Palestinska Autonomna Područja

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Palestinska autonomija)
Skoči na: orijentacija, traži
Palestinska Narodna Samouprava
السلطة الوطنية الفلسطينية
Zastava Grb
Zastava Grb
Himna
Fida'i
Položaj Palestinske Samouprave
Glavni grad Jeruzalem1
Službeni jezik arapski
Vlada
 - Predsjednik Mahmoud Abbas
 - Predsjednik Vlade Ismail Haniya
Neovisnost 14. studenog 1988.3
Površina ?. po veličini
 - ukupno 6.236 km2
 - % vode 3,52 %
Stanovništvo ?. po veličini
 - ukupno (2006) 3.888.2922
 - gustoća 623,52/km2
Valuta izraelski šekel (100 agora)
Pozivni broj 970
Vremenska zona UTC +2
UTC +3 ljeti
Internetski nastavak .ps
1 Jeruzalem kao glavni grad proklamirani je cilj Palestinske Uprave.
2Na temelju procjene.
3Neovisnost proglasilo Palestinsko nacionalno vijeće u Alžiru.

Pojas Gaze i Zapadna Obala dijelovi su Palestinske Narodne Samouprave, Palestinskih Autonomnih Područja, a nalaze se na Bliskom istoku, između Sredozemnog mora i Jordana .

Država Palestina s punim suverenitetom još ne postoji, ali palestinska autonomija, s određenim državnim ovlastima na teritoriju tzv. Palestinskih Autonomnih Područja, prihvaćena je od strane pojedinih arapskih zemalja kao država. Zapadne vlade i Ujedinjeni narodi prihvaćaju tu državnu tvorevinu samo u ograničenom obliku.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Palestinska Područja sastoje se od više enklava međusobno razdvojenih područjima naseljenim Izraelcima, ili Izraelskim vojnim poligonima, kako u Pojasu Gaze, tako i na Zapadnoj Obali. Pojas Gaze, osim s Izraelom, graniči s Egiptom i Sredozemnim morem. Naziv Zapadna Obala odnosi se na zapadnu obalu rijeke Jordana. To područje graniči s jedne strane s Izraelom, a s druge s Jordanom. Međutim, nadzor granice s Jordanom ima Izrael, a Autonomna Uprava polaže pravo na nadzor te granice kao granice svog područja. Palestinska Autonomna Područja priznata su kao samostalna država samo u arapskim zemljama.

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Područja koja Palestinci zahtijevaju za sebe tradicionalno su naseljena pretežno arapskim Palestincima, a manjine su Samarijanci i ortodoksni Židovi koji iz religioznih razloga odbijaju državu Izrael.

Po podacima iz CIA - Fact Book Gaza je 2005. imala 1 376 289, a Zapadna Obala 2 385 615 stanovnika. Zajedno su dakle imali 3 761 904 stanovnika. S obzirom na to da je površina Gaze samo 363 km2 a Zapadne Obale 5 878 km2 gustoća naseljenosti je jako velika. U Zapadnoj Obali je iznosila visokih 400 stanovnika/km2, a u Gazi čak 3 800 stanovnika/km2.

Gospodarstvo i promet[uredi VE | uredi]

Razvoj gospodarstva kao i prometa jako je ograničen činjenicom da su palestinska područja prostorno razdvojena. U Gazi postoje zračna i morska luka. Područja su međusobno povezana cestama koje redovno prekidaju kontrolne točke Izraelske vojske.

Najveći donator Palestinaca su u proteklih 10 godina bili Ujedinjeni narodi s dvije milijarde eura.

Povijest[uredi VE | uredi]

Za povijest ovog područja prije 1948. vidi Povijest Izraela i Palestine Palestinska Autonomna Područja nalaze se na području nad kojim je mandat upravljanja imala Velika Britanija. Godine 1948. Jordan je zauzeo današnju tzv. Zapadnu Obalu, uz rijeku Jordan, a Egipat Pojas Gaze, na Sredozemlju. Nakon Šestodnevnog rata 1967. Zapadnu Obalu su kao i Pojas Gaze zauzele izraelske vojne snage.

Put prema priznanju države[uredi VE | uredi]

Vidi također: Uspostava i povijest Države Izrael, Bliskoistočni sukob.

Karta Zapadne Obale i Pojasa Gaze, teritorija koji čine Palestinsku Samoupravu (stanje iz 2007.)

Palestina nema stvarni suverenitet. Državne strukture djelomično nedostaju, ili nisu do kraja ustrojene (npr. nemaju svoju vojsku). Velike dijelove palestinskih područja nadzire Izraelska vojska. Palestinci imaju svoju policiju.

Od 1974. PLO, ali ne Palestinska Samouprava, ima status promatrača pri Ujedinjenim narodima (odlukom Glavne skupštine UN-a 3237). Od sredine 1998. palestinski predstavnik ima pravo sudjelovanja u raspravama u UN-u.

Palestina je jedan od osnivača Islamske konferencije i priznata je kao službena zemlja članica. Osim toga zemlja je i članica Arapske lige .

14. studenoga 1988. Jaser Arafat je u Alžiru proglasio Državu Palestinu, koju je odmah priznalo oko 100 država, među ostalim sve države Istočnog bloka kao i tzv. Nesvrstane zemlje.

Sporazumom iz Osla postignuta je današnja autonomija, koja treba prethoditi državi sposobnoj za život. Koji će dio Zapadne Obale, uz one dijelove kojima već sad upravljaju, pripasti budućoj palestinskoj državi ključno je pitanje cijeloga bliskoistočnog sukoba . Arapi zahtijevaju cijelo područje Zapadne Obale kao i Istočni Jeruzalem, dok većina izraelskih dužnosnika želi zadržati bar najveća, ako ne i sva naselja.

Politika[uredi VE | uredi]

Politika palestinske samouprave usmjerena je postizanju vlastite, nezavisne države za Palestince. Različite palestinske skupine imaju, u odnosu na područje zahtijevane države, različite ciljeve. PLO se nada državi koja će se sastojati od cijele Zapadne Obale i Pojasa Gaze s Jeruzalemom kao glavnim gradom, dok Hamas zahtijeva čitavo područje države Izraela .

Važni gradovi[uredi VE | uredi]