Otočna siva lisica

Urocyon littoralis
	Urocyon littoralis
Status zaštite
	; Status zaštite: Blizu ugroženosti (nt)
Sistematika
Carstvo:	Animalia;
Koljeno:	Chordata;
Razred:	Mammalia;
Red:	Carnivora;
Porodica:	Canidae;
Rod:	Urocyon;
Vrsta:	U. littoralis;
Dvojno ime
	Urocyon littoralis; Baird, 1857
Rasprostranjenost
	; Rasprostranjenost otočne lisice
Baze podataka
	GBIF;
	wikivrste; WD; wikislike; wikigalerija;

Otočna siva lisica (Urocyon littoralis), jedna od dvije ili tri vrste lisica u rodu Urocyon. Jedino su joj stanište otoci Channel Islands pred kalifornijskom obalom. Na svakom od šest glavnih otoka (ima ih osam) zbog geografske izoliranosti razvilo se šest posebnih podvrsta.

Podvrste[uredi | uredi kôd]

Urocyon littoralis littoralis na otoku San Miguel Island,
Urocyon littoralis santarosae na otoku Santa Rosa Island,
Urocyon littoralis santacruzae na otoku Santa Cruz Island,
Urocyon littoralis dickeyi na otoku San Nicolas Island,
Urocyon littoralis catalinae na otoku Santa Catalina,
Urocyon littoralis clementae na otoku San Clemente Island.

Po nekim pokazateljima sjeverne podvrste na otocima Santa Cruz, Santa Rosa i San Miguel su starije od podvrsta na južnim otocima San Clemente, San Nicolas i Santa Catalina. Na otocima ove podvrste lisica danas su ugrožene od bolesti koje su donesli kućni ljubimci, a njihov prirodni neprijatelj je suri orao (Aquila chrysaetos).^[1]

Život lisice[uredi | uredi kôd]

Otočna lisica manja je od sive lisice i najmanja je u Sjevernoj Americi. Živi monogamno u brlozima. Ženka je noseća između 50 i 63 dana, rađa jedno do pet štenaca, obično dva do tri. Seksualnu zrelost postiže za deset mjeseci a životni vijek u divljini im je 4 do 6 godina; 8 do 10 u zatočeništvu.

U divljini se hrani manjim sisavcima, pticama, jajima, rakovima, gušterima, pa i kukcima i voćem. Svoj teritorij obilježava urinom i fekalijama