Nova Kaledonija

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Nova Kaledonija
Nouvelle-Calédonie
Zastava Grb
Zastava Grb
Himna
Marseljeza
LocationNewCaledonia.png
Glavni grad Nouméa
Službeni jezik francuski
Vlada
 - Vrsta prekomorski teritorij Francuske
 - Predsjednik Francuske François Hollande
 - Predsjednik vlade Nove Kaledonije Harold Martin
 - Visoki povjerenik Albert Dupuy
Prekomorski teritorij Francuske od 1853.
Površina 154. po veličini
 - ukupno 18,575 km2
Stanovništvo 176. po veličini
 - ukupno (2008.) 244,600
 - gustoća 13/km2
Valuta CFP franak
Pozivni broj +687
Vremenska zona UTC +11
Internetski nastavak .nc

Nova Kaledonija (francuski: Nouvelle-Calédonie, također se koriste i imena Le caillou i Kanaky) je otočje u Melaneziji, jednom od 3 skupine otoka u Oceaniji. To je Collectivité sui generis (jedina ima takav status) republike Francuske, smještena u Tihom oceanu, otprilike 1.500 km istočno od Australije i 2.000 km sjeverno od Novog Zelanda.

Od potpisivanja ugovora u Nouméi, Nova Kaledonija ima poseban status u Republici Francuskoj (collectivité spécifique).

Godine 2014. u Novoj Kaledoniji će se održati lokalni referendum na kojem će se odlučiti hoće li Nova Kaledonija postati samostalna država ili će ostati u državnoj zajednici sa Francuskom.

Povijest[uredi VE | uredi]

Prvo stanovništvo je naselilo zapadni Tihi Ocean prije 50.000 godina. Kasnije su ovo područje naselili Austronežani. Skupina ljudi koji su se naselili na Melanežansko otočje su Lapitanci. Oni su naselili ovo područje otprilike oko 1500 pr. Kr.

U 11. stoljeću na ovo područje su se naselili i Polinežani koji su se stopili s tadašnjim stanovništvom ovih otoka.

Europljani su prvi put ugledali obale Nove Kaledonije i Îles Loyauté krajem 18. stoljeća. Britanski istraživač James Cook je ugledao Grande Terre 1774. godine i nazvao ga Nova Kaledonija po škotskim gorjima, kojima otok sliči zbog brdovitosti. Kaledonija je inače latinsko ime za Škotsku.

Britanski i Američki lovci na kitove i trgovci su koristili alkohol i duhan kako bi podmićivali i iskorištavali lokalno stanovništvo i njihove resurse. Također su na otoke donijeli mnoštvo bolesti iz Europe i Amerike koje nisu postojale na ovim otocima. Tako je mnoštvo lokalnog stanovništva umrlo od dizenterije, sifilisa, kozica i sličnih bolesti. Na kraju se lokalno stanovništvo pobunilo što je rezultiralo i napadom na posadu broda Cutter koju je pojelo pleme Pouma.

Mnoštvo stanovništva je i porobljeno i odvedeno na plantaže sladorne trske na Fidžijima i Queenslandu.

Katolički i protestantski misionari su došli na ova područja u 19. stoljeću i uzrokovali šok na lokalnu kulturu. Tjerali su ljude nositi odjeću i iskorijenili mnoge lokalne tradicije i kulture.

Otok je proglašen francuskim teritorijem 1853. za vladavine Napoleona III.. Slijedeći primjer Britanaca u obližnjoj Australiji, između 1854. i 1922. Francuska je poslala oko 22.000 zatvorenika u kažnjeničke kolonije na jugozapadu otoka. Kada su ukinute kažnjeničke kolonije, europski doseljenici (uključujući i bivše zatvorenike) i razni azijski radnici su podigli naselja na otoku. Broj domorodačkog Kanak stanovništva je naglo opao u tom razdoblju zbog raznih bolesti i sustavu sličnom apartheidu (Code de l'Indigénat).

Borbu za nezavisnost je počela skupina Front de Libération Nationale Kanak Socialiste (FLNKS) 1985. godine. Vrhunac sukoba se dogodio 1988. talačkom krizom u mjestu Ouvéa. Borba je na kraju dovela do povećanja autonomije, sporazumom u Matignonu 1988. (Hotel Matignon u Parizu) i sporazumom u Nouméi 1998. godine. Tim sporazumima je stanovništvo Kaledonije izborilo pravo na lokalno državljanstvo, odvojene državne simbole od Francuske i referendum o samostalnosti koji će se održati 2014. godine.

Politika[uredi VE | uredi]

Do 1946. Nova Kaledonija je bila kolonija Francuske, da bi od 1946. do 1999. imala status prekomorskog teritorija (territoire d'outre-mer, ili TOM).

Teritorijalna podjela[uredi VE | uredi]

Nova Kaledonija se sastoji od tri regije ili pokrajine (francuski: provinces). Svaka regija se sastoji od više općina.Trenutno sveukupno postoje 33 općine.

Pokrajine su :

Broj zastupnika je: 14 za Lojotsko otočje, 22 za Sjevernu pokrajinu i 40 za Južnu pokrajinu.

Zadnji pokrajinski izbori su bili 9. svibnja 2004.

Skupština[uredi VE | uredi]

Kongres ili Skupština (Congrès de la Nouvelle-Calédonie) je lokalni parlament. Sastoji se od 54 zastupnika, od kojih su: 7 s otočja Loyauté, 15 iz Sjeverne i 32 iz Južne pokrajine.

Predstavništvo[uredi VE | uredi]

Novu Kaledoniju službeno u Francuskom parlamentu predstavljaju dva predstavnika. Trenutno su to: Jacques Lafleur (RPCR) i Pierre Frogier (RPCR) oba predstavnika su članovi stranačke skupine UMP).

Političko stanje[uredi VE | uredi]

Trenutno se u Novoj Kaledoniji nalaze dvije političke strane. Lijevu stranu čine pobornici nezavisnosti Nove Kaledonije i socijalisti, dok desnu čine pobornici državne zajednice s Francuskom i desne stranke.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Lagune Nove Kaledonije: ekosustav koraljnog grebena

Flag of UNESCO.svg Svjetska baština - UNESCO
Lagune Nove Kaledonije: ekosustav koraljnog grebena
Flag of France.svg
Godina uvrštenja: 2008. (32. zasjedanje)
Vrsta: Prirodno dobro
Mjerilo: vii, ix, x
Ugroženost: ne
Poveznica: UNESCO

Nova Kaledonija se sastoji od više melanezijskih otoka i otočja u južnom Tihom oceanu. Nalazi se istočno od Australije i sjeveroistočno od Novog Zelanda. Na sjeveroistoku se nalazi država Vanuatu.


Glavni otok Nove Kaledonije je Grande Terre. Oko njega se nalazi mnoštvo manjih otoka: îles Belep na sjeverno od Grande Terrea, île des Pins na jugu, istočno su îles Loyauté (Ouvéa, Lifou, Tiga i Maré) i daleko na zapadu se nalazi otočje Chesterfield (îles Chesterfield) i grebeni Bellone.

Grande Terre je daleko najveći otok. Površina mu je 16 372 km². Dugačak je oko 400 km a širok od 50 do 70 km. Najviša točka otoka je Mont Panié, nadmorske visine od 1 628 m.

Glavni grad, Nouméa, je i najveći grad Nove Kaledonije. Broji 91 386 stanovnika po popisu iz 2004. Šire područje Nouméa (Le Grand Nouméa) (sa susjednim općinama Païta, Dumbéa i Mont Dore) broji oko 146 000 stanovnika.

Klima[uredi VE | uredi]

Na otocima vlada tropska klima sa sezonskim kišnim razdobljima koju donose vjetrovi s istoka. Prosječni broj padalina godišnje je:

Zapadnu stranu Grande Terrea od padalina zaštićuju planine, tako da je prosječni broj padalina 1200 mm na godinu.

Ekologija[uredi VE | uredi]

Za razliku od mnogih drugih otoka u Tihom oceanu, koji su većinom vulkanskog podrijetla, Nova Kaledonija je dio bivšeg superkontinenta Gondwane.

Nova Kaledonija i Novi Zeland su se odvojili od Australije prije 85 milijuna godina, a jedan od drugoga prije 55 milijuna godina. Iz tog razloga Nova Kaledonija sadrži mnoge rijetke endemične biljke i životinje, kao primjerice ptica Cagou ili kagu koja ne može letjeti i drvo Niaouli koje također raste i na Australiji i u Novoj Gvineji.

Novokaledonijski koraljni greben koji okružuje Grande Terre i Île des Pins, je drugi najveći koraljni greben na svijetu poslije australskog Velikog koraljnog grebena (Great Barrier Reef). Dugačak je oko 1500 km.

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Karta Nove Kaledonije

Nova Kaledonija je jedna od najvećih izvoznica nikla. Procjenjuje se da zemlja sadrži oko četvrtine svjetskih zaliha nikla. [1] Zbog toga je rudarstvo vrlo razvijeno, pogotovo na planini Koniambo. Nikal, (otkrio ga je Jules Garnier u 19. stoljeću) koji čini 6 % svjetske proizvodnje (koja svakim danom raste, većinom zbog potreba kineskog tržišta) čini 90% izvoza zemlje.

Također u Novoj Kaledoniji postoje veća nalazišta kroma, željeza, zlata i bakra.

Poljoprivreda i ribolov su ponešto razvijeni, većinom za životne potrebe stanovnika. Ove grane čine 6 % proizvodnje zemlje i zapošljavaju oko 30 % ukupne radne snage. Poljoprivreda je razvijena većinom u Južnoj provinciji.

Zadnjih godina se prilično razvio i turizam, većinom zbog ugodne klime, laguna i koraljnog grebena. Turisti su većinom iz Japana, Australije i Novog Zelanda. Većina turističke infrastrukture se nalazi u Sjevernoj provinciji. Razvitak turizma još uvijek koči slaba veza s kontinentalnom Francuskom i manjak međunarodnih zračnih luka.

Dok je zračni prijevoz dosta slab, pomorski je vrlo razvijen, pogotovo otkad je međunarodna pomorska kompanija P&O, Nouméu učinila svojom glavnom lukom u južnom Pacifiku.

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Većinu stanovništva čini Kanaci s udjelom u populaciji od 44.6%. Ostatak stanovništva čine etničke skupine koje su se naselile u Novoj Kaledoniji u posljednjih 150 godina. Većinom su to bijelci francuskog podrijetla koji čine 34.5% stanovništva. Polinežani čine 11.8%, Indonežani 2.6%, Vijetnamci 1.4% i Vanuatanci 1.2% stanovništva. Ostale etničke skupine kao Arapi, Japanci, Kinezi itd. čine 3.9% stanovništva.Većina stanovnika izjašnjavaju se rimokatolicima.

Caldoches'http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Nova_Kaledonija&action=submit' je lokalni naziv za bijelce (većinom francuskog porijekla), a za ljude iz kontinentalne Francuske uobičajen je naziv Métros.

Od 1996. do 2004. porast stanovništva je bio 1.9%.

Etničke grupe[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Etničke grupe Nove Kaledonije

Jezici[uredi VE | uredi]

Službeni jezik Nove Kaledonije je francuski, a još se govori 38 drugih jezika, a jedan je izumro. Ovi jezici pripadaju austronezijskoj porodici, i uglavnom novokaledonskoj skupini. To su:

Kultura[uredi VE | uredi]

Kultura Nove Kaledonije je spoj melanezijske i francuske kulture.

Književnost[uredi VE | uredi]

Lokalni strip autora Bernarda Bergera, La Brousse en folie sadrži likove različitih etničkih skupina koje žive u Novoj Kaledoniji i bavi se njihovim doživljajima na humorističan način.

Vanjske poveznice o književnosti[uredi VE | uredi]

  • Udruga pisaca Nove Kaledonije.(www.ecrivains-nc.org)
  • Pacifička književnost. (www.lehman.cuny.edu/ile.en.ile/pacifique/paroles.html)
  • Elektronička verzija lokalnih novina "Les Nouvelles Calédoniennes". (www.info.lnc.nc)
  • "Le chien bleu", Lokalne satiričke novine. (www.lechienbleu.nc)
  • Lista stranica o književnosti. (www.kaledonie.com/index.php?p=1&cat=38)
  • La Brousse en folie, stranica izdavača. (www.brousse-en-folie.com)
  • "Lapita", Prapovijest Nove Kaledonije. (site.voila.fr/lapita/index.html)

Glazba[uredi VE | uredi]

Kaneka je glazbeni oblik rođen u osamdesetim godinama prošlog stoljeća iz političkih događanja na otoku.

Prevladavaju tradicionalna kanak glazba i glazbala.

Galerija slika[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: New Caledonia


Flag of France.svg Portal Francuske – Pristup člancima s tematikom o Francuskoj.