Nikolaj iz Damaska

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Nikolaj iz Damaska (grč. Νικόλαος Δαμασκηνός: Nikolāos Damaskēnos) je bio grčki[1] povjesničar i filozof koji je živio u Rimskom Carstvu u doba vladavine Augusta. Rodio se u Damasku oko 64. pr. Kr.[2] Bio je blizak prijatelj s Herodom Velikim, a prema Sofroniju poučavao je djecu Marka Antonija i Kleopatre[3]. Njegov književni opus bio je golem, no većinom je izgubljen. Najvažnije djelo bilo je „Povijest“ koje se sastojalo od 144 knjige.

Radovi[uredi VE | uredi]

  • „Povijest“
  • „Augustov život“
  • „Autobiografija“
  • „Pregled o Aristotelu“
  • „O biljkama“
  • tragedije i komedije (izgubljena djela)

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Ross Burns: Damascus: A History‎, str. 59.
  2. K. Müller, str. 344.
  3. Sofronije Jeruzalemski: Patrologia Graeca, 87.3.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Rječnik klasične povijesti: „Nikolaj“ (Nicolaus), Harper and Brothers, New York, 1898.
  • J. B. Lightfoot: Origin and Affinity of the Essenes, 1875.
  • B. Z. Wacholder: „Nikolaj iz Damaska“ (Nicolaus of Damascus), University of California Studies, 1962.
  • L. M. Yarrow: Historiography at the End of the Republic, izdavač: Oxford University Press, 2006., str. 67.–77.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]