Okultna filozofija u tri knjige

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
De Occulta Philosophia, libri tres
Čovjek ucrtan u pentagram, ilustracija iz Agrippine knjige

Okultna filozofija u tri knjige (lat. De occulta philosophia libri tres), značajno hermetičko djelo renesansnog filozofa Heinricha Corneliusa Agrippe (1486.-1535.) o zapadnoj magiji i ezoterijskoj tradiciji u tri knjige. Djelo je napisano 1510. godine i kružilo je u rukopisu sve do tiskanja 1533. godine.[1]

Osim spomenute tri knjige, postoji i četvrta koja se bavi ritualima crne magije, za koju je Agrippin učenik Johann Weyer tvrdi da nije djelo njegova učitelja.

Godine 1801. engleski okultist Francis Barrett napisao je djelo Magus ili Nebeska inteligencija koje je zapravo tek prepravljena i dorađena kopija Agrippinog djela.

Agrippa je za svoje ambiciozno djelo koristio brojne izvore, poput Ficinovih tekstova o spiritualnoj magiji i Tritheimovih spisa o demonskoj magija, a poslužio se i djelom Liber de mirabilibus mundi pripisano sv. Albertu Velikom, knjigama Pica della Mirandole Oratio de Dignitate Hominis i Apologia, Reuchlinovim De Verbo Mirifico, Plinijevom Historiom Naturalis, kao i Picatrixom i ostalim hermetičnim i novoplatonskim tekstovima.[2]

Bilješke[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]



Pentacle 1.svg Nedovršeni članak Okultna filozofija u tri knjige koji govori o ezoteriji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.