Paškal Vjekoslav Cvekan

Paškal Vjekoslav Cvekan
o. Paškal Vjekoslav Cvekan, 1965.
Rođenje	25. svibnja 1913. Ferdinandovac, Hrvatska
Smrt	25. studenog 1998. Virovitica, Hrvatska
Zanimanje	franjevac, propovjednik, pisac, vjeroučitelj, povjesničar i konzervator
Portal o životopisima

Paškal Vjekoslav Cvekan (Ferdinandovac, 25. svibnja 1913. – Virovitica, 25. studenog 1998.), hrvatski propovjednik, pisac, vjeroučitelj, povjesničar i konzervator.

Životopis

Sin je kovača Lovre i majke Klare, rođene Pavec. Rodio se je 25. svibnja 1913. godine u Ferdinandovcu. Pet razreda pučke škole završio je u rodnom mjestu od 1920. do 1925. Tada mu umire otac i porodica ostaje bez sredstava za život Nemaju zemlje, brat Ivan je mali, majka nema nikakvih prihoda pa Vjekoslav odlazi kod svog ujaka u Bedenik, gdje ostaje šest mjeseci kao sluga. Majka pronalazi poslove pralje. Vjekoslav se nada da će ići u gimnaziju. Vraća se u Ferdinandovac i 1926. godine cijeli mjesec lipanj sa samo 13 godina radi na ciglani kod Fabijana Karlovčan kao «pičul»,što je bilo ime za osobu koja je željezne kalupe s ciglom od blata odnosila i slagala na sušenje. Zarađivao je 30 dinara dnevno i tako skupio novac za osnovnu opremu za odlazak u gimnaziju u Varaždin. Gimnaziju u Varaždinu završio je 1934. godine. Kako ta gimnazija nije imala pravo javnosti, privatno polaže ispite na II. Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu gdje je 1936. godine položio maturu s odličnim sve istovremeno s Teološkim fakultetom sluša četiri semestra povijest, zemljopis i etnologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Polaže 1955. godine magisterij iz teologije te licencijat s pravom predavanja na teološkim studijima.
U Franjevački red kao novak Hrvatske provincije svetih Ćirila i Metoda stupio je 1932. godine. Za svećenika zaređen na Trsatu 7. kolovoza 1938. godine. Vojsku služio u Nišu 1939/40 kao bolničar. Djelovanje o. Paškala Cvekana odvija se u nekoliko pravaca.

Vjeroučitelj

1. 1939. – 1940 predaje vjeronauk u Gimnaziji sestara Milosrdnica u Zagrebu
2. 1941. – 1945. vjeroučitelj na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Varaždinu. 1945 gimnazija ukinuta.
3. 1954. – 1964. vjeroučitelj na Franjevačkoj gimnaziji na Kaptolu.
4. 1960. – 1964. predaje Povijest religije na Filozofskom učilištu u Samoboru
5. 1964. – 1965. predaje povijest religije i govorništvo te obavlja službu rektora na Filozofskom učilištu na Trsatu.
6. 1965. u jesen premješten u Viroviticu za kapelana i vjeroučitelja gdje živi i radi do svoje smrti.
7. 1972. – 1975. predaje na Visokoj teološkoj školi u Đakovu.

Propovjednik

Na propovjedaonici je proveo sav svoj svećenički život. Tijekom 20 godina svoje je propovijedi pisao u cijelosti i iz tog razdoblja ima u rukopisu uvezanih 65 knjiga. Propovijedi pisane u blokovima «Lipa» prikupljene su u 32 knjige. Od 1945. – 1954. u varaždinskom samostanu propovijeda nedjeljom i blagdanima. Od 1954. – 1964. u franjevačkoj crkvi u Zagrebu zadužen za nedjeljne i blagdanske propovjedi na Misi u 12 sati, omiljene među studentima i intelektualcima. Od 1964. – 1965. redovito propovijeda u crkvi Majke Milosti na Trsatu. Od 1965. do smrti svake nedjelje služi misu i propovijeda u virovitičkim župama Rezovcu i Krčevini. Kao propovjednik pozivan u mnoge crkve. Propovijedao je u 191 crkvi. Od 1961. – 1992. izgovorio je 10.637 propovijedi. Po sadržaju: 33- devetnice, 73-trodnevnice, 40-duhovnih obnova,11- duhovnih vježbi redovnicima,18- duhovnih vježbi redovnicama, 3- misije, 17-korizmenih propovijedi, 17- mladomisničkih propovijedi, 6- srebrnih misa, 7- zlatnih misa.

Pisac monografija

Kad je 1965. radi neslaganja oko uvjeta studiranja s upravom Provincije premješten iz Trsata s mjesta lektora i rektora studija u Viroviticu za kapelana počeo se baviti proučavanjem povijesti, znanosti i umjetnosti. Upoznaje se tada i postaje prijatelj s vrsnim znalcima iz tog područja gospođom Dr. Anđelkom Horvat, gospođom Dr. Doris Baričević, gospođom Đurđicom Cvitanović, gospodinom profesorom Ladislavom Šabanom i gospodinom profesorom Brankom Lučićem. U njima je našao učitelje i pomoćnike za svoj rad. Rezultat toga je 39 monografija o franjevačkim samostanima. Monografije osim opisa rada Franjevaca sadrže detaljan opis unutarnjeg izgleda crkava s bogatim izborom fotografija. Za neke od njih, koje su porušene ili sasvim uništene u Domovinskom ratu kao što je to primjerice crkva u Čuntiću, postaju neprocjenjivo vrijedni dokumenti.

Restauratorski rad

Još kao sjemeništarac za vrijeme praznika pomagao je župniku Blagi u Ferdinandovcu kod čišćenja i bojenja Raspela i kipova u župnoj crkvi .Taj ga je posao uvijek veselio. Stoga ne čudi da je nakon premještaja u Viroviticu 1965. zapazio da je samostanska crkva barokno i rokoko uređena i dobro sačuvana ali veoma neukusno prebojana 1900. godine od akademskog slikara, Slovenca Gossara. Odlučio je vratiti sve u izvorno stanje i na tome radio pune tri godine. Tako je to postao njegov najveći i najznačajniji restauratorski rad u virovitičkoj crkvi Svetog Roka. Skinuo je namaze s osam velikih oltarnih retabla i vratio ih u njihov izvorni oblik. Učinio je to mehaničkim struganjem namaza a zatim čistio od prašine, premazivao lanenim uljem i fiksirao tekućinom od tučenih bjelanjaka. Za taj svoj rad dobio je 1968. priznanje Društva konzervatora kulturnog blaga Jugoslavije. Povelja mu je osobno predana u maloj dvorani Lisinskog u Zagrebu. Tako je samostanska crkva u Virovitici postala najljepša i najizvornija barokna građevina. A za svoj sveukupni rad dobio je Spomenicu domovinske zahvalnosti kojom ga je odlikovao predsjednik republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman a koja mu je uručena na misnom slavlju povodom proslave dijamantnog jubileja u župnoj crkvi sv. Roka u Virovitici, 20. rujna 1998. Nakon 85 godina života, 65 godina redovništva, 60 godina svečeništva i 33 godine boravka u Virovitici o. Paškal Cvekan umro je u srijedu 25. studenog u općoj bolnici u Virovitici. Pokopan je 27. studenog na virovitičkom groblju u nazočnosti brojnih vjernika Virovitice kao i Ferdinandovca, svećenika i sestara redovnica, požeškog biskupa Antuna Škvorčeviča, đakovačkog biskupa u miru Ćirila Kosa i predstavnika gradskog poglavarstva Joze Erpačića.

Djela

Monografije

1. Župa selo Ferdinandovac,1974.
2. Tristo godina samostana i crkve u Koprivnici, 1975.
3. Virje,1976.
4. Virovitica i Franjevci,1977.
5. Subotica Subotički Franjevački samostan i crkva,1977.
6. Od Kopačevca do Pitomače,1978.
7. Čakovec i Franjevci,1978.
8. Djelovanje Franjevaca u Varaždinu,1978.
9. Franjevci u Karlovcu, 1979.
10. Franjevci u Ivaniću,1979
11. Vukovar i Franjevci,1980.
12. Krapinski Franjevci,1980
13. Franjevci u Abinim Našicama, 1981.
14. Kostajnica i Franjevci,1982.
15. Franjevci u Samoboru, 1982.
16. Velik, 1982.
17. Franjevci u Jaski, 1982.
18. Franjevački samostan u Klanjcu, 1983.
19. Franjevci u Požegi, 1983.
20. franjevci u Brodu, 1984.
21. Trsatsko svetište Majke Milosti i Franjevci njeni čuvari, 1985.
22. Franjevci u Baču,1985
23. Franjevci u Iloku, 1986.
24. Bjelovar i Franjevci, 1986.
25. Osječki Franjevci, 1987.
26. Slavna Majka Močilska, 1988.
27. Koprivnica i Franjevci, 1989.
28. Dva stoljeća župe Kneginac, 1989.
29. Kaptolski Franjevci, 1990.
30. Čuntić i Hrastovica, 1990.
31. Od Gorbonoka do Kloštra podravskog,1990.
32. Kalinovac, 1991.
33. Đurđevac - kakav nije poznat, 1991.
34. Konoba drugačije Petrovsko, 1993.
35. Samostan Gorica – Brdovec. 1994.
36. Podravske Sesvete, selo i župa, 1994.
37. Franjevci u Remetincu, 1995.
38. Franjevci svetog Lenarta na Kotarima, 1995.
39. Ferdinandovac, 1996.

Knjige duhovnog sadržaja

1. Da budeš, postani ,1985.
2. Istina i ljubav uvijek zajedno ,1986.
3. Svijetle staze zovu ,1987.
4. Djevičanski otac sveti Josip, 1987.
5. Raduj se Zamilovana ,1898.
6. Prostori ljubavi ,1991.
7. Svjetlo u tami ,1993.
8. Čovjek s plamenom,1994.
9. Dubine pjevaju, 1994.
10. Grad na gori ,1995.
11. Ako hoćeš ? ,1995.
12. Moja jesen 1995 ,1996.
13. Nadvisiti sebe, 1996.
14. Svježe ruže moga Ružarja, 1996.
15. Rado bismo vidjeli Isusa, 1996.
16. Služba riječi, 1997.
17. Glas u pustinji, 1997.
18. Radosti Isusovog Djevičanskog oca, 1997.
19. Riječ Božja nije okovana ,1998.

Prijevodi

1. M. Zundel: « Ljubav sakramenat «, 1948.
2. M. Zundel: « Pjesma svetog Bogoslužja «, 1957.
3. o. Kajetan Esser, ofm, «Red svetog Franje, njegov duh i njegovo poslanje «, 1960.
4. M. Zundel: «Kronike, iz djela «,1971.
5. M. Zundel: «U potrazi za osobom «, 1971.

Ostalo

1. Sabrano klasje na mojoj životnoj njivi, 1993.- autobiografski prikaz života i rada.
2. «Ljubiti kao što Bog ljubi», 1993. – str. 75. – 83., prilog u knjizi « MOJA MALA KAP: Ekološka problematika Đurđevačke Podravine» .
3. «Glazba u franjevačkim samostanima Provincije S. Ladislava Kralja (1661-1899), rukopis.
4. «Directory of organists, cantors, and organ builders in the Provincia Sancti Ladislai Regis (1661-1899), Northern Croatia», Engleski prijevod napravio Zdravko Blažeković, neobjavljeno. [1]

Izvori i literatura

1. o. Paškal Cvekan: Sabrano klasje na mojoj životnoj njivi,1993.
2. o.Paškal Cvekan: Ferdinandovac,1996. ,str.135-137
3. Centar kulture Virovitca. Barok u Virovitici,1986.str. 16
4. Zelena akcija Zagreb: Moja mala kap, 1993. ,str.77-82. ,str.91., str93.
5. Vladimir Fučijaš, autor dokumentarca o Paškalu (Vjekoslavu) Cvekanu : Franjevački kroničar-Paškal Cvekan,HTV
6. Virovitički list ,petak ,18. rujna 1998. ,str.8.
7. Virovitički list, petak, 25. rujna 1998., str.1.
8. Virovitički list, petak, 27. rujna 1998., str.1.

Vanjske poveznice

• Franjevački samostan Župa sv. Roka Virovitica  Arhivirana inačica izvorne stranice od 30. rujna 2008. (Wayback Machine)
• Članak u Međimurskim novinama^{[neaktivna poveznica]}
• Monografija: Barokno slikarstvo franjevaca Sjeverne Hrvatske^{[neaktivna poveznica]}
• Virovitički list: Sjećanje na franjevca i književnika  Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. lipnja 2007. (Wayback Machine)