Njemačka nogometna reprezentacija

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Njemačka
Deutsche Fußballnationalmannschaft 2011-06-03 (01).jpg
DFBEagle.svg.png
Nadimak Die Mannschaft
Die DFB-Elf
Nogometni savez DFB
Izbornik Flag of Germany.svg Joachim Löw
Kapetan Philipp Lahm
Najviše nastupa Lothar Matthäus (150)
Najbolji strijelac Gerd Müller (68)
FIFA-ina ljestvica 2.[1] (stanje 4. srpnja 2013.)
Domaći dres
Gostujući dres
Prvi međunarodni nastup
Flag of Switzerland.svg Švicarska 5:3 Njemačka Flag of the German Empire.svg
(Basel, Švicarska; 5. travnja 1908.)
Najveća pobjeda
Flag of the German Empire.svg Njemačka 16:0 Rusko Carstvo Zastava Ruske Federacije.svg
(Stockholm, Švedska; 1. srpnja 1912.)
Najveći poraz
Flag of England (bordered).svg Engleska (amateri) 9:0 Njemačka Flag of the German Empire.svg
(Oxford, Engleska; 13. ožujka 1909.)
Nogometno SP
Nastupi 16 (prvi put 1934.)
Najbolji rezultat Prvaci (1954., 1974., 1990.)
Europsko prvenstvo u nogometu
Nastupi 10 (prvi put 1972.)
Najbolji rezultat Prvaci (1972., 1980., 1996.)
Osvojene medalje
Osvojene medalje
zlato SP Švicarska 1954.
srebro SP Engleska 1966.
bronca SP Meksiko 1970.
zlato EP Belgija 1972.
zlato SP SR Njemačka 1974.
srebro EP Jugoslavija 1976.
zlato EP Italija 1980.
srebro SP Španjolska 1982.
srebro SP Meksiko 1986.
bronca OI Seoul 1988.
bronca EP SR Njemačka 1988. Sastav
zlato SP Italija 1990. Sastav
srebro EP Švedska 1992. Sastav
zlato EP Engleska 1996. Sastav
srebro SP Južna Koreja i Japan 2002. Sastav
bronca SP Njemačka 2006. Sastav
srebro EP Austrija i Švicarska 2008. Sastav
bronca SP Južna Afrika 2010. Sastav
bronca EP Poljska i Ukrajina 2012. Sastav

Njemačka nogometna reprezentacija predstavlja Njemačku na nogometnim natjecanjima. To rade vrlo uspješno; muškarci su osvojili 3 svjetska prvenstva u nogometu, a žene jedno. Na olimpijskim igrama njemačke momčadi su nastupale također s uspjehom: Istočna Njemačka je osvojila 4 olimpijske medalje (zlato, srebro i dvije bronce), dok je Zapadna Njemačka osvojila jednu broncu. Njemački nogometni savez - DFB kontrolira cjelokupni nogomet u Njemačkoj, pa tako i ovu reprezentaciju.

Povijest[uredi VE | uredi]

Njemačka ima jednu od najuspješnijih nogometnih momčadi na svijetu. Osvojila je 3 svjetska prvenstva, što znači da su ispred njih samo nogometna reprezentacija Italije s 4 naslova, i reprezentacija Brazila, koja je osvojila 5 SP-a. Isto tako, Nijemci su gubili 4 puta u finalima. Nisu nastupili samo na dva SP, ono početno u Urugvaju, te ono u Brazilu 1950. godine. Također su osvojili 3 Europska prvenstva u nogometu. Nisu se plasirali na samo jedno EP, ono 1968. godine.

Rane godine[uredi VE | uredi]

Između 1899. i 1901., odigralo se pet utakmica između Nijemaca i Engleza, koje su završavale visokim porazima Njemačke. 1900. se osnovao Njemački nogometni savez, a 5. travnja 1908. se održala i prva službena utakmica njemačke reprezentacije. Igrali su protiv Švicaraca, a ostalo je 5:3 za Švicarsku. Zanimljivo, igrače koji će nastupiti za Njemačku je birao Njemački nogometni savez, pošto nisu imali trenera!

Prvi trener je bio Otto Nerz, školski učitelj iz Mannheima. Vodio je reprezentaciju od 1923. do 1936. U svom prvom nastupu na Svjetskom prvenstvu završili su treći. Dvije godine poslije (1936.), kormilo reprezentacije je preuzeo Sepp Herberger.

Nakon Anschlussa 1938., austrijski igrači su počeli igrati za Njemačku. Na SP 1938., miješana Njemačka je izbačena već u grupnoj fazi natjecanja, i to se više nikada nije dogodilo. Nakon Drugog svjetskog rata, jedini protivnik koji je igrao protiv Nijemaca bila je irska reprezentacija. Kao izraz zahvale i poštovanja prema Ircima, čiji su dresovi zeleni, reprezentacija Zapadne Njemačke je izabrala zelenu boju za svoje gostujuće dresove.

Poslije II. svjetskog rata[uredi VE | uredi]

Nogomet u Istočnoj Njemačkoj[uredi VE | uredi]

Od 1949. do 1990., Istočna Njemačka je igrala kao zasebna momčad. Osvojili su zlatnu olimpijsku medalju na Igrama u Montrealu 1976. godine, srebro na Igrama u Moskvi 1988., te dvije bronce na Igrama u Tokiju 1964. te na Igrama u Minhenu 1972. godine.

Čudo u Bernu[uredi VE | uredi]

Nakon podjele Njemačke 1945., Zapadna Njemačka je prva okusila uspjeh na SP. Protiv mađarske reprezentacije, favorita SP-a, u grupnoj fazi je bilo čak 8:3 za Zapadne Nijemce. Ovaj uspjeh se naziva Čudo u Bernu. Ovaj uspjeh je izazvao euforiju u cijeloj poslijeratnoj Njemačkoj, te je igrao značajnu ulogu u obnavljanju ratom narušene države.

Povijesni porazi: Gol na Wembleyu i Utakmica stoljeća[uredi VE | uredi]

Nakon lošijih rezultata na SP-ima 1958. i 1962., kormilo je 1964. preuzeo Helmut Schön. Na SP-u u Engleskoj 1966., Zapadna Njemačka je stigla do finala protiv domaćina Engleza na Wembleyu. Gol Wolfganga Webera u zadnjem trenutku utakmice je odveo utakmicu u produžetke. No, u produžetcima, Geoff Hurst je dokrajčio posao s dva gola za Englesku, te tako postigao hat-trick. Prvi od ta dva gola je kontroverzan i danas. Ne zna se je li lopta prešla gol-liniju niti uz najmodernije današnje uređaje! Gol ili ne, Tofik Bahramov je signalizirao sucu da je bio gol... Istraživanje u Oxfordu 1995. je došlo do zaključka da je lopta držala crtu, tj. gola nije bilo! No, već spomenuti gol za izjednačenje Nijemaca je bio kontroverzan. Lopta je vidljivo udarila Nijemca u ruku, no sudac to nije vidio.

Utakmica stoljeća je bila u Meksiku 1970., u polufinalu SP-a. Nakon 90 minuta bilo je 1:1, a Franz Beckenbauer je pokazao lavlje srce, igrao je s pomaknutim ramenom. Utakmicu je dobila Italija s 4:3, a ostala je u sjećanju kao najuzbudljivija utakmica Svjetskih prvenstava ikad. Nijemci su osvojili treće mjesto pobijedivši meksičku reprezentaciju s 1:0. Gerd Müller je bio najbolji strijelac s 10 pogodaka.

Osvojeno SP pred svojom publikom[uredi VE | uredi]

1971. je Franz Beckenbauer postao kapetan i odveo je svoju reprezentaciju do osvajanja EP 1972., pobijedivši SSSR u finalu s 3:0. Potom, 1974., u finalu SP-a u SR Njemačkoj 1974., pala je i Nizozemska s 2:1.

Dvije utakmice na SP 1974. su bile kontroverzne za Zapadne Nijemce. Prvo su igrali Istočna Njemačka i Zapadna Njemačka, a Istok je pobijedio 1:0. Druga kontroverzna je bila finale protiv Nizozemaca i Johanna Cruyffa. Dosuđen je jedanaesterac za Nizozemsku nakon manje od minute. Ipak, Paul Breitner je zabio iz drugog jedanaesterca, a Gerd Müller u 45. minuti. Do kraja je ostalo tako, iako je trebalo biti barem 3:1, pošto je drugi Müllerov gol nepravedno poništen zbog zaleđa.

Kasne 70-e i rane 80-e[uredi VE | uredi]

To je bilo razdoblje neuspjeha. Nisu obranili nijednu titulu. Prvo im je Čehoslovačka oduzela EP 1976., a potom su vrlo rano izgubili od austrijske reprezentacije. Poslije toga, trener Schön je dao ostavku, a naslijedio ga je njegov bivši asistent Jupp Derwall.

S Derwallom je dobro krenulo. Osvojili su EP 1980. pobijedivši belgijske nogometaše s 2:1 u finalu. Na SP-u u Španjolskoj 1982., bili su viceprvaci na, blago rečeno, neobičan način. Izgubili su od Alžira 2:1, da bi se i s tim porazom kvalificirali dalje pobjedom od 1:0 protiv Austrije. Zanimljivo, jedino taj rezultat je pružao i Austriji i Nijemcima prolazak dalje... U polufinalu su prošli francusku reprezentaciju s 3:3 i jedanaestercima, nakon gubitka u produžetcima od 3:1. U finalu nisu mogli ništa raspoloženim Talijanima. Bilo je 3:1.

Beckenbauer trijumfira kao trener[uredi VE | uredi]

Nakon eliminacije u grupnoj fazi natjecanja na EP 1984., Derwall je dobio otkaz, a na njegovo mjesto došao je Franz Beckenbauer. Zapadna Njemačka je ponovno bila druga na SP 1986. Dobili su Francuze, da bi ih Diego Armando Maradona sam dobio u finalu. Ostalo je 3:2 za Argentince. Na EP 1988. su izgubili u polufinalu od Nizozemske, koja se tako osvetila za poraz u finalu SP 1974. U finalu, Marco van Basten je zabio nevjerojatan gol za pobjedu Nizozemske.

Predvođeni kapetanom Lotharom Matthäusom, na SP-u u Italiji 1990., na zadnjem nastupu prije ujedinjenja Njemačke, Zapadna Njemačka je postala prvak svijeta. Pobjeđivali su Jugoslaviju, UAE, Nizozemsku, Čehoslovačku i Engleze do finala s Argentincima. Jedini gol je zabio Andreas Brehme u 85. minuti iz jedanaesterca.

Promjenjivi rezultati u 90-ima[uredi VE | uredi]

Nakon osvojenog SP-a 1990., Beckenbauer je dao ostavku, a naslijedio ga je Berti Vogts. Nakon ujedinjenja, Istočnim Nijemcima je postal dozvoljeno nastupiti zajedno sa Zapadnim Nijemcima. Na EP-u 1992. su došli do finala, gdje ih je zaustavila danska reprezentacija s 2:0. Zanimljivo, Danci uopće nisu trebali nastupiti. Ostalo je prazno mjesto pošto je FIFA zabranila nastup Jugoslaviji zbog agresije na Hrvatsku. Na SP-u u SAD-u 1994. su izgubili u četvrtfinalu od bugarske reprezentacije s 2:1, i to nakon što je Njemačka povela s 1:0.

Osvojili su EP 1996. treći put pobijedivši Engleze na jedanaesterce (to postaje tradicija). Protiv Čeha u fianlu su gubili 1:0, no nakon izjednačenja, Oliver Bierhoff je zabio zlatni gol. Na SP-u u Francuskoj 1998., hrvatska nogometna reprezentacija ih je na putu do 3. mjesta svladala s 3:0 u četvrtfinalu!

21. stoljeće[uredi VE | uredi]

Na EP 2000., Njemačka je imala jednu od najboljih reprezentacija svijeta. No, osramotili su se ispadanjem u grupnoj fazi, a Portugalci su ih sa svojom drugom momčadi osramotili s 3-0. Christopheru Daumu tada niti doping nije pomogao. Rudi Völler je preuzeo reprezentaciju tada.

Na SP-u u Japanu i Koreji 2002. pobijedili su Saudijsku Arabiju s 8:0. Potom su s tri uzastopne pobjede od 1:0 došli do finala. Tu su ih dočekali Brazilci i pobijedili s 2:0. Na tom natjecanju, Oliver Kahn je proglašen najboljim igračem turnira, prvi put u povijesti da je vratar dobio takvo priznanje.

Na EP 2004. nisu pobijedili nikoga, a Völler je dao ostavku odmah potom. Nakon odbijanja Otta Rehhagela i Ottmara Hitzfelda, na čelo je došao Jürgen Klinsmann, koji nikoga prije nije trenirao. Burno su reagirali svi mediji napadajući Klinsija, ali je on ostao čvrsto na kormilu.

Na Svjetskom prvenstvu 2006. u Njemačkoj pred domaćom publikom Nijemci su osvojili treće mjesto.

Učinak na Svjetskim prvenstvima[uredi VE | uredi]

Njemačka prije podjele

Zapadna Njemačka

Ujedinjena Njemačka

Učinak na Europskim prvenstvima[uredi VE | uredi]

Zapadna Njemačka

Ujedinjena Njemačka

Učinak na Olimpijskim igrama[uredi VE | uredi]

Istočna Njemačka

Zapadna Njemačka

Poznati igrači[uredi VE | uredi]

   

Počasni kapetani (Ehrenspielführer) su Fritz Walter, Uwe Seeler, Franz Beckenbauer i Lothar Matthäus.

Rekorderi[uredi VE | uredi]

Rekorderi po broju nastupa[uredi VE | uredi]

NAPOMENA: * označava aktivne igrače.

# Igrač Karijera u reprezentaciji Broj nastupa
1 Lothar Matthäus 1980.-2000. 150
2 Jürgen Klinsmann 1987.-1998. 108
3 Jürgen Kohler 1986.-1998. 105
4 Franz Beckenbauer 1965.-1977. 103
5 Thomas Häßler 1988.-2000. 101
6 Berti Vogts 1967.-1978. 96
7 Sepp Maier 1966.-1979. 95
= Karl-Heinz Rummenigge 1976.-1986. 95
9 Rudi Völler 1982.-1994. 90
10 Andreas Brehme 1984.-1994. 86
11 Oliver Kahn 1995.-2006. 85
= Andreas Möller 1988.-1999. 85
13 Karlheinz Förster 1978.-1986. 81
= Wolfgang Overath 1963.-1974. 81
15 Guido Buchwald 1984.-1994. 76
= Harald Schumacher 1979.-1986. 76
17 Pierre Littbarski 1981.-1990. 73
18 Hans-Peter Briegel 1979.-1986. 72
= Uwe Seeler 1954.-1970. 72
= Christian Ziege 1993.-2004. 72

Rekorderi po broju zabijenih golova[uredi VE | uredi]

# Igrač Broj golova
1 Gerd Müller 68
2 Jürgen Klinsmann 47
= Rudi Völler 47
4 Karl-Heinz Rummenigge 45
5 Uwe Seeler 43
6 Oliver Bierhoff 37
7 Fritz Walter 33
8 Klaus Fischer 32
9 Ernst Lehner 31
10 Michael Ballack* 30

Treneri kronološki poredani[uredi VE | uredi]

Ime Period Utakmica Pobjeda Neriješeno Poraz Osvojeni trofeji
DFB (Njemački nogometni savez) 1908.-1927. 63 18 13 32
Otto Nerz 1928.-1936. 70 42 10 18
Sepp Herberger 1936.-1964. 162 92 26 44 Svjetski prvak sa SP 1954.
Helmut Schön 1964.-1978. 139 87 30 22 2. mjesto sa SP 1966., prvak EP 1972., svjetski prvak 1974., 2. mjesto na EP 1976.
Jupp Derwall 1978.-1984. 67 45 11 11 Prvak EP-a 1980., 2. mjesto na SP-u 1982.
Franz Beckenbauer 1984.-1990. 66 36 17 13 2. mjesto s SP-a 1986., prvak svijeta 1990.
Berti Vogts 1990.-1998. 102 67 23 12 2. mjesto s EP 1992., prvak na EP 1996.
Erich Ribbeck 1998.-2000. 24 10 6 8
Rudi Völler 2000.-2004. 53 29 11 13 2. mjesto sa SP 2002.
Jürgen Klinsmann 2004.- 25 14 6 5
Ukupno 771 440 153 178

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

  • Njemačka reprezentacija nema fiksni stadion, već se oni mijenjaju, najčešće u smjeru kruga po zemljopisnoj karti.
  • Boje dresa su se izmjenjivale tijekom povijesti. Od zelene iz poštovanja prema Ircima, do tmurne sive i crne. Čak se jednom pojavio i crveni.
  • Gary Lineker, Englez je jednom rekao: Nogomet je predivna igra koju 22 ljudi igra i u kojoj Nijemci uvijek pobjeđuju.
  • Od EP 1976., Nijemci nisu ispali na jedanaesterce. Naprotiv, Englezi tradicionalno gube od njih upravo na jedanaesterce.

Trenutni sastav[uredi VE | uredi]

Broj Ime i prezime igrača Nogometni klub Rođen
Vratari
1 Manuel Neuer Flag of Germany.svg Bayern München 27. ožujka 1986.
12 Timo Hildebrand Flag of Germany.svg Werder Bremen 17. prosinca 1981.
22 Ron-Robert Zieler Flag of Germany.svg Hannover 96 12. veljače 1989.
Obrana
14 Holger Badstuber Flag of Germany.svg Bayern München 13. ožujka 1989.
20 Jérôme Boateng Flag of Germany.svg Bayern München 13. rujna 1988.
4 Benedikt Höwedes Flag of Germany.svg Schalke 04 29. veljače 1988.
5 Mats Hummels Flag of Germany.svg Borussia Dortmund 16. prosinca 1988.
3 Marcel Schmelzer Flag of Germany.svg Borussia Dortmund 22. siječnja 1988
16 Philipp Lahm Kapiten Flag of Germany.svg Bayern München 11. studenog 1983.
17 Per Mertesacker Flag of England.svg Arsenal 29. rujna 1984.
Vezni red
15 Lars Bender Flag of Germany.svg Bayer 04 Leverkusen 27. travnja 1989.
7 Bastian Schweinsteiger Flag of Germany.svg Bayern München 01. kolovoza 1984.
19 Mario Götze Flag of Germany.svg Borussia Dortmund 03. lipnja 1992.
2 Ilkay Gündogan Flag of Germany.svg Borussia Dortmund 24. listopada 1990.
6 Sami Khedira Flag of Spain.svg Real Madrid 04. travnja 1987.
18 Toni Kroos Flag of Germany.svg Bayern München 04. siječnja 1990.
13 Thomas Müller Flag of Germany.svg Bayern München 13. rujna 1989.
8 Mesut Özil Flag of Spain.svg Real Madrid 15. listopada 1988.
10 Lukas Podolski Flag of England.svg Arsenal 4. lipnja 1985.
21 Marco Reus Flag of Germany.svg Borussia Dortmund 31. svibnja 1989.
9 André Schürrle Flag of Germany.svg Bayer Leverkusen 06. studenog 1990.
Napadači:
11 Miroslav Klose Flag of Italy.svg Lazio 09. lipnja 1978.
23 Mario Gómez Flag of Germany.svg Bayern München 10. srpnja 1985.
Izbornik:
T Joachim Löw Flag of Germany.svg Izbornik 3. veljače 1960.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. fifa.com, objavljeno 4. srpnja 2013.