Panturkizam

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Mapa regije gdje se govori turskim jezicima

Panturkizam je politički koncept koji ima za cilj ujedinjenje svih Turaka i naroda koji govore turskim jezikom kao i teritorija na kojima oni žive. Nastao je oko 1880. godine među turskim intelektualcima u tadašnjoj Ruskoj Imperiji, s ciljem kulturnog i političkog ujedinjenja svih Turaka sa prostora tadašnjeg Osmanskog carstva, Rusije, Kine, Irana, Avganistana.

Ideologija pokreta koji teži stvaranju Velike Turske naziva se u literaturi panturcizam. U današnje vrijeme se sve više koristi i izraz neoosmanizam za opisivanje nacionalističke, islamističke i panturkističke ideologije koja zagovara obnovu utjecaja Osmanske imperije.

Jedan od najznačajnijih ranih eksponenata panturcizma je Enver-paša, otomanski ministar rata tijekom Prvog svetskog rata i jedan od lidera borbe protiv Ruske Imperije i Sovjetske vladavine u Centralnoj Aziji.

Značajna epizoda u povijesti panturcizma odigrala se tijekom Drugog svetskog rata, kada su nacisti pokušali potkopati sovjetsko jedinstvo pod zastavom panturcizma u borbi sa SSSR-om. Njemački pokušaji, međutim, nisu dali značajne rezultate.

Armenski genocid[uredi VE | uredi]

Panturcizam je bio osnovna ideologija i povod za genocid nad Armencima koji je 1915. godine sproveden pod upravom Enver-paše sa ciljem uklanjanja ne-turske i ne-muslimanske manjine iz Osmanskog carstva i u cilju stvaranja velikoturske države.

Grčki genocid[uredi VE | uredi]

Grčki genocid je termin koji se koristi od strane nekih akademika a odnosi se na sudbinu Grka u Otomanskom carstvu tijekom i nakon Prvog svetskog rata (1914.-1923). Kao i Armenci i Asirci, Grci su bili podvrgnuti raznim oblicima progona, uključujući masakre, protjerivanja. Procjenjuje se da je na stotine tisuća Grka umrlo tijekom ovog perioda kao rezultat progona i masakra otomanskih vlasti.

Genocid nad Armencima, Asircima i Kurdima[uredi VE | uredi]

Pored armenskog i grčkog genocida, pan-turski Mladoturski režim u Otomanskom carstvu sprovodio je genocid i nad asirskim i kurdskim stanovništvom.

Panturcizam i turska nacionalistička historiografija je korištena da se potpuno negira identitet Armenaca i Kurda. Istovremeno, razne revizionističke tvrdnje su napravljene na drevnim narodima u regionu i šire.


Literatura[uredi VE | uredi]

  • Jacob M. Landau. Pan-Turkism: From Irredentism to Cooperation. Hurst, 1995. ISBN 1-85065-269-4
  • Enciklopedija britanika
  • Jacob M. Landau, "Radical Politics in Modern Turkey", BRILL, 1974.
  • Robert F. Melson, "The Armenian Genocide" in Kevin Reilly (Editor), Stephen Kaufman (Editor), Angela Bodino (Editor) "Racism: A Global Reader (Sources and Studies in World History)", M.E. Sharpe 2003. str 278.
  • Kieser, Hans-Lukas (2006). Turkey beyond nationalism: towards post-nationalist identities. I. B. Tauris. pp. 19. ISBN 1-84511-141-9
  • Geraci, Robert P. (2001). Window on the East: National and Imperial Identities in Late Tsarist Russia. Cornell University Press. str. 278. ISBN 978-0-8014-3422-8