Omo

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Omo
OmoRiver1.jpg
Duljina 760[1] km
Nadm. visina izvora 2.316 m
Izvor gorje Šoa
Ušće jezero Turkana
Pritoci Države kroz koje protječe = Flag of Ethiopia.svg Etiopija
Gradovi Soddo
Slijev jezero Turkana
Ulijeva se u jezero Turkanu
Plovna od − do kod jezera Turkane

Omo je velika rijeka na jugu Etiopije, koja u cjelosti teče unutar granica Etiopije do svog ušća u jezero Turkanu na granici s Kenijom. Omo protječe kroz zapadni dio regije Oromia i središnjim dijelom regije Južnih naroda.

Prvi Europljanin koji je u cijelosti istražio tok rijeke Omo od izvora do ušća u jezero Turkanu, bio je talijanski istraživač Vittorio Bottego (1895. -1897. ).

Satelitska fotografija delte rijeke Omo

Zemljopisne osobine[uredi VE | uredi]

Splavar na rijeci Omo

Rijeku Omo tvore više manjih planinskih potoka u Gorju Šoa. Njezin tok je uglavnom pravilan u smjeru juga, osim kod kordinate 7°37′N 36°30′E / 7.617°N 36.5°E / 7.617; 36.5 kad naglo skreće na zapad te potom pravi veliki S, te potom opet pravilno teče prema jugu do Jezera Turkana gdje na ušću ima malu deltu. Omo je 760 km dug. [2] Od izvora do ušća Omo ima ukupan pad od skoro 2000 m, od izvora na visini 2316 m do ušća u jezero na 487 m, te stoga teče poput gorskog brzaca, ima vodopade, poput Kokobija i drugih manjih. Zbog toga je Omo plovan samo na vrlo kratkom dijelu iznad svog ušća u jezero Turkanu. Turistički vodič po Etiopiji - Spectrum, opisuje rijeku Omo kao popularno mjesto za rafting u rujnu i listopadu, kad rijeka ima još uvijek visok vodostaj poslije kišne sezone. Najveće pritoke Oma su rijeke Gibe, Wabi, Denchia, Gojeb, Mui i Usno.

Nekoć je rijeka Omo bila istočna granica afričkih srednjovjekovnih kraljevstva Janjero i Garo. Rijeka Omo prolazi pored Nacionalnih parkova; Mago i Omo, poznatih rezervata divljih životinja. Rijeka je i danas stanište bronih afričkih divljih životinja; nilskih konja, krokodila i otrovnih zmija vretenica (Bitis arietans).

Otkriće rijeke Omo i jezera Turkana[uredi VE | uredi]

Rijeka Omo i mitsko veliko jezero na njezinu ušću uzbuđivali su maštu Europljana, sredinom 19. stoljeća koji su imali vrlo površne informacije o tome koje su im došle od domorodaca preko arapskih trgovaca. Jules Borelli bio prvi europski istraživač koji je istražio gornji i srednji tok rijeke Omo 1880.. Talijanski istraživač Vittorio Bottego uspio je temeljno istražiti tok rijeke Omo u lipnju 1896. za svoje druge afričke ekspedicije (1895.-97.), na kojoj je i umro 17. ožujka 1897. britanski istraživač Herbert Henry Austin i njegovi ljudi, dospjeli su delte rijeke Omo 12. rujna 1898., ali su razočarano utvrdili da je etiopska ekspedicija na čelu s rasom Voldom Giorgisom, prethodno već zabila etiopski stijeg na sjevernu obalu jezera Turkane 7. travnja 1898., kao i to da su već orobili domorodce. Ruski poručnik Aleksandar Bulatovič vodio je drugu etiopsku ekspediciju do obala jezera 1899. godine. Ova istraživanja inspirirala su i poljskog romansijera Henryka Sienkiewicza za njegov pustolovni roman Kroz pustinju i prašumu.

Rijeka Omo i prvi ljudi[uredi VE | uredi]

Dolina na donjem toku rijeke Omo

Flag of UNESCO.svg Svjetska baština - UNESCO
Dolina na donjem toku rijeke Omo
Flag of Ethiopia.svg Etiopija
Godina uvrštenja: 1980.
Vrsta: Kulturno dobro
Mjerilo: iii, iv
Ugroženost:
Poveznica: UNESCO

Za dolinu u donjem toku rijeke Omo se drži da je bila raskrižje različitih kultura i etničkih skupina već prije više tisuća godina. Zbog toga se danas vrše istraživanja stanovnika Donjeg Oma, plemena Mursi, Suri, Niangatom, Dizi i Me'en, istražuje njihova različitost.

Cijeli sliv rijeke Omo je važno geološko i arheološko nalazište. Na nekoliko nalazišta pronađeni su fosili hominida iz pliocena i pleistocena, koje su iskopali francuski i američki timovi stručnjaka. Pronađeni su i fosili Australopithecine i homo sapiensa na nekoliko lokaliteta, kao i kameno oruđa od kvarcita, starosti oko 2,4 milijuna godina. Kad je oruđe otkriveno, isprva se mislilo da je čak starije od kulture Oldovan, zbog grubljeg i primitivnijeg izgleda. Novija istraživanja pokazala su da je to zbog lošijeg materijala tako da se danas drži da i to oruđe pripada Kulturi kanjona Oldovan.

Zbog izuzetnih kulturno povijesnih vrijednosti, UNESCO je 1980. uvrstio Dolinu donjeg toka rijeke Omo na na svoju listu Svjetske baštine.[3]

Projekt izgradnje hidroelektrane Gibe III[uredi VE | uredi]

Na rijeci Omo se planira izgraditi najveću hidroelektranu u Africi sa betonskom branom visokom 243 m, taj projekt nakupio je dosta protivnika, zaštitnika prirode koji su pokrenuli svoju on line peticiju. [4][5]

Poplava 2006[uredi VE | uredi]

Jake kiše 2006. uzrokovalo su velike poplave u donjem dijelu rijeke Omo, za koje se utoplo 456 ljudi, a 20.000 ljudi pobjeglo iz svojih domova. [6]

Izvori[uredi VE | uredi]

Bibliografija[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Omo

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]