Onomastika
Onomastika (grč. ὄνομα, onoma = ime) ili imenoslovlje, posebna je grana lingvistike koja se bavi proučavanjem osobnih imena (imena i prezimena) i nadimaka, odnosno proučava značenje i povijest imena ljudi (antroponimi) i imena mjesta (toponimi).
Pri svom proučavanju onomastika se koristi etimologijom, dijalektologijom, poviješću, etnologijom, mitologijom.
Antroponomastika[uredi | uredi kôd]
Antroponimi (grč. ántrophōs) imena su ljudi.
Proučava ih grana onomastike koja se naziva antroponomastika.
Osobna imena[uredi | uredi kôd]
Osobna imena najstariji su sloj hrvatske antroponimije jer su nekoć ljudi imali samo osobno ime, a to nam potvrđuju i brojni jezični spomenici, primjerice u Bašćanskoj ploči spominju se kralj Zvonimir i opat Držiha, a o prezimenima nema glasa, ona su najmlađi sloj hrvatske onomastike.
Prema porijeklu postoji nekoliko slojeva hrvatskih i pohrvaćenih imena:
- slavenski sloj
Imena koja su prisutna i u drugim slavenskim jezicima:
Vesna, Vesela, Zdeslav...
- sloj narodnih imena
Imena koja su izvorno hrvatska ili su pak prevedenice:
Hrvoje, Borna, Domagoj, Vjera...
- kršćanski sloj
Imena kršćanskih svetaca i blaženika te biblijskih osoba:
Marija, Ana, Eva, Josip, Petar, Ivan...
- islamski sloj
Imena koja su se proširila zbog turskih osvajanja:
Osman, Fatima, Hasan...
- sloj posuđenih imena
Imena koja su se proširila zbog doticaja s drugim kulturama:
Karlo, Nataša, Vanja...
- sloj pomodnih imena
Imena koja su rezultat društvenih događanja, ideologija i popularnih ljudi:
Jugoslav, Indira, Elvis, Ines, Nives, Dolores...
Ta se imena, poput potonja tri, često i ne mogu prilagoditi hrvatskome jezičnom sustavu pa se ne sklanjaju.
Nadimci[uredi | uredi kôd]
Nadimci su srednje stari sloj hrvatske antroponimije. Služili su kao svojevrsni epiteti osobnim imenima da bi se lakše razlikovale osobe istih imena. Zapravo su nadimci prethodnici prezimena u koja su se često i razvili. Mogli su označavati neku fizičku i psihičku osobinu ili mjesto rođenja ili stanovanja.
Prezimena[uredi | uredi kôd]
Prezimena su najmlađi sloj hrvatske antroponimije, potječu s prijelaza iz dvanaestog u trinaesto stoljeće. Tridentski sabor donio je odluku o popisivanju pučanstva s imenom i prezimenom u matice.
Hrvatska prezimena potječu od nekoliko različitih izvora:
- osobna imena, matronimi (prezimena izvedena od imena majke) i patronimi (prezimena izvedena od imena oca)
Anić, Jurić, Stipaničev...
- zanimanja
Kovač, Klobučar, Lončar, Tkalčić, Stolar...
- nadimci
Debeljak, Crnić, Obad...
- toponimi
Horvat, Hercegovac, Posavec, Zagorec...
Nekoć su prezimena bila latinizirana, primjerice:
Marko Marulić > Marcus Marulus, Ivan Lučić > Iohannes Lucius, Ivan Česmički > Iannus Pannonius, Faust Vrančić > Faustus Verantius, Ilija Crijević > Aelius Cervinus, Bartol Kašić > Bartholomaeus Cassius
A također su se za vrijeme hrvatskog narodnog preporoda pohrvaćivala imena i prezimena:
Ignaz Fuchs > Vatroslav Lisinski, R. Flieder > Rikard Jorgovanić, F. Wiesner > Ferdo Livadić, Lj. Farkaš > Ljudevit Vukotinović, A. Weber > Adolfo Tkalčević, Jakob Frass > Stanko Vraz, Biaggio Faggioni > Vlaho Bukovac
Toponomastika[uredi | uredi kôd]
Toponimi su imena mjesta.
Toponime proučava toponomastika.
Toponimi su podijeljeni na ove skupine:
- ekonimi ili ojkonimi
Imena naseljenih mjesta: Rijeka, Split, Pula, Zagreb, Zadar, Požega, Begovo Razdolje...
- oronimi:
Imena gora i uzvisina: Učka, Biokovo, Velebit, Papuk, Dinara, Medvednica...'
- hidronimi
Imena voda - rijeka, potoka, jezera: Cetina, Sava, Jadro, Vrljika, Karasica, Vransko jezero, Tribaljsko jezero...
Etnici i ktetici[uredi | uredi kôd]
Podrobniji članak o temi: Etnik Podrobniji članak o temi: KtetikEtnici (grč. ethnikós = koji pripada narodu) imena su stanovnika naseljena mjesta.
Primjerice: Zagrepčanka, Splićanin, Osječanka, Požežanin.
Glavni je kriterij određivanja etnika naziv koji si stanovnici toga mjesta sami nadjenu. Taj se naziv ne mora poklapati s pravilno, hrvatskom tvorbom, ali svejedno ima prvenstvo: Dubrovkinja (a ne Dubrovčanka), Bjelovarčanin (a ne Bjelovarac), Šupetranka (stanovnica Svetog Petra u Šumi)...
Ktetici (grč. ktētikós = posvojni) posvojni su pridjevi izvedeni od imena naseljena mjesta.
Primjerice: riječki, splitski, osječki, požeški.
Ako se izvode od stranih imena, mogu se fonetizirati (pisati po izgovoru), a mogu se pisati etimološki do tvorbenog šava, a zatim se dodaje dometak (sufiks), ali je preporučljivije fonetizirati.
Primjerice: njujorški, lajpciški, newyorški, leipziški...
Egzonimi[uredi | uredi kôd]
Egzonimi su pohrvaćeni nazivi za strane toponime, nastala zbog dodira kultura i jezika, razlikuju se od izvornoga naziva, endonima.
Primjerice: Beč (Wien), Rim (Roma), Atena (Athina), Budimpešta (Budapest), Solun (Thessaloniki), Prag (Praha), Pariz (Paris)...
Neki su egzonimi nestali, ali su bili česti u povijesti:
Dražđani (Dresden), Jakin (Ancona), Lipisko (Leipzig), Turin (Torino), Monakov (München), Gradac (Graz), Navijork (New York).
Neki su egzonimi specifični za određeno povijesno razdoblje:
Mleci (Venecija), Carigrad (Istanbul), Požun (Bratislava).
U egzonime ulaze i kroatizirani nazivi država:
Mađarska, Velika Britanija, Njemačka, Češka...