Nikolaj Genadijevič Basov

Izvor: Wikipedija
Nikolaj Genadijevič Basov
Никола́й Генна́диевич Ба́сов

Rođenje 14. prosinca 1922.
Usman, Rusija
Smrt 1. srpnja 2001.
Moskva, Rusija
Državljanstvo Sovjetsko
Rusko
Narodnost Rus
Polje fizika
Institucija Lebedev prostorni institut
Poznat po pionirski rad na laserima i maserima
Istaknute nagrade Nobelova nagrada za fiziku 1964.
Portal o životopisima

Nikolaj Genadijevič Basov (ruski: Николай Геннадиевич Басов) (Usman, 14. prosinca 1922.Moskva, 1. srpnja 2001.) – ruski (sovjetski) fizičar i pedagog. Za njegov temeljni rad u području kvantne elektronike, koji je doveo do razvoja lasera i masera (uređaj koji radi na jednak način kao i laser, ali u drugom frekvencijskom području), Basov je dobio Nobelovu nagradu za fiziku 1964. godine zajedno s Aleksanderom Prohorovom i Charlesom Hard Townesom.[1]

Basov je rođen u gradu Usmanu 1922. Završio je školu u Voronježu 1941., a kasnije je pozvan na vojnu službu na Vojno-medicinsku akademiju u Kujbyševu. Godine 1943., napustio je akademiju i služio u Crvenoj armiji[2] te sudjelovao u Drugom svjetskom ratu na 1. ukrajinskom frontu.

Basov je diplomirao fiziku na moskovskom inženjerskom institutu MEPhI 1950. Potom je bio profesor na MEPhI i radio u Lebedevom prostornom institutu (LPI), gdje je obranio doktorsku disertaciju. Basov je bio direktor LPI-a u razdoblju 1973.1988. Izabran je za dopisnog člana Sovjetske akademije znanosti 1962. (Ruska akademija znanosti od 1991.) i za redovnoga člana Akademije 1966. godine. Godine 1967., bio je izabran za člana Predsjedništva Akademije (1967. – 1990.), a od 1990. je bio vijećnik Predsjedništva Akademije. Bio je počasni član Međunarodne akademije znanosti kao i voditelj laboratorija kvantne radiofizike na LPI-ju do svoje smrti 2001.

Počeo se baviti politikom 1951. i postao je član parlamenta SSSR-a 1974. Nakon govora američkoga predsjednika Ronalda Reagana govora o Strategijskoj obrambenoj inicijativi 1983. (cilj je bio gradnja vojnih satelita u orbiti Zemlje, koji bi mogli uništiti sovjetske i druge balističke rakete prije nego što dođu do svojeg cilja, Basov je potpisao pismo zajedno s drugima sovjetskim znanstvenicima osuđujući inicijativu, što je bilo objavljeno u New York Timesu.

Dobio je brojne nagrade.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. http://i-lasers.com/basov.html Preuzeto 19. srpnja 2013.
  2. "A century of Nobel Prizes recipients: chemistry, physics, and medicine", Francis Leroy. CRC Press, 2003. ISBN 0-8247-0876-8, ISBN 978-0-8247-0876-4. str. 174-175