Osijek

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Osijek
Osijek (grb).gif
grb
Panorama grada Osijeka
Panorama grada Osijeka
Država Flag of Croatia.svg Hrvatska
Županija Zastava Osječko-baranjske županije.png Osječko-baranjska
Površina
 - gradskog naselja 171 km2
Nadmorska visina 90 mnm
Stanovništvo (2011.)
 - ukupno 107.784[1] stan.
Gradonačelnik Ivica Vrkić
Gradsko vijeće
 - predsjednik Anto Đapić
 - broj članova 36
Gradska naselja 11 naselja
Dan grada 2. prosinca
Zaštitnik Sv. Petar i Pavao
Poštanski broj 31000 Osijek
Pozivni broj +385 031
Autooznaka OS
Službena stranica www.osijek.hr
Zemljovid
Osijek na karti Hrvatska
Osijek
Osijek
Osijek na zemljovidu Hrvatske
Koordinate: 45°33′04″N 18°41′38″E / 45.551°N 18.694°E / 45.551; 18.694

Osijek je grad u istočnoj Hrvatskoj. Smješten je u ravnici na desnoj obali rijeke Drave između 16-og i 24-og kilometra od ušća u Dunav. Najveći je grad u Slavoniji, četvrti po veličini grad u Hrvatskoj te sjedište Osječko-baranjske županije. Grad je industrijsko, upravno, sudsko i kulturno središte.

U sastavu grada Osijeka nalazi se 11 naselja (stanje iz 2006), to su: Brijest, Briješće, Josipovac, Klisa, Nemetin, Osijek, Podravlje, Sarvaš, Tenja, Tvrđavica, Višnjevac .

Osijek se sastoji od starog grada, Tvrđe, izgrađenog većinom u 18. stoljeću, zatim Gornjeg grada, Donjeg grada i Novog grada (s naseljima Jug I i Jug II), Cvjetnog naselja te Retfale i Industrijske četvrti. Osijek je grad s najviše zelenila i zelenih površina u Hrvatskoj; na području grada nalazi se 17 parkova u ukupnoj površini od 394.000 m².

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Panorama Osijeka za vrijeme visokog vodostaja rijeke Drave u rujnu 2014. godine.

Zemljopisni položaj grada:

  • sjeverna širina 45º 32'
  • istočna dužina 18º 44'
  • Nadmorska visina 90 m
  • Površina grada 171 km^2

Prosječna temperatura je 11ºC:

Demografija[uredi VE | uredi]

U samome gradu Osijeku živi 83.496 stanovnika (Popis stanovništva iz 2011. godine)

Prema podatcima o nacionalnosti iz 2011. god. 96.746 (89,54 %), stanovnika Osijeka su Hrvati; 6.751 (6,25 %) Srbi; 979 (0,91 %) Mađari; 263 (0,24 %) Nijemci i dr.


Osijek ima jedanaest katoličkih župa: sv. Petra i Pavla (Gornji Grad - Osijek 1), sv. Mihaela Arkanđela (Tvrđa - Osijek 2), Preslavnog Imena Marijina (Donji Grad - Osijek 3), sv. Obitelji (Jug 2 - Osijek 4), sv. Josipa Radnika (Industrijska četvrt - Osijek 5), Uzvišenja Sv. Križa (Retfala - Osijek 6), sv. Leopolda Bogdana Mandića (Osijek 7), sv. Osječkih mučenika (Tvrđavica - Osijek 8), sv. Ćirila i Metoda (Sjenjak - Osijek 9), Mučeništva sv. Ivana Krstitelja (Brijest - Osijek 10) i sv. Luke Evanđeliste (Josipovac - Osijek 11), jednu evangelističku, dvije pravoslavne parohije, Evanđeoski teološki fakultet, Židovsku općinu, muške samostane franjevaca Reda manje braće (OFM) u Tvrđi i franjevaca kapucina (OFMCAP) u Gornjem gradu te rezidenciju Družbe Isusove također u Gornjem gradu.

Povijest[uredi VE | uredi]

Stari vijek[uredi VE | uredi]

Na tlu današnjeg grada bilo je više lirskih i Andizetskih naselja, od kojih je zacijelo najveću važnost imala Keltska Mursa. Njena lokacija na mjestu današnjeg Donjeg Grada potvrđena je osobito nalazom keltskog svetišta iz 2. st.pr. Kr. (Slavica Filipović). Rimski vojni logor iz vremena osvajanja Panonije potvrđen je nalazom tegula VII Legije. Dvostruki opkopi i očuvani zemljani nasipi bedema logora bili su vidljivi na površini sve do sredine 18. stoljeća, kada im je položaj na zapadnoj strani zabilježen i u kartografskim prikazima, a nestali su širenjem Donjeg Grada. Standardni pravokutni legijski Castrum imao je prema Dravi utvrđeni dodatak koji je štitio luku i most preko Drave od kojega su još uvijek za niskog vodostaja vidljivi temeljni ostaci kamenih stubova. Na most se s druge strane Drave nastavljao dugački nasip ili sustav mostova preko močvara, vjerojatno prema Kopačevu, svojevrsna preteča kasnijeg slavnog Osječkog mosta do Darde sultana Sulejmana.

U vrijeme cara Hadrijana rimska Mursa uzdignuta je u status kolonije Colonia Aelia Mursa (124. ili 133. g.), a grad se razvio u velikoj ekstenziji i izvan zidina nekadašnjeg Castruma s njegove zapadne strane. Središnji dio te zapadne ekstenzije istražuje se kontinuirano od 2001.g.vrlo opsežnim arheološkim istraživanjima pod vodstvom Slavice Filipović, voditeljice antičkog odjela Muzeja Slavonije. Otkrivena je vjerojatno središnja ulica u pravcu istok - zapad (Decumanus Maximus) s kolovozom širokim 3 m te dubokim odvodnim jarcima s obje strane ulice (s kojima njena širina narasta na 8 m) te širokim trijemovima na obje strane (brojne baze stupova trijemova, kao i kapiteli nađeni su obrušeni u jarcima). Ulica je otkrivena u dužini od oko 150 m, a uz nju s jedne i druge strane iza trijemova i brojne građevine nekadašnjeg gradskog tkiva od kojih se ističu tabernae, veliko svetište boga Silvana (s 5 žrtvenika i ostacima zidova i trijema oko njih, dim. 57x34m), jedne veće građevine (površ. 1.600 m2) s osobitio reprezentativnim pročeljem itd.

Na temelju navoda grčkog povjesničara Zosima pretpostavlja se postojanje građevine amfiteatra izvan jugozapadnog dijela obrambenih zidina rimske Murse. Također ing. Franjetić spominje jednu depresiju koja se može odčitati na karti iz 18. st. blizu spomenutog ugla Castruma, koja po svoj vjerojatnosti predstavlja indicirani ostatak građevine rimskog amfiteatra.

351. g. odigrala se pred zidinama Murse velika bitka između cara Konstancija II., sina i nasljednika cara Konstantina Velikog i uzurpatora Magnencija, bitka između suprotstavljenih rimskih vojski istočne i zapadne strane Carstva, jedna od najkrvavijih međusobnih sudara rimske vojske u povijesti Rimskog carstva. Nakon pobjede, koju je Konstancije dočekao u molitvi u arijanskoj crkvi sv. Mučenika na groblju izvan zidina Murse, Konstancije je u Mursi podigao i trijumfalni slavoluk (čiji ostaci još nisu pronađeni). U bitci je poginulo preko 40.000 ljudi, a tijela poginulih su se nalazila sve do današnje Trpinje.

Grad su konačno 441. g. razorili Huni.

Srednji vijek[uredi VE | uredi]

U hrvatskoj historiografiji postoji tumačenje da su ime Osijek Hrvati naselju dali zbog ponešto povišenog mjesta od okolih voda, mjesto gdje je "oseka", te je suho i pogodno za izgradnju nastambi. U srednjovjekovnim dokumentima pisanim latinskim jezikom pod utjecajem mađarskog jezika javlja se kao Eszek ili Ezeek. Kasnije su varijante, Essegg, njemačka ili Essec, latinska, samo jezične prilagodbe izvornom hrvatskom.

Najraniji spomen Osijeka u povijesnim izvorima datira iz 1196. godine. Radi se o ispravi kralja Emerika, (1196. - 1204.), kojom se cistercitskom cikadorskom samostanu potvrđuje pravo ubiranja pristojbi od carina i trgovine te skelarine preko rijeke pošto je Osijek je bio poznat prijelaz preko rijeke Drave.[2] Taj dokument je vrlo važan jer svjedoči o tome da je Osijek već u 12. stoljeću bio važno trgovačko mjesto na trasi stare rimske ceste koja je povezivala jugoistok Europe s panonskom nizinom. Nažalost, pisani izvori za povijest Osijeka u 13. stoljeću nisu sačuvani, tek gabariti romaničkog sloja temelja, najvjerojatnije, župne crkve Sv. Trojstva mogu svjedočiti ponešto o veličini i značaj grada u to doba. Temelji su pronađeni u dvorištu današnjeg franjevačkog samostana. Kasnijom gotičkom dogradnjom, vjerojatno u 15. stoljeću, Osijek je dobio razmjerno veliku trobrodnu crkvu u kojoj su pokapani i pripadnici plemićke obitelji Korogy, u čijem se vlasništvu duže vrijeme gard nalazio. Znamo da se u Osijeku nalazio i augustinski samostan, što je dodatna potvrda urbanog statusa mjesta.

Osijek je kroz čitavi srednji vijek bio muski grad. Kakva je feudalna prava imala opatija Cikador, osim ubiranja spomenutih taksi, nije poznato. Međutim, zna se da su u 14. stoljeću vlasnici grada vrlo utjecajna plemićka obitelj Korogy. Oni su ujedno i najzaslužniji za činjenicu da se Osijek razvio u jedno od značajnijih mjesta u donjem međurječju. U 14. stoljeću spominje se županijski sajam. Budući da su vlastelini nerijetko vršili dužnosti župana i bana Mačve, Osijek je tada imao ulogu i važnog administrativnog središta. O razvijenom gradskom životu svjedoči i porezni popis Osijeka i okolice iz 1469. godine iz kojeg se može iščitati i ustrojstvo gradske općine te ekonomska i demografska struktura građana. To je ujedno i jedini dokument gdje se Osijek navodi kao grad (civitas), dok ga ostali izvori spominju kao trgovište (oppidum). Treba reći da je prema ovom izvoru Osijek tipičan srednjovjekovni gradić trgovaca i obrtnika, a prevladava mađarsko stanovništvo. Neki povjesničari misle da je u vrijeme Korođskih Osijek bio opasan bedemima, ali oko toga nema suglasja u literaturi jer se gradske zidine spominju tek u vrelima iz vremena osmanske vlasti. Gotovo je sigurno da su Korođski u gradu podigli mali kaštel koji je bio njihova rezidencija. Nakon što su Korođski izumrli 1472. godine, kralj Matija njihove posjede daruje Ivanu Ungoru i Nikoli Csuporu. Potom se Osijek navodi kao posjed budimskog kaptola Blažene Djevice Marije. 1490. bio je posjed Petra Gereba, a 1517. je ponovo u vlasništvu budimskog kaptola.

Jedna zanimljivost je da je u praskozorje srednjega vijeka kralj Ludovik II. (1516.-1526.) odobrio bosanskom biskupu Mihovilu Keserű i dvorskom komorniku Ivanu Szerecsenyju u Osijeku otvoriti kovnicu novca. Nažalost, nema podataka je ta kovnica ikada zaživjela.

Novi vijek[uredi VE | uredi]

KBC Osijek - stara kirurgija

Osvajači Osmanskog Carstva u grad su stigli 14. kolovoza 1526. kad je Osijek predan bez borbe, no kažu da ga je Ibrahim-paša do temelja razorio. Kasnije ga Sulejman Veličanstveni potpuno obnavlja te gradi čuveni pontonski most preko Drave i obližnjih močvara do mjesta Darda u ukupnoj dužini od 8 km. Osijek kasnije opet postaje čuven po obrtu, trgovini i velikim sajmovima.

Grad je ostao pod Turcima više od 150 godina,u sklop Požeškog sandžakata, i biva oslobođen 29. rujna 1687. da bi uskoro, od 1690. pod turskom opsadom, bio potpuno porušen, no ovoga puta ne i osvojen.

Od 1687. Osijek i istočno područje današnje Hrvatske nalazili su se u okviru Habsburške Monarhije. Zbog strateškog položaja grada, nove su vlasti na obali Drave izgradile vojno utvrđenje, koje čini današnju Tvrđu, (1712. - 1721.). Unutar bedema nastao je grad građanskih kuća u baroknom stilu. Stanovništvo se zbog vojnih razloga naseljavalo zapadno i istočno te su tako nastale nove četvrti. Na zapadu, uzvodno uz Dravu Gornji grad te nizvodno od Tvrđe Donji grad.

Gospodarski i kulturni razvoj Osijeka doveo je do ujedinjenja triju gradskih općina u jednu 2. prosinca 1786. godine, koja je ubrzo postala grad, u kome su se nalazili brojni obrtnici, trgovci, knjižnice, kazališta, a već 1729. godine otvorena je latinska gimnazija. U 1735. godini osnovana je tiskara, a započeli su i viši studiji filozofije i teologije. Dana 28. kolovoza 1809. godine Osijek je svečano proglašen slobodnim i kraljevskim gradom u Austro-Ugarskoj Monarhiji, a time počinje novo doba grada Osijeka.

Sredina 19. stoljeća je doba bržeg razvoja Osijeka, osobito Gornjeg grada. U Donjem je gradu 1874. godine sagrađena jedna od najvećih i najljepših bolnica u ovom dijelu Europe. Godine 1846. podignuta je velika županijska palača, a kasnije, 1866., nasuprot županijske palače i Hrvatsko narodno kazalište. Pod kraj 19. stoljeća otvoraju se srednje škole - obrtna, realna, učiteljska i trgovačka. Na potezu od Tvrđe do Gornjeg grada kasnije se grade vile i druge građevine u secesijskom stilu.

Dvadeseto stoljeće[uredi VE | uredi]

Krajem 1918. i raspadom Austro-Ugarske, Osijek s današnjom istočnom Hrvatskom ulazi u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, koja 1929. mijenja ime u Kraljevina Jugoslavija. U travnju 1941., s početkom Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji, Kraljevina Jugoslavija se raspada te Osijek ulazi u sastav NDH. Od 1941. do 1945. hrvatski dio Baranje pripada Mađarskoj te je Osijek pogranični grad. Važno je napomenuti da je Osijek u ratnom periodu bio žrtva Savezničkog bombardiranja civilnih objekata. Nakon sloma fašizma, u travnju 1945., svi dijelovi današnje Hrvatske i Osijek ulaze u sastav Federativne Narodne Republike Jugoslavije (kasnije Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije). Sam je grad oslobođen 14. travnja 1945. godine. U Osijeku se osniva više fakulteta i viših škola, a 1975. i sveučilište, koje od osnutka nosi naziv velikog biskupa Đakovačko ili bosansko i srijemske biskupije (1855.-1905.) i hrvatskoga mecene rođenog Osječanina Josipa Jurja Strossmayera.

Osječka promenada

Domovinski rat[uredi VE | uredi]

Umjetnička instalacija na križanju Vukovarske i Trpimirove ulice u Osijeku.

Tijekom Domovinskog rata (1991.), posebno nakon pada Vukovara u studenom 1991., srpske paravojne snage i Jugoslavenska narodna armija (JNA) prodiru nadomak grada. Grad je bio ratno ugrožen još mnogo prije. 11. srpnja 1991. je osječki MUP RH nakon 10-satne akcije uhitila skupinu srpskih terorista[3]. Pod topništvom JNA i četnika Osijek trpi znatna razaranja, ali se uspijeva održati. Prije rata u Osijeku je na nekoliko lokacija bio smješten garnizon JNA pod imenom 12. proleterska mehanizirana brigada u sklopu 1. vojne oblasti (sa sjedištem u Beogradu) a u sastavu tzv. Tuzlanskog korpusa. Na čelu garnizona (koji se službeno zvao "Kasarna Milan Stanivuković - narodni heroj") u Osijeku nalazio se tada pukovnik Bora Ivanović zvani Konj, koji se ne samo tijekom boravka u Osijeku već i nakon izlaska iz grada aktivno uključio u rat protiv Hrvatske. Osječko je Državno odvjetništvo protiv sada umirovljenog generala JNA i Vojske Jugoslavije Bore Ivanovića i još trojice oficira iz tadašnjeg garnizona JNA u Osijeku 2006. podigla optužnicu zbog razaranja grada Osijeka i civilnih objekata.

Nakon žestokih borba, velikosrpske postrojbe su zauzele Paulin Dvor 16. prosinca 1991.,[4] 11 dana nakon što su okupirale Antunovac,[4] a skoro pola godine otkad su (u lipnju) u osječkoj neposrednoj okolici, u Bijelom Brdu, Tenji i Markušici uspostavljene terorističke baze velikosrpskih ekstremista, odakle su isti napadali Osijek (još 29. lipnja 1991. je bio žestoko napadnut[Pješačkim napadom valjda, topnički su bili cijelog rata.] iz Tenje) i kontrolirali prugu i cestu Osijek-Vinkovci (iz Markušice).

Osijek je vrlo rano došao u tjeskobno okružje neprestanog granatiranja i opasnosti okupacije koju su JNA i pobunjeni Srbi uspješno izveli u Baranji, zapadnom Srijemu i drugim dijelovima hrvatskog Podunavlja.

Napadi su počeli još 29. lipnja 1991. iz Tenje koju su držali pobunjeni Srbi i JNA. [4] JNA i pobunjeni Srbi granatirali su grad i iz inih iz okupiranih naselja. 5. srpnja 1991. dužnosnici Srbije i JNA (Milošević - Jović - Kadijević) dogovorili su razmještaj postrojba JNA u Hrvatskoj na područja koja su Srbi željeli izdvojiti iz Hrvatske,[4] ako već ne uspiju zauzeti cijelu Hrvatsku. Osijek se našao na planskoj ruti udara na Hrvatsku i odsijecanja dijelova Hrvatske: "Glavne snage koncentrirati na liniji: Karlovac - Plitvice na zapadu; Baranja, Osijek, Vinovci - Sava na istoku i Neretva na jugu. Na taj način pokriti sve teritorije gde žive Srbi do potpunog raspleta".[4] I kad su te dane (5.-6. srpnja) hrvatski MUP i ZNG potisnuli četnike iz Stare Tenje, JNA, neusporedivo moćnija od hrv. snaga, otvoreno se je stavila na stranu pobunjenih Srba, napadom na Osijek.[4] 19. kolovoza zrakoplovi JNA bombardirali su Osijek, dvije su žene stradale smrtno, pogođena je osječka katedrala i industrijski pogoni. 21. kolovoza JNA snažno topnički napale Osijek i okolna sela, ranivši mnoštvo civila. Vođa srpskih terorista Željko Ražnatović zahtijevao je predaju grada u roku od 24 sata. 3. rujna srpske su snage zauzele Bilje.[4] Istog su dana unatoč potpisane obustave paljbe, srpske snage topnički napale Osijek, ubivši 14, a ranivši 28 osoba. 6. rujna u napadu JNA je oštetila crkvu sv. Petra u Osijeku. 10. rujna topničkim napadom JNA pogođen dječji vrtić i franjevački samostan. 15. rujna srpske paravojne snage topnički su napale osječku bolnicu i ubile pritom 4 osobe. 16. rujna hrvatski su branitelji u Osijeku uništili 10 tenkova JNA, koja je cijeli dan neprekidno napadala osječku bolnicu. Tog se dana predao Dom JNA u Osijeku hrvatstkim snagama. Tijekom rujna JNA je nagomilala oklopno-mehanizirane snage u osječkim predgrađima te u Baranji, tako da se mogao očekivati oubhvatni napad na Osijek sa sjeverne strane. Rujna je JNA izvodila koordinirani udar radi izvlačenja 12. pmbr koja je bila okružena u vojarni u Osijeku. Hrv. su snage pokušale olakšati pritisak na grad manjom napadnom akcijom. 16. rujna na Tenjskoj je cesti JNA srušila nadvožnjak, a tenkovi s poligona "C" pucali su na Brijest, Reftalu i Dinaru. 17. rujna ZNG zauzeo je borbama poligon C i ine vojarne, no iz svih je tih objekata JNA izvukla kompletno oružje, koje je poslije rabila u napadu na Vukovar. ZNG je napustio položaje u Sarvašu. Opasnost pješačko-tenkovskog napada dugo je visila Osijeku kao mač nad glavom. Vukovar je nakon dugotrajne opsade pao 18. studenoga, vijesti o padanju hrvatskih naselja stizale su odosvuda, a neprijatelj se primicao gradu. 5. prosinca pao je Antunovac. Istog su dana snage JNA i četnici, nakon strahovite topničke pripreme, krenuli u konačno osvajanja grada Osijeka općim oklopno-pješačkim napadom, a hrvatske su snage uz velike žrtve u bitci na šumi Rosinjači na južnom prilazu gradu malim postrojbama zaustavile udar. JNA i pobunjeni Srbi okupirali su Paulin Dvor 16. prosinca 1991. Prosinačkih su dana hrvatske snage uspjele olakšati pritisak na Osijek sa sjeverne strane, oslobađanjem 30 km2 u Baranji napraviti mostobran za buduće vojnooslobodilačke akcije.[4]

Trg na Jugu 2 u Osijeku. Desno se vidi spomenik živućim i poginulim braniteljima od velikosrpske agresije s natpisom "Herojsko srce branitelja i stanovnika Juga 2".

Tijekom Domovinskog rata je u obrani Osijeka od srpskih paravojnih snaga i Jugoslavenske narodne armije (JNA) poginulo 1260, a ranjeno više od 5000 hrvatskih vojnika i civila. Među žestoke napade spada onaj od 3. travnja 1992. kad je u napadu velikosrpskih snaga poginulo 20 (dvadeset), a ranjeno 100 (ljudi).[5]

Dvadeseto stoljeće u popularnoj kulturi[uredi VE | uredi]

Osijek se 1990-ih proslavio u punkerskim krugovima. Za razliku od prvih desetljeća kad je punk u Osijeku u usporedbi s ostatkom punk scene u Hrvatskoj bio slabo zastupljen, tek bi vrijedilo spomenuti bend Vibra Yunkers, sredinom 1990-ih slika se promijenila u potpunosti te osječak punk scena postala je najjača u Hrvatskoj. Ističu se bendovi kao Debeli Precjednik, COG i drugi.[6]

Gradska uprava[uredi VE | uredi]

Gradsko vijeće[uredi VE | uredi]

Gradsko vijeće je predstavničko tijelo građana i tijelo grada kao jedinice lokalne samouprave. Ono u okviru svog djelokruga donosi akte kojima se uređuje obavljanje poslova od lokalnog značaja, odnosno poslova koji Ustavom nisu dodijeljeni državnim ili županijskim tijelima. Vijeće ima 36 članova[7].

Sadašnji saziv vijeća odabran je na lokalnim izborima u svibnju 2013. Trenutačni predsjednik vijeća je Anto Đapić.

Stranka Broj vijećnika
HDSSB, ZH 14
SDP, HNS, HSU 8
HDZ, HSP AS, SU 6
Nezavisna lista Ante Đapića 3
HL 3
kand. lista skupine birača 2

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Osijek je bio veliko hrvatsko industrijsko središte. Svojevremeno se moglo reći i da je bio više industrijaliziran od Zagreba, a nazivalo ga se i hrvatskim Manchesterom. Brojne poznate hrvatske robne marke, počevši od sitnih potrebština u domaćinstvu, proizvode se u Osijeku.

U Osijeku je razvijena strojogradnja (poljodjelski strojevi), kemijska industrija (Saponia), konditorska industrija (Kandit), šećerana (Tvornica šećera Osijek), proizvodnja piva (Osječko pivo), iako je nekada zastupljenost industrije bila mnogo veća zadnjih godina glavno obilježje grada je velika nezaposlenost mladih i duboka kriza gospodarstva.

Promet[uredi VE | uredi]

Moderni osječki tramvaj

Osijek se nalazi na međunarodnom prometnom koridoru Budimpešta-Sarajevo-Ploče. Usprkos tome što koridor nema autocestu cijelom svojom dužinom, Osijek je spojen na mrežu autocesta Hrvatske. Do njega se dolazi autocestom A5, tzv. Slavonikom. U Osijek se može doći željeznicom, koristeći usluge hrvatskih željeznica, te zračnim putem preko Zračne luke Osijek. Organizirani putnički riječni promet Dravom do Osijeka ne postoji.

Autobusne tvrtke Panturist, Polet, Autoprijevoz Požega, Croatiatrans i druge manje prijevozničke tvrtke prometuju do Osijeka, a gradski prijevoz obavlja Gradski prijevoz putnika Osijek. Osijek je jedini hrvatski grad osim Zagreba kojim prometuju tramvaji.

Arhitektura i znamenitosti[uredi VE | uredi]

Tvrđa[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Tvrđa
Tvrđa je povijesna jezgra Osijeka, ostatak nekadašnje osječke tvrđave koji je postupno prerastao u gradski prostor. Podignule su je austrijske vojne vlasti nakon oslobođenja od Turaka 1687. godine, kao sjedište generalata i važnu obrambenu točku jugoistočnog dijela carstva.

Središnji trg u Tvrđi je Trg sv. Trojstva na kojemu se ističu barokne zgrade. Najznačajnija je palača Slavonske Generalkomande, zdanje podignuto za sjedište generalata i Zemaljsku upravu Slavonije. Nije poznat arhitekt ove građevine, ali se zna da je građena po nalogu kneza Eugena Savojskog od 1724. do 1726. godine.[8] Zgrada je izvorno imala arkade s toskanskim stupovima u dvorištu, a ističe se velebnim pročeljem s portalom koji nose atlanti, monumentalnom vežom i stubištima po uzoru na bečke barokne palače. Zanimljivo je da je drugi kat zgrade nadograđen naknadno 1765. godine, ali je oblikovanje ponovljeno kao na donjim etažama.

Zgrada Glavne straže, danas Arheološki muzej

S lijeve strane trga je zgrada Glavne straže (danas Arheološki muzej), podignuta za tvrđavsku stražu, i karakteristična po zvoniku s terasom s koje se pružao pogled na cijelu okolicu. S druge strane trga uglovno je smještena zgrada Gradskog magistrata iz 1702. godine, odnosno bivša gradska vijećnica, a danas Muzej Slavonije.[9] Uz spomenute, cijelom Tvrđom dominiraju jednostavne barokne zgrade 18. stoljeća, s nizovima prozora i arkadama prema dvorištu, koje su služile kao vojarne i vojna spremišta. Od manjih objekata nalazimo i nekoliko baroknih kuća iz 18. stoljeća, među kojima se naročito ističe kuća Plemić (Franjevačka 5), s pročeljem u motivima rokajnih školjki, u duhu rokokoa.

Sredinom Trga sv. Trojstva uzdiže se Kužni pil, odnosno spomenik Presvetog Trojstva, podignut u znak zavjeta protiv kuge koja je ranije često pogađala Slavoniju. Dala ga je izraditi 1729.-1730. godine Marija Ana Petraš, supruga zapovjednika osječke tvrđave, o čemu svjedoči natpis na postolju. Spomenik se sastoji od središnjeg dijela s kipovima svetaca zaštitnika protiv kuge, sv. Sebastijana, sv. Franje Ksavera, sv. Karla Boromejskog i sv. Rozalije, dok je na vrhu stupa Presveto Trojstvo s kipovima Boga Oca i Krista te Duha Svetog prikazanog u liku golubice. Pil je obnovljen 1784. godine, kada su mu dodana četiri vanjska kipa (sv. Katarina, sv. Marija Bezgrešnog Začeća, sv. Ivan Nepomuk i sv. Josip), za koje se vjeruje da su izvorno stajali na nekim od gradskih vrata. Spomenik predstavlja kvalitetno kiparsko djelo baroknog doba, a pripisuje se osječkom kiparu Josipu Gerupu.[10] U Tvrđi se nalaze i dvije važne sakralne građevine. Župna crkva sv. Mihovila (1725.-1748.) barokna je crkva s dva zvonika građena za osječke isusovce. U njoj su bogati oltari i oltarne pale austrijskog slikara Franza Xavera Wagenschöna.[11] Druga je franjevačka crkva uz koju se nalazio i samostan, kasnije pretvoren u vojarnu.[12] Samostan je značajan po tome što je u njemu djelovali studiji filozofije i teologije (1709.-1735.), nakon čega je tu osnovana prva visoka škola u Slavoniji - teološki fakultet, kao i prva tiskara.[13]

Gornji grad[uredi VE | uredi]

Župna crkva sv. Petra i Pavla

Gornji grad je urbano središte Osijeka. Ondje je glavni gradski trg trokutnog oblika - Trg Ante Starčevića. Gornji je grad izgrađen najvećim dijelom krajem 19. i početkom 20. stoljeća, pa ga karakterizira arhitektura historicizma. Najistaknutija građevina je župna crkva sv. Petra i Pavla, građena 1894. do 1899. u neogotičkom stilu, prema projektu njemačkog arhitekta Franza Langenberga, a na poticaj biskupa Josipa Jurja Strossmayera.[14] U blizini je neoklasicistička Palača županije (1834.-1846., arhitekt N. Hild), te Hrvatsko narodno kazalište s elementima pseudomaurske arhitekture. Od baroknih građevina može se istaknuti kapucinski samostan (1706.-10.) s crkvom sv. Jakova (1723.-27.), te manja crkva sv. Roka, kojoj je naknadno početkom 19. stoljeća dodan pročelni zvonik.[15]

Osječki se Gornji grad ponosi vrhunskom arhitekturom secesije. U tom je pogledu značajna Europska avenija, reprezentativna avenija s raskošnim secesijskim palačama podignutima za osječke industrijalce i ugledne građane početkom 20. stoljeća. Od zgrada u blizini, najoriginalnije secesijsko ostvarenje je Kino Urania, djelo arhitekata Viktora Axmanna iz 1912. godine, te palača Glavne pošte iz iste godine.Europska avenija ima najdulji secesijski niz u jugoistočnoj Europi.

Donji grad[uredi VE | uredi]

Donji grad obuhvaća velik istočni dio Osijeka. Iako je začet u ranije vrijeme, obilježila ga je arhitektura 19. stoljeća. Značajna je barokna crkva Preslavnog Imena Marijina. Tu je i kuća kotlara Kragujevića, lijep primjer malograđanske prizemnice s arkadama iz 18. stoljeća. Na istom trgu nalazi se kapela sv. Roka (1742.-44.) i barokni kip Blažene Djevice Marije (1757.)

Retfala[uredi VE | uredi]

Najzapadnija četvrt u gradu Osijeku. Broji oko 14.000 stanovnika i više od 5000 kućanstava. Dan gradske četvrti je 14. rujna. Također se tamo i nalazi se znameniti klasicistički dvorac obitelji Pejačević.

Kultura[uredi VE | uredi]

Osijek je najveće kulturno središte Slavonije.

Prve kazališne predstave održavale su se u baroknom Osijeku još u 18. stoljeću, a prva kazališna zgrada, Hrvatsko narodno kazalište, sagrađena je 1866. godine.[16] HNK je i danas najznačajnija kazališna ustanova u Slavoniji. Osim nje, u gradu djeluje i Dječje kazalište u Osijeku.[17]

U Osijeku su dva muzeja od nacionalnog značenja: Muzej Slavonije,[18] u zgradi bivšeg Gradskog magistrata u Tvrđi, gdje se čuvaju bogate zbirke predmeta vezanih za povijest Slavonije, te nedavno otvoreni Arheološki muzej u zgradi nekadašnje Glavne straže. U jednoj od bivših tvrđavskih vojarni, pisano blago slavonske povijesti čuva Državni arhiv u Osijeku.[19] Od drugih muzejskih ustanova, tu je Galerija likovnih umjetnosti,[20] u kojoj je vrijedna zbirka slikarstva od 18. do 20. stoljeća. Konjička vojarna u ulici Kamila Firingera 3 zaštićeno je kulturno dobro.[21]

Niz manjih galerija izlaže većinom suvremenu umjetnost, poput Izložbene dvorane Waldinger, Galerije L, Leonardo, Galerije umjetnina Sretne ulice, HDLU Osijek - galerija Kazamat, Galerije Pegaz, te Galerije karikatura Osijek.

U gradu su dva kina, Kino Urania u povijesnoj secesijskoj zgradi, te Kino Europa.

Najveća knjižnica je Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek.

Od 2004. godine održava se glazbeni festival Urban fest Osijek čiji je cilj promoviranje mladih neafirmiranih sastava i DJ-a iz regije.

U Osijeku se održava Dječji glazbeni festival Zeko.

U samome gradu djeluju dva velika folklorna ansambla: HKUD "Osijek 1862." i HKUD "Željezničar". Također, u Osijeku djeluje i Slavonsko Tamburaško Društvo "Pajo Kolarić", te brojne druge tradicijsko-kulturne udruge i organizacije.

U Osijeku djeluju kulturne ustanove mađarske manjine u RH :Mađarsko kulturno društvo Népkör i Prosvjetno-kulturni centar Mađara u RH.

Mediji[uredi VE | uredi]

U Osijeku izlazi nekoliko dnevnih novina. Najznačajniji je Glas Slavonije. Više regionalno je bio orijentiran Slavonski dom (proistekao iz nekadašnjeg Osječkog doma) koji je pod utjecajem gospodarske krize ugašen zadnjeg dana 2009. Od 2006. izlazi i besplatni regionalni poslovni časopis BIZdirekt.

Nekolicina radio postaja emitira se iz Osijeka: Slavonski radio, Gradski radio, Radio Osijek i Radio Plus. Tu su i dvije lokalne televizijske postaje: Slavonska televizija i Osječka televizija.

Obrazovanje[uredi VE | uredi]

Visokoškolske ustanove u Osijeku[uredi VE | uredi]

  • Sveučilšte Josipa Jurja Strossmayera Osijek
    • Ekonomski fakultet
    • Elektrotehnički fakultet (www.etfos.hr)
    • Filozofski fakultet
    • Građevinski fakultet
    • Medicinski fakultet
    • Poljoprivredni fakultet
    • Pravni fakultet
    • Prehrambeno-tehnološki fakultet
    • Učiteljski fakultet
    • Odjel za matematiku
    • Odjel za fiziku
    • Odjel za kemiju
    • Odjel za biologiju
    • Odjel za kulturologiju
    • Umjetnička akademija
    • Evanđeoski teološki fakultet

Srednjoškolske ustanove u Osijeku[uredi VE | uredi]

  • Elektrotehnička i prometna škola Osijek
  • Strojarska tehnička škola Osijek
  • I. gimnazija Osijek
  • II. gimnazija Osijek
  • III. gimnazija Osijek
  • Medicinska škola Osijek
  • Poljoprivredna i veterinarska škola Osijek
  • Graditeljsko-geodetska škola Osijek
  • Tehnička škola i prirodoslovna gimnazija "Ruđera Boškovića" Osijek
  • Ekonomska i upravna škola Osijek
  • Ugostiteljsko-turistička škola Osijek
  • Prosvjetno-kulturni centar Mađara u Republici Hrvatskoj
  • Obrtnička škola Osijek
  • Trgovačka i komercijalna škola "Davor Milas" Osijek
  • Škola za tekstil, dizajn i primjenjene umjetnosti Osijek
  • Škola za osposobljavanje i obrazovanje "Vinko Bek" Osijek
  • Glazbena škola Franje Kuhača Osijek
  • Isusovačka klasična gimnazija s pravom javnosti u Osijeku
  • "Gaudeamus" Prva privatna srednja škola u Osijeku s pravom javnosti
  • Edunova - ustanova za obrazovanje odraslih

Osnovnoškolske ustanove u Osijeku[uredi VE | uredi]

  • O.Š. Frana Krste Frankopana Osijek
  • O.Š. Franje Krežme Osijek
  • O.Š. Svete Ane Osijek
  • O.Š. Vladimira Becića Osijek
  • O.Š. Antuna Mihanovića Osijek
  • O.Š. Mladost Osijek
  • O.Š. Vijenac Osijek
  • Prosvjetno-kulturni centar Mađara u Republici Hrvatskoj
  • O.Š. Jagode Truhelke Osijek (os-jtruhelke-os.skole.hr)
  • O.Š. Ljudevita Gaja Osijek
  • O.Š. Tin Ujević Osijek
  • O.Š. Grigor Vitez Osijek
  • O.Š. Augusta Šenoa Osijek
  • O.Š. Dobriša Cesarić Osijek
  • O.Š. Ivan Filipović Osijek
  • O.Š. Retfala Osijek
  • O.Š. Višnjevac
  • O.Š. Josipovac
  • O.Š. Tenja
  • Centar za odgoj i obrazovanje "Ivan Štark" Osijek

Šport[uredi VE | uredi]

Veći športski objekti u Osijeku su: Stadion Gradski vrt, Dvorana Gradski vrt, Športska dvorana Zrinjevac te Športska dvorana Jug. Među ostalima, tu su: Sokolski dom, Gradski bazeni, Teniski centar Osijek, Atletski klub Slavonija žito, Streljana Pampas, te Rekreacijski centar Copacabana.

Slijedi popis klubova po športovima:

Nogomet[uredi VE | uredi]

Košarka[uredi VE | uredi]

Rukomet[uredi VE | uredi]

Odbojka[uredi VE | uredi]

Streljaštvo[uredi VE | uredi]

  • GSD Osijek 1784 - Najstarije športsko društvo u Hrvatskoj
  • SK Metak (www.metak.hr)

Kuglanje[uredi VE | uredi]

  • Kandit Premijer
  • Konikom Osijek
  • Ženski kuglački klub - Osijek '97
  • Kuglački savez Osječko-baranjske županije

Veslanje[uredi VE | uredi]

  • Veslački klub IKTUS Osijek

Ronjenje[uredi VE | uredi]

  • Društvo za podvodne aktivnosti MURSA Osijek
  • Ronilački Centar Osijek

Boćanje[uredi VE | uredi]

Ostali športovi[uredi VE | uredi]

Gradovi prijatelji[uredi VE | uredi]

Gradovi prijatelji

Povezani članci[uredi VE | uredi]

Konzulati u Osijeku[uredi VE | uredi]

Počasni konzulat Republike Albanije u Osijeku

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. [1], Državni zavod za statistiku, KONTINGENTI STANOVNIŠTVA, PO GRADOVIMA/OPĆINAMA, POPIS 2011., Osječko-baranjska županija, pristupljeno 19. lipnja 2013.
  2. Ive Mažuran, Srednjevjekovni i turski Osijek, Osijek 1994, str. 50 ISBN 953-154-040-3
  3. HIC Hrvatski spomenar
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 4,5 4,6 4,7 Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar domovinskog rata 1991.
  5. Dragovoljac.com Na današnji dan u Domovinskom ratu - 3. travnja
  6. http://www.matica.hr/kolo/kolo2008_1.nsf/AllWebDocs/Zestoka_povijesna_estetika_slavonskoga_punka Viktor Vilić & Ivan Zrinušić - estoka povijesna estetika slavonskoga punka, Matica hrvatska - Kolo
  7. http://www.osijek.hr/index.php/cro/Gradska-uprava/Gradsko-vijece/Vijecnici
  8. Ive Mažuran (2000.), Grad i tvrđava Osijek, Osijek. ISBN 953-6711-00-1
  9. Božica Valenčić (2004.), „Stara Gradska vijećnica u osječkoj Tvrđi“, Osječki zbornik br. 27, Osijek. ISSN 0473-4882
  10. Kužni pil u osječkoj Tvrđi. Agencija za obnovu osječke Tvrđe. pristupljeno 2009-06-24
  11. Mirjana Repanić Braun (2002.), „Oltarne slike Franza Xavera Wagenschöna u crkvi sv. Mihaela u Osijeku“, Radovi Instituta za povijest umjetnosti br. 2006, Zagreb. elektroničko izdanje ISSN 1845-4534
  12. Franjevački samostan i crkva u Osijeku. pristupljeno 2009-06-24
  13. Anđela Horvat (1982.), "Barok u kontinentalnoj Hrvatskoj", u: Barok u Hrvatskoj, Zagreb, 105.
  14. Dragan Damjanović (2004.), „Projekti za osječku župnu crkvu svetih Petra i Pavla i njihov autor Franz Langenberg“, Radovi Instituta za povijest umjetnosti br. 28, Zagreb. elektroničko izdanje ISSN 1845-4534
  15. Irena Pauk Sili (2004.), „Crkva sv. Roka u Gornjem gradu u Osijeku“, Osječki zbornik br. 27, Osijek. ISSN 0473-4882
  16. Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku. pristupljeno 2009-06-24
  17. Dječje kazalište u Osijeku.. pristupljeno 2009-06-24
  18. Muzej Slavonije.. pristupljeno 2009-06-24
  19. Državni arhiv u Osijeku. pristupljeno 2009-06-24
  20. Galerija likovnih umjetnosti Osijek. pristupljeno 2009-06-24
  21. Izvod iz Registra kulturnih dobara Republike Hrvatske br. 05/2012. - Lista zaštićenih kulturnih dobara (NN 046/2013)
  22. 22,0 22,1 22,2 22,3 22,4 22,5 22,6 22,7 22,8 22,9 Sister cities
  23. Osijek 031 03.08.2010.
  24. U osjeku otvoren konzulat Slovačke

Literatura[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Osijek