Norman Foster

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Norman Foster
moderna arhitektura
(high-tech arhitektura)
Norman Foster
Sir Norman Foster na otvorenju obnovljenog Dresdenskog željezničkog kolodvora 2006. god.
Rođenje 1. lipnja 1935.
Manchester, Ujedinjeno Kraljevstvo
Nacionalnost britansko
Vrsta umjetnosti arhitektura, dizajn
Praksa Sveučilište u Manchesteru
Sveučilište Yale
Foster + Partners
Utjecao Frank Gehry, Vlado Milunić i dr.
Utjecali Frank Lloyd Wright, Ludwig Mies van der Rohe, Le Corbusier, Oscar Niemeyer, Richard Buckminster Fuller
Poznata djela Zgrada HSBC u Hong Kongu
Kupola Reichstaga u Berlinu
Milenijumski most
30 St Mary Axe
Millau vijadukt
Hearst Tower
Wembley Stadium
Nagrade Nagrada Stirling
Pritzkerova nagrada
Medalja Minerva
Zlatna medalja AIA
Portal o životopisima

Norman Robert Foster, Baron Foster of Thames Bank (Manchester, 1. lipnja 1935.), jedan od najplodnijih britanskih arhitekata i jedan od najznačajnijih autora suvremenih djela moderne arhitekture.

Sjedište tvrtke Willis Faber & Dumas u Ipswichu (1975.)

Životopis[uredi VE | uredi]

Norman Foster je rođen u gradiću Stockportu u manchesterskoj grofoviji i odrastao je u radničkoj obitelji. Još kao mladić pokazao je zanimanje za dizajn i inženjerstvo, a godine proučavanja i crtanja manchesterske arhitekture dok je radio kao činovnik u gradskoj vijećnici ponukale su ga da studira arhitekturu[1]. Prije no što se uspio upisati na Fakultet arhitekture Manchesterskog sveučilišta zahvaljujući svojoj prezentacijskoj mapi, stažirao je u uredu lokalnog arhitekta gdje je nastavio raditi dok je studirao. Naposljetku je osvojio stipendiju za studij arhitekture na Sveučilištu Yale u SAD-u.

30 St Mary Axe (Gherkin) u Londonu (2004.)

Po povratku, 1963. god., osnovao je ured Team 4, koji će naposljetku postati slavna tvrtka Fosters + Partners. Njegov prijelomni uspjeh bio je provokativni projekt Zgrade Willis u Ipswichu, monumentalne građevine eksperimentalnih konstrukcija i novih materijala, izgrađene 1975. godine. U tom duhu je u svojim projektima nastavio kombinirati elemente visoke industrije i tehnologija, te se smatra jednim od pionira High-tech arhitekture.

God. 1990. Norman Foster je proglašen vitezom na ceremoniji kraljičinog rođendana, a 1999. je počašćen titulom životnog plemstva, postavši Lord Foster of Thames Bank.

Dobitnik je brojnih nagrada od kojih se ističu Zlatna medalja AIA 1994., Pritzkerova nagrada (koju mnogi smatraju „Nobelovom nagradom za arhitekturu”) 1999., Nagrada princa Asturije za umjetnost 2009. god., te britanska Stirling nagrada za arhitekturu (koju je osvojio dva puta, 1998. i 2004.).

Djela[uredi VE | uredi]

Centar Al Faisaliyah, Rijad (2001.)

Tijekom protekla četiri desetljeća tvrtka Foster + Partners je bila odgovorna za izrazito širok raspon radova, od urbanističkih planova, javne infrastrukture, zračnih luka, gradskih i kulturnih objekata, ureda, privatnih kuća i dizajna proizvoda. Foster je stekao međunarodni ugled raznolikim projektima kao što su: kupola Reichstaga u Berlinu, Internacionalna zračna luka Chek Lap Kok i Zgrada HSBC u Hong Kongu i Šangajska banka, Sjedište Commerzbank u Frankfurtu, Sjedište tvrtke Willis Faber & Dumas u Ipswichu i Centar za likovne umjetnosti "Sainsbury" u Norwichu. Od svog osnutka, Foster + Partners osvojio je više od 400 nagrada i certifikata izvrsnosti, te pobijedio na brojnim međunarodnim i nacionalnim natječajima.

Wembley Stadium, London (2002.-07.)

Danas nastavlja kombinirati komplicirane kompjuterske sustave s osnovnim zakonima fizike stvarajući inteligentna i učinkovita rješenja poput sjedišta Swiss Re u Londonu, zgrade 30 St Mary Axe (nadimka Gherkin, krastavac) iz 2004. god. Ona je ekološki učinkovita i štedi do 40% energije godišnje, što je maksimum ostvaren na građevini te veličine u svijetu.

Kronološki popis značajnijih djela[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Norman Foster
  1. Deyan Sudjic, Norman Foster: A life in architecture, Weidenfeld, 2010., str. 30. ISBN 978-0-297-85868-3
  • David Jenkins, On Foster - Foster On, Prestel Verlag, München 2000. ISBN 3-7913-2405-5
  • Mark Kidel, Norman Foster, Dokumentation, Arthaus Musik GmbH 2009. (BBC 1995.), 53 min., ISBN 978-3-939873-38-9

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]