Otto von Below

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Otto von Below
Otto von Below LOC.jpg
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 18. siječnja 1857.
Mjesto rođenja Danzig, Pruska
Datum smrti 9. ožujka 1944.
Mjesto smrti Besenhausen, Njemačka
Nacionalnost Flag of the German Empire.svg Nijemac
Puno ime Otto Ernst Vincent Leo von Below
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi 1875.-1919.
Čin General pješaštva
Ratovi Prvi svjetski rat
Važnije bitke Bitka kod Tannenberga
Druga bitka kod Mazurskih jezera
Bitka kod Kobarida
Proljetna ofenziva
Vojska Flag of the German Empire.svg Njemačka
Rod vojske kopnena
Zapovijedao 8. armija
6. armija
14. armija
17. armija
1. armija
Odlikovanja Pour le Mérite

Otto Ernst Vincent Leo von Below (Danzig, 18. siječnja 1857.Besenhausen, 9. ožujka 1944.) je bio njemački general i jedan od najsposobnijih i najistaknutijih njemačkih zapovjednika u Prvom svjetskom ratu. Kao najmlađi njemački general kojemu je povjereno zapovijedanje nad nekom od njemačkih armija, zapovijedao je s više armija na svim bojištima koja su postojala na europskom tlu tijekom Prvog svjetskog rata (Istočnom, Zapadnom, Solunskom i Talijanskom).

Vojna karijera[uredi VE | uredi]

Otto von Below rođen je 18. siječnja 1857. godine u Danzigu (danas Gdansk u Poljskoj) u pruskoj vojničkoj obitelji budući je i njegov otac bio general u pruskoj vojsci. Otta von Belowa nikako ne treba miješati sa Fritzom von Belowom drugim istaknutim njemačkim zapovjednikom u Prvom svjetskom ratu koji je njegov rođak, iako se ponegdje pogrešno navodi da mu je bio brat.

Otto von Below se pridružio pruskoj vojsci 1875. godine. Nakon završetka pruske vojne akademije 1887. godine služio je kao časnik pri glavnom stožeru, te je počeo napredovati u vojnoj hijerarhiji. Čin pukovnika dostigao je 1905. godine, general bojnikom je postao 1909. godine, dok je 1912. godine promaknut u čin general poručnika kada je dobio i zapovjedništvo nad 2. pješačkom divizijom smještenom u Insternbergu.

Prvi svjetski rat[uredi VE | uredi]

Istočno bojište[uredi VE | uredi]

Na početku Prvog svjetskog rata Below je dobio zapovjedništvo nad I. pričuvnim korpusom koji je na Istočnom bojištu bio u sastavu Prittwitzove 8. armije. Zapovijedajući I. pričuvnim korpusom Below je sudjelovao u Bitci kod Gumbinnena u kojoj se njegov korpus nalazio na desnom krilu njemačkog rasporeda. Korpus kojim je Below zapovijedao držao je položaje unutar njemačkog rasporeda, ali kako je u središnjem dijelu ruska 1. armija generala Renennkampfa potisnula njemačke snage, njegov korpus je bio prisiljen da se povuče nakon čega je brzo prebačen na južnu granicu Istočne Pruske kako bi se suprotstavio nadirućoj ruskoj 2. armiji generala Samsonova.

Nakon poraza kod Gumbinenna na zapovjedništvu njemačke 8. armije Prittwitza je zamijenio general Paul von Hindenburg koji se vratio iz mirovine, te kao njegov načelnik stožera Erich Ludendorff. I. pričuvni korpus je u okviru 8. armije sudjelovao u velikoj njemačkoj pobjedi u Bitci kod Tannenberga u kojoj je okružena i nakon toga gotovo potpuno uništena ruska 2. armija čiji je zapovjednik general Samsonov nakon poraza počinio samoubojstvo.

Poslije pobjede kod Tannenberga njemačke snage su se okrenule sjeverno prema ruskoj 1. armiji generala Rennenkampfa koju su, iako ne tako teško kao 2. armiju, porazili u Prvoj bitci kod Mazurskih jezera. Njemačke su snage na Istočnom bojištu tako u samo nekoliko tjedana porazile dvije ruske armije, u čemu je svojim zapovijedanjem pridonio i Below koji je promaknut u generala pješaštva.

U studenom 1914. Below je na mjestu zapovjednika njemačke 8. armije zamijenio Hermanna von Francoisa. Austrijanci su zajedno s njemačkim snagama planirali da velikim kliještima iz Karpata i Istočne Pruske okruže ruske snage u predjelu Varšave, nakon čega je došlo do Druge bitke na Mazurskim jezerima u kojima je Belowa 8. armija teško porazila rusku 10. armiju pod zapovjedništvom Thadeusa von Sieversa zarobivši pritom oko 100.000 vojnika. Za zapovijedanje u navedenoj bitci Below je 16. veljače 1915. godine odlikovan ordenom Pour le Mérite.

U svibnju 1915. Below dobiva zapovjedništvo nad novoformiranom Armijom Njemen kojom u vrijeme ofenzive Gorlice-Tarnow napreduje prema istoku do linije Kovno-Riga. U prosincu 1915. Below reorganizacijom Armije Njemen ponovno postaje zapovjednikom 8. armije kojom zapovijeda sve do listopada 1916. godine.

Solunsko bojište[uredi VE | uredi]

U listopadu 1916. godine Below je premješten na Solunsko bojište gdje dobiva zapovjedništvo nad Grupom armija Below (Heeresgruppe Below) koju su sačinjavali njemačka 11. armija i bugarska 2. armija čiji je zadatak primarno bio da spriječe saveznike da s juga pomognu Rumunjskoj koja se pridružila Antanti i koju su napale Falkenhaynova 9. armija i Grupa armija Mackensen pod zapovjedništvom Augusta von Mackensena. Below je zadržao savezničku ofenzivu kod Monastira (Bitole), ali kada su saveznici konačno Bitolu ipak zauzeli, Bukurešt je već bio pred padom.

U travnju 1917. godine Below je ponovno premješten i to ovaj put na Zapadno bojište gdje je od Ludwiga von Falkenhausena preuzeo zapovjedništvo nad 6. armijom koju su kanadske snage potisnule u Drugoj bitci kod Arrasa zauzevši pritom Vimy Ridge. Borbe su se vodile sve do svibnja kada je nastupilo zatišje budući su Britanci svoju pažnju usmjerili prema Flandriji.

Otto von Below i članovi njegovog stožera

Talijansko bojište[uredi VE | uredi]

U rujnu 1917. Below je po treći puta premješten ovaj put na Talijansko bojište gdje dobiva zapovjedništvo nad 14. armijom. Zapovijedajući 14. armijom uz suradnju s izuzetno sposobnim načelnikom stožera Krafftom von Dellmensingenom nanosi teški poraz talijanskoj vojsci u Bitci kod Kobarida kada probija frontu i potiskuje talijansku vojsku gotovo 100 kilometara sve do rijeke Piave. Navadeni uspjeh uzrokovao je smjenjivanje načelnika glavnog stožera talijanske vojske generala Luigija Cadorne, te je prisilio Francuze i Britance da pošalju svoje snage na talijansko bojište kako bi pomogli svojem savezniku.

Zapadno bojište[uredi VE | uredi]

U veljači 1918. godine Below je ponovno po četvrti i posljednji puta premješten ponovno na Zapadno bojište gdje dobiva zapovjedništvo nad novoformiranom 17. armijom. Zapovijedajući navedenom armijom Below je sudjelovao u Drugoj bitci u Pikardiji prvom napadu u njemačkoj Proljetnoj ofenzivi. Međutim, kako su na dijelu bojišta na kojem je Below napadao bile izuzetno snažne britanske snage, Belowa armija je slabo napredovala. Njemački poraz kod Amiensa koji se nalazio južnije od Belowovih položaja ugrozio je položaje 17. armije nakon čega se Below zbog savezničkog napredovanja morao povući sve do Hindenburgove linije.

U listopadu 1918. godine Below postaje zapovjednikom 1. armije zamijenivši zapovjedništvo s generelom Brunom von Mudrom koji je postao zapovjednikom 17. armije. Navadenom armijom držao je položaje na Hindenburgovoj liniji sve do studenog 1918. kada postaje zapovjednikom zapadnih domovinskih snaga pripremajući iste sa obranu matičnog njemačkog teritorija.

Poslije rata[uredi VE | uredi]

Nakon završetka rata Below u siječnju 1919. godine dobiva zapovjedništvo nad XVII. korpusom smještenim u njegovom rodnom Danzigu. Navedenim korpusom zapovijedao je do srpnja 1919. kada je smijenjen jer je zbog neslaganja uvjetima mira u Versaillesu zaprijetio da će podići ustanak.

Otto von Below preminuo je 9. ožujka 1944. godine u Besenhausenu u 87. godini života.

Literatura[uredi VE | uredi]

Ronald Pawly, Kaiser's Warlords: German commanders of World War I, Osprey publishing, 2003., str. 31-32
Spencer Tucker, Priscilla Mary Roberts, The Encyclopedia of World War I, ABC-CLIO ltd, 2005., str. 198-199

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

(engl.) Otto von Below na stranici First World War.com
(engl.) Otto von Below na stranici Historyofwar.com
(engl.) Otto von Below na stranici Prussian Machine
(njem.) Otto von Below na stranici Deutschland14-18.de