Nuklearno postrojenje Marcoule

Izvor: Wikipedija
Nuklearno postrojenje Marcoule
Nuklearno postrojenje Marcoule.
Nuklearno postrojenje Marcoule.
Osnovni podaci
Koordinate {{{koordinate}}}
Zemlja Francuska
Operator EDF (Électricité de France)/CEA
Početak izgradnje 1952.
Prva kritičnost 1955.
Spajanje na mrežu
Početak rada 7. siječnja 1956.
Završetak rada 1956.
Status zatvoreno 20. lipnja 1984.
Reaktor
Isporučitelj Société Alsacienne de Constructions Mécaniques (SACM)
Vrsta reaktora UNGG
Aktivni reaktori
Izgrađeni reaktori 1 x 2 MW + 2 x 38 MW
Reaktori u izgradnji
Otkazani reaktori 1 x 2 MW + 2 x 38 MW
Planirani reaktori
Snaga
Snaga 78 MW
Isporučena energija u godini
Prosječna isporučena energija (zadnjih 5 godina) 11 346 GWh (ukupno do 2010.)
Dodatni podaci
CEA Marcoule
Izvođač Rateau
Cijena
Trajanje licence

Nuklearno postrojenje Marcoule ili NP Marcoule (fra. Site nucléaire de Marcoule) je nuklearno postrojenje u Francuskoj, u općinama Chusclan i Codolet, u francuskom departmanu Gard, koji je poznat kao turističko i vinogradarsko mjesto (Côtes-du-Rhône). Nuklearno postrojenje se nalazi 25 kilometara sjeverno od Avignona, na obali rijeke Rhône.

Nuklearno postrojenje Marcoule je otvoreno još 1956., a sjedište je francuske organizacije za atomsku energiju (fra. Commissariat à l'Énergie Atomique) i tvrtke Areva NC. Prvi industrijski i vojni pokusi s plutonijem su se odvili u Marcouleu. U Nuklearnom postrojenju Marcoule se 1970-tih napravio prototip brzog oplodnog reaktora (engl. Fast Breeder Reactor ili FBR), pod nazivom Phénix, koji je bio u radu do 2009. Brzi oplodni reaktor je tip nuklearnog reaktora kod kojega se nuklearna lančana reakcija uzrokuje brzim neutronima, a svrha mu je da osim što proizvodi električnu energiju stvara više fisibilnog materijala (nuklearno gorivo) nego što ga troši. Plutonij dobiven oplodnjom može se nalaziti u gorivu i/ili oplodnom omotaču. Gorivo i oplodni omotač stoga se nakon vađenja iz nuklearnog reaktora moraju naknadno obraditi kako bi se mogli koristiti kao gorivo u drugim reaktorima. Sam postupak obrade elemenata goriva nije pretjerano tehnološki zahtjevan, ali ima vrlo veliku ulogu u korištenju i razvoju oplodnih reaktora. Razlog tome je što se ovako dobiven plutonij može iskoristiti za izradu nuklearnog oružja.

Od 1995. u sklopu Nuklearno postrojenje Marcoule radi tvornica MELOX koja je proizvodila MOX nuklearno gorivo, koje je ustvari smjesa uranijevih i plutonijevih oksida. MOX nuklearno gorivo nastaje i korištenjem potrošenog nuklearnog goriva, a dobiveni plutonij dolazi uglavnom iz Nuklearnog postrojenja COGEMA La Hague.

U sklopu Nuklearnog postrojenja Marcoule se nalazi i labaratorij (fra. ATelier Alpha et Laboratoires pour ANalyses, Transuraniens et Etudes de retraitement ili ATALANTE) koji istražuje ponovno korištenje potrošenog nuklearnog goriva i radioaktivnog otpada.

Mali nuklearni reaktori za proizvodnju tricija za termonuklearne bombe (jedan snage 2 i dva snage 38 MW) su izvan pogona skoro 30 godina.

Nuklearni reaktori[uredi | uredi kôd]

U sklopu Nuklearnog postrojenja Marcoule su se nalazili i brojni nuklearni reaktori I. generacije, a svi su danas ugašeni. Kasnije je otvoren i tlačni reaktor PWR za dobivanje tricija. Rashladna voda za reaktore se dobivala iz rijeke Rhône.

Nuklearni reaktor Vrsta Nominalna
snaga
Maksimalna
snaga
Gradnja
započela
Gradnja
završena
U radu od Zatvaranje
Marcoule G1[1] UNGG 2 MW 1955. 7. siječnja 1956. 7. siječnja 1956. 15 listopada 1968.
Marcoule G2[2] UNGG 39 MW 43 MW 1. ožujka 1955. 22. travnja 1959. 22. travnja 1959. 2. veljače 1980.
Marcoule G3[3] UNGG 40 MW 43 MW 1. ožujka 1956. 4. travnja 1960. 4. travnja 1960. 20. lipnja 1984.
Phénix[4] Brzi oplodni reaktor 130 MW 142 MW 1. ožujka 1968. - 14. srpnja 1974. 1. veljače 2010.

Eksplozija u NP Marcoule 2011.[uredi | uredi kôd]

12. rujna 2011. u nuklearnom postrojenju Marcoule došlo je do eksplozije u kojoj je poginula jedna i ozlijeđeno četvero osoba. Preciznije, to se dogodilo u postrojenju za obradu nuklearnog otpada Centraco. Nije bilo veće opasnosti da se nezgoda razvije u bilo što opasnije. To je primarno zato što se ne radi o nesreći u nuklearnoj elektrani već u postrojenju za obradu nuklearnog otpada (konkretno za topljenje nisko radioaktivnih metalnih dijelova). Prema dostupnim informacijama požar uzrokovan eksplozijom je bio pod kontrolom, a to znači da nije biti ispuštanja radioaktivnosti u okoliš. Eksplozija je nastala u peći za izgaranje (prema nekim izvorima taljenje) radioaktivnog otpada, za koji službeno tvrde da ne dolazi iz nuklearnih elektrana. Za razliku od nuklearnog reaktora i proizvodnje nuklearne bombe, kod radioaktivnog otpada nema, ili je zanemariva, opasnosti od nuklearne lančane reakcije. Najveći je problem visoka radioaktivnost povezana s istrošenim gorivom. Nisko i srednje radioaktivni otpad zauzima veliki obujam, ali je iznimno malo opasan i vrlo lako se obrađuje i trajno zbrinjava. Ova nezgoda je povezana s niskim i srednje aktivnim radioaktivnim otpadom.[5][6][7][8]

Slike[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Reference: Liste der Nuklearanlagen in Frankreich
  2. Nuclear Power Reactor Details - G-2 (MARCOULE). Power Reactor Information System. International Atomic Energy Agency. Pristupljeno 12. rujna 2011. |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
  3. Nuclear Power Reactor Details - G-3 (MARCOULE). Power Reactor Information System. International Atomic Energy Agency. Pristupljeno 12. rujna 2011. |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
  4. Nuclear Power Reactor Details - PHENIX. Power Reactor Information System. International Atomic Energy Agency. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. siječnja 2012. Pristupljeno 12. rujna 2011.
  5. "France Nuclear: Marcoule Site Explosion Kills One" September 2011, newspaper=BBC News, date=12 September 2011}}
  6. Willsher Kim: "Explosion at French Nuclear Waste Plant" September 2011[neaktivna poveznica], newspaper=The Guardian, date=12 September 2011.
  7. [1]Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. ožujka 2016. (Wayback Machine), "Eksplozija u nuklearnom postrojenju Marcoule, Francuska", www.nuklearno-drustvo.hr, 2011.
  8. [2]Arhivirana inačica izvorne stranice od 9. siječnja 2012. (Wayback Machine), "Eksplozija u nuklearnom centru! Poginuo jedan radnik, četiri su ozlijeđena", www.jutarnji.hr, 2011.