Nova stvarnost

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Njemačka markica iz 1993. god. sa slikom Café (George Grosz)

Nova stvarnost ili nova objektivnost (njemački Neue Sachlichkeit) naziv je za slikarski smjer koji se pojavio oko 1922. godine u njemačkoj Weimarskoj Republici, kao rekacija, ali i nastavak ekspresionizma. Naziv je prvi koristio kritičar Gustav Friedrich Hartlaub poslije ekspresionističke retrospektivne izložbe u Mannheimu 1925. godine[1]. Nova stvarnost se nalazi između ekspresionizma iz kojeg se razvila i magičnog realizma, a razvija se uporedo s dadaizmom i nadrealizmom, a imala je i veliki utjecaj na socijalistički realizam. Razvoj ovog smjera je prekinut pojavom nacizma.

Nova stvarnost imala je i utjecaj na film, arhitekturu, dizajn svakodnevnih predmeta, te književnost. Odlike nove stvarnosti su naglašavanje čistih formi, funkcionalnost bez suvišnih kićastih ukrasa. Umjetnici nove stvarnosti su odbacivali subjektivnost i romantičarsku žudnju prvih ekspresionista, te su u uduhu Weimarskih intelektualaca pozivali na borbu uz opću suradnju, angažiranost i odbacivanje romantičarskog idealizma. U slikarstvu su inzistirali na preciznom i gotovo fotografski vjernom, verističkom reproduciranju predmeta oštro ocrtanih kontura te zatvorenih ploha boje, iznoseći motive tragičnih posljedica Prvog svjetskog rata koji je na razne načine unesrećio i obogaljio veliki broj ljudi, učinivši ih nesposobnima za normalan život[2].

Otto Dix (1891.-1867.) i George Grosz (1893.-1959.) su bili izrazito satirični, podrugljivi i žestoko kritični prema ondašnjem etabliranom buržoarskom društvu koje se, stavljeno pod verističko povećalo, pokazuje u svom pravom licu, kao ružna i zla karikaturalna groteska[2].

Ostali značajniji predstavnici nove stvarnosti su: Otto Griebel, Wilhelm Schmid, Georg Scholz, Gustav Wunderwald, Alexander Kanoldt, Georg Schrimpf, Anita Rée, Carl Grossberg i dr.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Dennis Crockett, German Post-Expressionism: the art of the Great Disorder 1918-1924, 1999., University Park, Pa.: Pennsylvania State University Press, str. 1.
  2. 2,0 2,1 Antun Karaman, Opća povijest umjetnosti, Školska knjiga, Zagreb, 2004., str. 243.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]