Oda radosti
Izvor: Wikipedija
Oda radosti je oda koju je Friedrich Schiller napisao 1785. Naročito je poznata kao završni dio Beethovenove Devete simfonije.
Godine 1972. prihvaćena je kao himna Vijeća Europe, a 1985. i EU ju je prihvatila za himnu Europe.
[uredi] Stihovi
| Predloženo je da se ovaj članak ili dio članka premjesti u Wikizvor. (Rasprava) |
[uredi] Hrvatski
- Radost divni dar Božanstva dijete polja nebeskih,
- Tvojim žarom opijeni stupamo do hrama tvog.
- Kad nas tvoja moć izmiri, nestat mora razdor sav.
- Svaki čovjek brat je drugom, tvoj kad divni slijedi put.
- Svaki čovjek koji sreću vjernog prijateljstva zna,
- svaki koji zna za ljubav nek' nam svoj priloži glas.
- Svatko može jedno biće na toj zemlji svojim zvat.
- Kom to nije dano, bijednik taj za radost neće znat.
[uredi] An die Freude - izvorna inačica na njemačkom jeziku
|
|
Nedovršeni članak Oda radosti koji govori o glazbi treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

