Parafin

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Parafinom prekriven natrij

Parafin (franc. paraffine < lat. parum affinis: slabo poveziv) je smjesa alkana, tj. zasićenih alifatskih parafinskih ugljikovodika (parafina) s 18 do 45 (do čak i 55) ugljikovih atoma u molekuli, strukturne kemijske formule C(n)H(2n+2), ali za velike ugljikovodike se to može aproksimirati s CH2. U tekućem stanju se naziva i parafinskim uljem.

Osobine, dobivanje i upotreba[uredi VE | uredi]

Danas se mjesto imena parafina koriste alkani, a olefini (alkeni) su izgubili smisao jer objedinjavaju i alkene (olefine) i alkine (acetilene). Ime parafin je ostalo i kao naziv se koristi za vosak „umjetnih“ svijeća i parafinsko ulje.

Zasićeni je aciklički (alifatski) ugljikovodik. Netopljiv je u vodi, a topljiv u organskim otapalima.

Dobiva se iz nekih frakcija vakuumske destilacije ostataka nakon atmosferske destilacije nafte iznad 400°C iz bituminoznih škriljevaca i iz katrana kamenog ugljena. Postupnim hlađenjem tih frakcija do približno -40°C izlučuje se parafinski vosak, koji se odvaja filtracijom.

Iz parafinskoga voska mogu se dobiti tri vrste parafina: čvrsti parafin, cerezin i vazelin.

Parafinski je vosak je sirovina za hidrokrekiranje, čime pretežno nastaju izoparafini koji služe kao sastojak mazivnih ulja. Vrlo je sličan prirodnom vosku, ali je čvršći od njega i lako se može rezati nožem. Lijepe je čiste bijele boje, pa se rabi za izradu svijeća, jer je znatno jeftiniji od prirodnoga voska.

Čvrsti parafin[uredi VE | uredi]

Čvrsti parafin (tzv. "parafinski vosak") makokristalna je, čvrsta bijela masa (tvar), slična vosku, smjesa n-alkana s 18 do 35 ugljikovih atoma i s talištem 45 do 55°C. Upotrebljava se za izradbu vodootpornoga, voštanoga papira, za impregnaciju tkanina, kože i žigica, u proizvodnji svijeća, krema, laštila, maziva i olovaka, te za konzerviranje sira, voća, jaja i dr..

Izvor[uredi VE | uredi]