Nobelova nagrada za fiziku

Izvor: Wikipedija

Popis dobitnika Nobelove nagrade za fiziku od 1901. do danas (stranica u izradi)

Godina	Slika	Dobitnik	Država	Razlog
1901.		Wilhelm Conrad Röntgen	Njemačka	"za otkriće znamenitih zraka koje su kasnije nazvane po njemu"[1]
1902.		Hendrik Antoon Lorentz	Nizozemska	"za njihovo istraživanje o utjecaju magnetizma na fenomen zračenja"[2]
		Pieter Zeeman	Nizozemska
1903.		Antoine Henri Becquerel	Francuska	"za njegovo otkriće spontane radioaktivnosti"[3]
		Pierre Curie	Francuska	"za njihovo zajedničko istraživanje fenomena radioaktivnosti kojeg je otkrio profesor Henri Becquerel"[3]
		Marie Curie	Poljska Francuska
1904.		John William Strutt Rayleigh	Ujedinjeno Kraljevstvo	"za njegovo istraživanje gustoća najvažnijih plinova i za njegovo otkriće argona koje je bilo vezano uz ta istraživanja"[4]
1905.		Philipp Lenard	Njemačka	"za njegov rad na katodnim zrakama"[5]
1906.		Joseph John Thomson	Ujedinjeno Kraljevstvo	"za njegova teoretska i eksperimentalna istraživanja o provodnosti elektriciteta od strane pliova"[6]
1907.		Albert Abraham Michelson	SAD	"za njegove optičke instrumente, te spektroskopska i meteorološka istraživanja koja je proveo uz njihovu pomoć"[7]
1908.		Gabriel Lippmann	Francuska	"za njegovu metodu fotografskog reproduciranja boje temeljenom na fenomenu interferencije"[8]
1909.		Guglielmo Marconi	Italija	"za njihov doprinos u razvoju bežične telegrafije"[9]
		Karl Ferdinand Braun	Njemačka
1910.		Johannes Diderik van der Waals	Nizozemska	"za njegov rad na jednadžbi stanja plinova i tekućina"[10]
1911.		Wilhelm Wien	Njemačka	"za njegovo otkriće zakona o isijavanju topline"[11]
1912.		Nils Gustaf Dalén	Švedska	"za njegov izum automatskih ventila koji su namijenjeni korištenju u svjetionicima zajedno s plinskim akumulatorima"[12]
1913.		Heike Kamerlingh-Onnes	Nizozemska	"za njegova istraživanja o svojstvima materije na niskim temperaturama koja su na koncu dovela do proizvodnje tekućeg helija"[13]
1914.		Max von Laue	Njemačka	"za njegovo otkriće difrakcije X-zraka u kristalima"[14]
1915.		William Henry Bragg	Ujedinjeno Kraljevstvo	"za njihovu analizu strukture kristala pomoću X-zraka"[15]
		William Lawrence Bragg	Ujedinjeno Kraljevstvo
1916.	Nije dodijeljena
1917.		Charles Glover Barkla	Ujedinjeno Kraljevstvo	"za njegovo otkriće karakterističnog X-zračenja elemenata"[16]
1918.		Max Planck	Njemačka	"za njegove zasluge u unaprijeđenju fizike koje je postigao otkrićem energetskog kvanta"[17]
1919.		Johannes Stark	Njemačka	"za njegovo otkriće Dopplerovog efekta u anodnim zrakama i za podjelu spektralnih linija u električnim poljima"[18]
1920.		Charles Édouard Guillaume	Švicarska	"za njegove zasluge oko poboljšanja preciznosti mjerenja u fizici kroz njegovo otkriće anomalija u legurama nikla i željeza"[19]
1921.		Albert Einstein	Njemačka Švicarska	"za njegov doprinos teorijskoj fizici, a posebno za otkriće zakona fotoelektričnog efekta"[20]
1922.		Niels Bohr	Danska	"za njegov doprinos u istraživanju strukture atoma i radijacije koja iz njih zrači"[21]
1923.		Robert Andrews Millikan	SAD	"za njegov rad na elementarnom naboju elektriciteta i rad na fotoelektičnom efektu"[22]
1924.		Karl Manne Georg Siegbahn	Švedska	"za otkrića i istraživanje na području spektroskopije X-zraka"[23]
1925.		James Franck	Njemačka	"za njihovo otkriće zakona koji upravljaju utjecajem elektrona na atom"[24]
		Gustav Ludwig Hertz	Njemačka
1926.		Jean Baptiste Perrin	Francuska	"za rad na diskontinuiranoj strukturi materije, a naročito za otkriće sedimentacijske ravnoteže"[25]
1927.		Arthur Holly Compton	SAD	"za njegovo otkriće efekta nazvanog po njemu"[26]
		Charles Thomson Rees Wilson	Ujedinjeno Kraljevstvo	"za njegovu metodu kojom je omogućio da se tragovi električno nabijenih čestica vide pomoću kondenzacije"[26]
1928.		Owen Willans Richardson	Ujedinjeno Kraljevstvo	"za istraživanje termioničkog fenomena i posebno za otkriće zakona koji nosi njegovo ime"[27]
1929.		Louis de Broglie	Francuska	"za njegovo otkriće valne prirode elektrona"[28]
1930.		Čandrasekara Venkata Raman	Indija	"za njegov rad na raspršenju svjetolsti i za otkriće efekta nazvanog po njemu"[29]
1931.	Nije dodijeljena
1932.		Werner Heisenberg	Njemačka	"za stvaranje kvantne mehanike, čija je primjena, inter alia, dovela do otkrića alotropskih modifikacija vodika"[30]
1933.		Erwin Schrödinger	Austrija	"za otkriće novih produktivih formi atomske teorije"[31]
		Paul Dirac	Ujedinjeno Kraljevstvo
1934.	Nije dodijeljena
1935.		James Chadwick	Ujedinjeno Kraljevstvo	"za otkriće neutrona"[32]
1936.		Victor Franz Hess	Austrija	"za otkriće kozmičke radijacije"[33]
		Carl David Anderson	SAD	"za otkriće pozitrona"[33]
1937.		Clinton Joseph Davisson	SAD	"za njihovo eksperimentalno otkriće difrakcije elektrona u kristalima"[34]
		George Paget Thomson	Ujedinjeno Kraljevstvo
1938.		Enrico Fermi	Italija	"za njegove demonstracije o postojanju novih radioaktivnih elemenata pomoću iradijacije neutrona i za njegovo povezano otkriće nuklearnih reakcija izazvanih sporim neutronima"[35]
1939.		Ernest Lawrence	SAD	"za izum i razvoj ciklotrona i za rezultate dobivene njim, posebno za rezultate s umjetnim radioaktivnim elementima"[36]
1940.	Nije dodijeljena
1941.	Nije dodijeljena
1942.	Nije dodijeljena
1943.		Otto Stern	SAD	"za njegov doprinos u razvoju metode molekularnih zraka i njegovo otkriće magnetskog momenta protona"[37]
1944.		Isidor Isaac Rabi	SAD	"za njegovu metodu snimanja magnetskih svojstava atomske jezgre"[38]
1945.		Wolfgang Pauli	Austrija	"za njegovo otkriće principa isključenja, znanog i kao Paulijev princip"[39]
1946.		Percy Williams Bridgman	SAD	"za izum uređaja koji proizvodi izrazito visok tlak i za otkrića koja je napravio na polju fizike visokog tlaka"[40]
1947.		Edward Victor Appleton	Ujedinjeno Kraljevstvo	"za njegovo istraživanje fizike gornje atmosfere, a posebno zbog otkrića tako zvanog Appletonovog sloja"[41]
1948.		Patrick Maynard Stuart Blackett	Ujedinjeno Kraljevstvo	"za njegov razvoj Wilsonove komore i zbog njegovih otkrića na polju nuklearne fizike i kozmičke radijacije"[42]
1949.		Hideki Jukava	Japan	"za njegovo predviđanje postojanja mezona na temelju teorijskog rada na nuklearnim silama"[43]
1950.		Cecil Frank Powell	Ujedinjeno Kraljevstvo	"za njegovo otkriće fotografske metode proučavanja nuklearnih procesa i njegova otkrića o mezonima koja je napravio pomoću ove metode"[44]
1951.		John Douglas Cockcroft	Ujedinjeno Kraljevstvo	"za njihov rad a transmutaciji atomske jezgre pomoću umjetno akceleriranih atomskih čestica"[45]
		Ernest Thomas Sinton Walton	Irska
1952.		Felix Bloch	SAD	"za njihov razvoj novih metoda za nuklearno magnetsko mjerenje i za otkrića povezana s time"[46]
		Edward Mills Purcell	SAD
1953.		Frits Zernike	Nizozemska	"za njegovu demonstraciju fazne kontrastne metode, a posebno zbog njegovog izuma kontrastno faznog mikroskopa"[47]
1954.		Max Born	Ujedinjeno Kraljevstvo Njemačka	"za njegova fundamentalna istraživanja na polju kvantne mehanike, a posebno za njegovu statističku interpretaciju valne funkcije"[48]
		Walther Bothe	Njemačka	"za njegovu metodu slučajnosti i otkrića povezana s njom"[48]
1955.		Willis Eugene Lamb	SAD	"za njegova otkrića vezana uz finu strukturu vodikovog spektra"[49]
		Polykarp Kusch	SAD	"za precizno utvrđivanje magnetskog momenta elektrona"[49]
1956.		John Bardeen	SAD	"za njihov rad na poluvodičima i za njihovo otkriće tranzistora"[50]
		Walter Houser Brattain	SAD
		William Bradford Shockley	SAD
1957.		Cung-Dao Li	Kina	"za njihovo proučavanje paritetnih zakona koje je dovelo do važnih otkrića vezana uz elementarne čestice"[51]
		Čen Ning Jang	Kina
1958.		Pavel Aleksejevič Čerenkov	Rusija	"za njihovo otkriće i interpretaciju Čerenkovljevog efekta"[52]
		Ilja Frank	Rusija
		Igor Jevgenijevič Tamm	Rusija
1959.		Owen Chamberlain	SAD	"za njihovo otkriće antiprotona"[53]
		Emilio Gino Segrè	Italija
1960.		Donald Arthur Glaser	SAD	"za otkriće mjehuraste komore"[54]
1961.		Robert Hofstadter	SAD	"za njegov rad na raspršivanju elektrona u atomskoj jezgri i za njegova otkrića o strukturi atomske jezgre koja je postigao pomoću tog rada"[55]
		Rudolf Ludwig Mössbauer	Njemačka	"za njegov rad na apsorpciji rezonancije γ-zračenja i povzenog otkrića efekta koji nosi njegovo ime"[55]
1962.		Lav Davidovič Landau	Azerbejdžan	"za pionirske teorije u istraživanju kondenzirane tvari, posebno tekućeg helija"[56]
1963.		Eugene Paul Wigner	SAD	"za doprinose teoriji atomske jezgre i elementarnih čestica, osobito kroz otkriće i primjenu osnovnih principa simetrije"[57]
		Maria Goeppert-Mayer	SAD	"za otkrića u vezi ljuskastom strukturom nuklearnih jezgara"[57]
		J. Hans D. Jensen	Njemačka
1964.		Nikolaj Genadijevič Basov	Rusija	"za fundamentalni rad na polju kvantne elektronike, koji je doveo do izrade oscilatora i pojačala temeljenih na maser-laser principu"[58]
		Aleksandar Mihajlovič Prohorov	Rusija
		Charles Hard Townes	SAD
1965.		Richard Phillips Feynman	SAD	"za njihov fundamentalni rad na polju kvantne elektrodinamike, s dalekosežnim posljedicama za fiziku elementarnih čestica"[59]
		Julian Schwinger	SAD
		Sin-Itiro Tomonaga	Japan
1966.		Alfred Kastler	Francuska	"za otkriće i razvoj optičkih metoda za proučavanje Hertzove rezonancije u atomima"[60]
1967.		Hans Albrecht Bethe	SAD	"za doprinos u teoriji nuklearnih reakcija, posebno za otkrića bitna za razumjevanje stvaranja energije u zvijezdama"[61]
1968.		Luis Walter Alvarez	SAD	"za njegov odlučujući doprinos na polju fizike elementarnih čestica, posebno zbog otkrića velikog broja rezonancijskih stanja, koja su postignuta koristeći njegovu tehniku korištenja vodikove mjehuraste komore i analize podataka"[62]
1969.		Murray Gell-Mann	SAD	"za doprinos i otkrića bitna za klasifikaciju elementarnih čestica i njihovih interakcija"[63]
1970.		Hannes Olof Gösta Alfvén	Švedska	"za njegov fundamentalni rad i otkrića na polju magnetne hidrodinamike s plodnim primjenama u različitim granama fizike plazme"[64]
		Louis Eugène Félix Néel	Francuska	"za njegov fundamentalni rad i otkrića vezana uz antiferomagnetizam i feromagnetizam koja su dovela do važnih primjena u fizici čvrstih tvari"[64]
1971.		Dennis Gabor	Ujedinjeno Kraljevstvo Mađarska	"za njegov izum i razvoj holografske metode"[65]
1972.		John Bardeen	SAD	"za njihovu teoriju supravodljivosti, obično nazivanu BCS teorija"[66]
		Leon Neil Cooper	SAD
		John Robert Schrieffer	SAD
1973.		Leo Esaki	Japan	"za njihova eksperimentalna otkrića vezana fenomen tuneliranja u poluvodičima i supravodičima"[67]
		Ivar Giaever	SAD
		Brian David Josephson	Ujedinjeno Kraljevstvo	"za teorijsko predviđanje svojstava tuneliranja suprastruja kroz barijeru, konkretno, fenomen koji je danas općepoznat kao Josephsonov efekt"[67]
1974.		Martin Ryle	Ujedinjeno Kraljevstvo	"za njihovo pionirsko istraživanje na polju radio astrofizike: Ryleu za promatranja i izume, posebice za tehniku sinteze aperture, i Hewishu za njegovu odlučujuću ulogu u otkriću pulsara"[68]
		Antony Hewish	Ujedinjeno Kraljevstvo
1975.		Aage Niels Bohr	Danska	"za otkriće veze između kolektivnog gibanja i gibanja čestica u atomskoj jezgri i razvoj teorije strukture atomske jezgre temeljen na toj vezi"[69]
		Ben Roy Mottelson	Danska
		Leo James Rainwater	SAD
1976.		Burton Richter	SAD	"za njihov pionirski rad na otkriću teške elementarne čestice nove vrste"[70]
		Samuel Čao Čung Ting	SAD
1977.		Philip Warren Anderson	SAD	"za njihov temeljni teorijski doprinos u istraživanjima elektronske strukture magnetskih i neuređenih sistema"[71]
		Nevill Francis Mott	Ujedinjeno Kraljevstvo
		John Hasbrouck Van Vleck	SAD
1978.		Pjotr Leonidovič Kapiza	Rusija	"za inovacije i otkrića na prodručju fizike niskih temperatura"[72]
		Arno Allan Penzias	SAD	"za otkriće pozadinskog mikrovalnog zračenja"[72]
		Robert Woodrow Wilson	SAD
1979.		Sheldon Lee Glashow	SAD	"za njihov doprinos teoriji unificirane slabe i elektromagnetske interakcije među elementarnim česticama, uključujući, inter alia, predviđanje slabe neutralne struje"[73]
		Abdus Salam	Pakistan
		Steven Weinberg	SAD
1980.		James Watson Cronin	SAD	"za otkriće kršenja osnovnih principa simetrije u raspadu neutralnih K-mezona"[74]
		Val Logsdon Fitch	SAD
1981.		Nicolaas Bloembergen	SAD	"za njihov doprinos razvoju laserske spektroskopije"[75]
		Arthur Leonard Schawlow	SAD
		Kai Manne Börje Siegbahn	Švedska	"za njegov doprinos razvoju visokorezolucijske elektronske spektroskopije"[75]
1982.		Kenneth G. Wilson	SAD	"za njegovu teoriju za kritične fenomene vezane uz tranzicije faze"[76]
1983.		Subramanjan Čandrasekar	SAD	"za njegova teorijska proučavanja fizikalnih procesa važnih za strukturu i evoluciju zvijezda"[77]
		William Alfred Fowler	SAD	"za njegova teorijska i eksperimentalna proučavanja nuklearnih reakcija važnih za formiranje kemijskih elemenata u svemiru"[77]
1984.		Carlo Rubbia	Italija	"za njihove odlučujuće doprinose velikom projektu komunikatora slabih interakcija, koji je doveo do otkrića W i Z bozona"[78]
		Simon van der Meer	Nizozemska
1985.		Klaus von Klitzing	Njemačka	"za otkriće kvantiziranog Hallovog efekta"[79]
1986.		Ernst Ruska	Njemačka	"za njegov fundamentalni rad na polju elektronske optike i za dizajniranje prvog elektronskog mikroskopa"[80]
		Gerd Binnig	Njemačka	"za njihov dizajn skenirajućeg tunelirajućeg mikroskopa"[80]
		Heinrich Rohrer	Švicarska
1987.		Johannes Georg Bednorz	Njemačka	"za njihov važan prodor u otkriću supravodljivosti u keramičkim materijalima"[81]
		Karl Alexander Müller	Švicarska
1988.		Leon Max Lederman	SAD	"za metodu neutrino zraka i za demonstraciju duplikatne strukture leptona kroz otkriće mion neutrina"[82]
		Melvin Schwartz	SAD
		Jack Steinberger	SAD
1989.		Norman Foster Ramsey	SAD	"zai izum metode odvojenih oscilacijskih polja i njezinu primjenu u vodikovom maseru i ostalim atomskim satovima"[83]
		Hans Georg Dehmelt	SAD	"za razvoj ionske zamke"[83]
		Wolfgang Paul	Njemačka
1990.		Jerome I. Friedman	SAD	"za njihova istraživanja vezana uz duboko neelastično raspršivanje elektrona na protonima i vezanim neutronima, koja su bila od iznimne važnosti za razvoj kvarkovskog modela u fizici čestica"[84]
		Henry Way Kendall	SAD
		Richard E. Taylor	Kanada
1991.		Pierre-Gilles de Gennes	Francuska	"za otkriće da metode razvijene za proučavanje fenomena reda u jednostavnim sustavima mogu biti generalizirane na malo kompleksnije forme tvari, kao što su tekući kristali i polimeri"[85]
1992.		Georges Charpak	Francuska	"za izum i razvoj detektora čestica, naročito višežične proporcionalne komore"[86]
1993.		Russell Alan Hulse	SAD	"za otkriće novog tipa pulsara, što je otvorilo nove mogućnosti za proučavanje gravitacije"[87]
		Joseph Hooton Taylor, Jr.	SAD
1994.		Bertram Brockhouse	Kanada	"za razvoj neutronske spektroskopije" i "za pionirske doprinose razvoju tehnika raspršivaja neutrona za proučavanje kondenzirane tvari"[88]
		Clifford Glenwood Shull	SAD	"ra razvoj tehnike difrakcije neutrona" i "za pionirske doprinose razvoju tehnika raspršivaja neutrona za proučavanje kondenzirane tvari"[88]
1995.		Martin Lewis Perl	SAD	"za otkriće tau leptona" i "za pionirske eksperimentalne doprinose fizici leptona"[89]
		Frederick Reines	SAD	"za otkriće neutrina" i "za pionirske eksperimentalne doprinose fizici leptona"[89]
1996.		David Morris Lee	SAD	"za otkriće superfluidnosti u heliju-3"[90]
		Douglas D. Osheroff	SAD
		Robert Coleman Richardson	SAD
1997.		Steven Ču	SAD	"za razvoj metoda za hlađenje i hvatanje atoma laserskim svjetlom"[91]
		Claude Cohen-Tannoudji	Francuska
		William Daniel Phillips	SAD
1998.		Robert B. Laughlin	SAD	"za njihovo otkriće nove forme kvantnog fluida sa djelomično nabijenim ekscitacijama"[92]
		Horst Ludwig Störmer	Njemačka
		Daniel Chee Tsui	SAD
1999.		Gerardus 't Hooft	Nizozemska	"za rasvjetljavanje kvantne strukture slabih električnih interakcija u fizici"[93]
		Martinus J. G. Veltman	Nizozemska
2000.		Žores Ivanovič Alfjorov	Rusija	"za razvoj heterostruktura poluvodiča korištenih u elektronici visokoh brzina i optoelektronici"[94]
		Herbert Kroemer	Njemačka
		Jack St. Clair Kilby	SAD	"za njegovu ulogu u izumu integriranog kruga"[94]
2001.		Eric Allin Cornell	SAD	"za postizanje Bose-Einsteinove kondenzacije u plinovima alkalnih metala i za rane fundamentalne studije o svojstvima kondenzata"[95]
		Carl Edwin Wieman	SAD
		Wolfgang Ketterle	Njemačka
2002.		Raymond Davis, Jr.	SAD	"za pionirske doprinose astrofizici, posebice u detekciji kozmičkih nautrina"[96]
		Masatoši Košiba	Japan
		Riccardo Giacconi	SAD	"za pionirske doprinose astrofizici koji su doveli do otkrića izvora kozmičkih X-zraka"[96]
2003.		Aleksej Aleksejevič Abrikosov	Rusija SAD	"za pionirski doprinos teoriji supravodiča i superfluida"[97]
		Vitalij Lazarevič Ginzburg	Rusija
		Anthony James Leggett	Ujedinjeno Kraljevstvo SAD
2004.		David J. Gross	SAD	"za otkriće asimptotske slobode u teoriji jakih interakcija"[98]
		H. David Politzer	SAD
		Frank Wilczek	SAD
2005.		Roy J. Glauber	SAD	"za njegov doprinos kvantnoj teoriji optičke koherencije"[99]
		John L. Hall	SAD	"za njihov doprinos razvoju laserske spektroskopije, oključujući i optički frekventni češalj technique"[99]
		Theodor W. Hänsch	Njemačka
2006.		John C. Mather	SAD	"za njihovo otkriće oblika crnog tijela i antisotropije kozmičkog mikrovalnog pozadinskog zračenja"[100]
		George F. Smoot	SAD
2007.		Albert Fert	Francuska	"za otkriće gigantskog magnetnog otpora"[101]
		Peter Grünberg	Njemačka
2008.		Makoto Kobajaši	Japan	"za otkriće izvora razbijene simetrije koja predviđa postojanje najmanje tri obitelji kvarka u prirodi"[102]
		Tošihide Maskava	Japan
		Joičiro Nambu	SAD	"za otkriće mehanizma spontanog razbijanja simetrije u subatomskoj fizici"[102]

[uredi] Izvori