
Neka se objesi![3]
Ban Tomašić je često za vrijeme saborskih rasprava zauzimao stav sveučilišnog profesora koji se sa katedre obraća đacima. Tako je jednom strogo opomenuo zastupnike: "Sjedite i mirno slušajte! Budete se nešto naučili!"[3]
1911. u Saboru je interpelaciju držao Fran Novak, tražeći od Vlade da pripomogne u pitanju protuzakonite prodaje krava u jednoj općini. Predsjedavajući, podban Fodroczy, se silno zbunio i odvratio: "Budite sigurni da ću ja sa svoje strane uložiti sve napore da te krave više ne budu jalove." Na salve smijeha u sabornici još se više zbunio, pa je izjavio i da će preuzvišeni ban Tomašić uložiti zajedno s njime podjednake napore, na što je u Saboru nastao urnebes. Nakon sjednice, uzrujani Tomašić je rekao: "Kaj se već može kad je taj človek tak strašni norc."[3]
Djela [uredi]
- "Temelji državnoga prava hrvatskoga kraljevstva" (1910. objavljeno u Vjesniku kr. Hrvatsko-Slavonsko-Dalmatinskoga zemaljskog arkiva; kao knjiga: 1 1910., 2 1915, 3 1918)
- prijevod djela O upravljanju carstvom Konstantina VII. Porfirogeneta (do danas jedini hrvatski prijevod)
Izvori [uredi]
- ovaj članak uključuje dio teksta Ferde Šišića "O Nikoli Tomašiću" objavljen u "Hrvatskoj njivi" broj 20-21 1918. godine, koji je javno dobro.
Povezani članci [uredi]
| Prethodnik: | Hrvatski ban (1910. - 1912.) |
Nasljednik: |
| Pavao Rauch | Slavko Cuvaj |
