Parišan
 Ovo je glavno značenje pojma Parišan. Za druga značenja, pogledajte Parišan (razdvojba). |
|
(perz.) پریشان |
|
|---|---|
| Lokacija |  Iran, Fars |
| Koordinate | 29°31′6″N 51°47′47″E / 29.51833°N 51.79639°EKoordinate: 29°31′6″N 51°47′47″E / 29.51833°N 51.79639°E |
| Površina | 48 km² |
| Zapremina | 0,144 km³ |
| Najveća dubina | 7,0 m |
| Nadmorska visina | 819 m |
| Najveća širina | 4,5 km |
| Najveća dužina | 14 km |
| Vrsta jezera | tektonsko; slatkovodno |
| Pritoci | nema |
| Obalni gradovi | Šahrendžan, Parišan, De-Page, Konar-e Hošk, Mula-Are |
Parišan (perz. پریشان) je najveće slatkovodno jezero u Iranu, smješteno u aluvijalnoj kotlini podno Zagrosa odnosno u pokrajini Fars. Jezero ima površinu od 48 km², dubinu do 7,0 m i zapremninu od 144 milijuna m³, no navedene vrijednosti mogu bitno oscilirati ovisno o godišnjem dobu ili sušama zbog kojih ponekad potpuno presuši. Parišan nema stalnih pritoka i napaja se otjecanjem odnosno padalinama. Prosječna nadmorska visina površine jezera jest 819 m. Kotlina oko jezera naseljena je sa stotinjak tisuća ljudi od čega većina živi u gradu Kazerunu koji se nalazi 12 km prema sjeverozapadu. Zbog bioraznolikosti u jezeru i pripadajućim močvarama, dana 23. lipnja 1975. godine Parišan je zajedno s obližnjim Aržanom proglašen ramsarskim područjem, a godinu dana kasnije kod UNESCO-a je priznat kao rezervat biosfere.
Sadržaj |
Zemljopis [uredi]
Podrobniji članak o temi: Zemljopis Irana
Parišan se nalazi na središnjem dijelu Zagrosa odnosno u tektonskoj kotlini koja se usporedno s planinskim lancem pruža u smjeru sjeverozapad-jugoistok i tektonski je oblikovana tijekom mezozoika. Kotlina je prema zapadu omeđena planinama Kuh-e Šaru (1484 m), Kuh-e Keble (1806 m) i Kuh-e Mast (1686 m), a prema istoku Kuh-e Famurom (1784 m), Kuh-e Davanom (2250 m) i Kuh-e Šapurom (1552 m). U užem smislu, zapadni litoralni pojas jezera proteže se preko aluvija i vrlo je blagog nagiba, dok su dijelovi istočne obale pod brdima Kuh-e Bozom (1177 m) i Kuh-e Kučaklom (1063 m) izazito strmi. Ove se litice sastoje pretežito od vapnenca i datiraju se u oligocen i miocen. Najveća nadmorska visina površine jezera iznosi 819 m, no tijekom sušnih godišnjih doba može se spustiti za 3,0 m.
Oblik jezera je izdužen i proteže se paralelno s okolnim planinama duljinom od 14 km, a širina mu oscilira od 1,0 na južnom do 4,5 km na sjevernom dijelu. Površina se kreće između 43 i 48 km². Arheološki lokaliteti poput Bišapura i drugi toponimi imenovani prema sasanidskim vladarima svjedoče da je kotlina bila naseljena još od starog vijeka. Danas uz obale i užu okolicu Parišana živi oko 100.000 ljudi, uglavnom u gradu Kazerunu smještenom 12 km prema sjeverozapadu. Ostala naselja koja izravno gravitiraju jezeru uključuju 20-ak ruralnih zajednica su među kojima su najveće Šahrendžan, Parišan, De-Page, Konar-e Hošk i Mula-Are.
Hidrologija [uredi]
Parišan u hidrološkom i hidrogeološkom smislu pripada kompleksnoj krškoj regiji tzv. Kazerunskog slijeva (266,5 km²) čije su razvodnice određene vrhovima zapadnih planina, dok prema istoku obuhvaćaju šire područje odnosno usporednu kotlinu smještenu na 300-500 m većoj nadmorskoj visini. Paralelne planine Zagrosa geološki predstavljaju antiklinale, a aluvijalne kotline položene su na njihovim vapnenačkim vodonosnicima. U poprečnom presjeku ovaj reljef ima oblik kaskada koje se spuštaju prema jugozapadu − padaline se površinskim otjecanjem provode s planinskih padina do kotlina, a potom u obliku podzemnih voda do susjedne kotline na nižoj razini. Parišan u potpunosti ovisi o ovom hidrološkom ciklusu jer nema površinskih pritoka. Izravno je hidrogeološki povezan s dvije usporedne kotline uključujući i jezero Aržan koje je udaljeno 15 km prema sjeveroistoku i smješteno je na gotovo 1200 m većoj nadmorskoj visini. Također, u interakciji je i s nižim kotlinama na jugozapadu prema kojima godišnje prosječno otječe 4,4 m³/s.
Količina padalina zanemariva je za ovo područje i iznosi ispod 250 mm s obzirom da prevladava vruća pustinjska klima (BWh). Minimalne temperature zraka (8.6°C) i vode (8.2°C) zabilježene su tijekom siječnja, a maksimalne (29.8°C odnosno 28.2°C) u kolovozu. Relativna vlažnost zraka najniža je u kolovozu (32.68%) odnosno najviša tijekom veljače (79.2%). Evaporacija je najizraženija kroz srpanj (250% u odnosu na prosjek), a najniža u veljači (48,5%). Velika suša s početka 2000-ih godina kao i nekontrolirani rast poljoprivrednih aktivnosti uvjetovali su smanjenjem Parišana za 80% izvorne zapremnine. Godine 2005. pokrenut je sveobuhvatni proces održavanja u sklopu Programa Ujedinjenih naroda za razvoj kojim se jezero planira vratiti u prvobitno stanje do konca 2012. godine. U planinama oko slatkovodnog Parišana nije izražen fenomen prodiranja dijapira pa ima različite limnološke karakteristike u odnosu na velika slana jezera u Farsu kao što su Bahtegan, Maharlu ili Tašk.
Flora i fauna [uredi]
Podrobniji članci o temama: Flora i fauna Irana
_RWD2.jpg)
U faunu Parišana spadaju:
- Zooplanktoni − Brachionidae, Cyclopidae, Daphnidae i Notommatidae.
- Sisavci − muflon, mrki medvjed, leopard, veliki potkovnjak i južni potkovnjak.
- Ptice − dalmatinski pelikan, crna roda, crvenovrata guska, kraljevski orao, bjelonokta vjetruša i patka kulašica.
Flora jezera uključuje rodove Crocus, Zataria, Nepeta, Achillea, Pyrus i Juniperus.
Poveznice [uredi]
Literatura [uredi]
- (engl.) Evans, Michael I. (1994.). Important bird areas in the Middle East, BirdLife conservation series II. Cambridge, UK: BirdLife International, str. 130.-131, ISBN 9780946888283, OCLC 32467392.
- (engl.) Fazel, Asghar Mohammadi; Vidal, Consuelo (2012.). The Conservation of Iranian Wetlands Project. Tehran: United Nations Development Programme.
- (engl.) Kafilzadeh, Farshid; Farhangdoost, Mohammad-Sadegh; Tahery, Yaghoob (4. listopada 2010.). Isolation and identification of phenol degrading bacteria from Lake Parishan and their growth kinetic assay, African Journal of Biotechnology IX. 40. Nairobi: Academic Journals, str. 6721.-6726, DOI:10.5897/AJB10.665, ISBN 1684–5315, OCLC 681581537.
- (engl.) Milanović, Petar; Aghili, Bijan (veljača 1993.). "3.8. Hydrogeological characteristics and groundwater mismanagement of Kazerun karstic aquifer, Zagros, Iran", u: Günay, Gültekin; Johnson, A. Ivan; Back, William: Hydrogeological Processes in Karst Terranes, IAHS Red Book Series CCVII. Wallingford, Oxfordshire: International Association of Hydrological Sciences Press, str. 163.-171, ISBN 9780947571283, OCLC 197239475.
- (engl.) Scott, Derek A. (1995.). A directory of wetlands in the Middle East. Gland, Switzerland: International Union for Conservation of Nature, str. 128.-130, ISBN 9782831702704, OCLC 34504360.
- (engl.) Shayestehfar, Alireza; Noori, Mitra; Shirazi, F. (2010.). Environmental factor effects on the seasonally changes of zooplankton density in Parishan Lake, Asian Journal of Experimental Biological Sciences I. 4. Agra: Society of Applied Sciences, str. 840.-844, ISBN 0975-5845.
- (engl.) Zahirian, Atekeh; Padash, Amin; Jozi, Seyed-Ali; Zamanpour, Mehrdad; Mohammad, Seyed; Nabavi, Bagher (2012.). Wetland Zoning to Establish Land Conservation Using MCE Method (Case Study: Parishan Wetland, Iran), Advances in Environmental Biology VI. 3. Amman: AENSI Publications, str. 931.-939, ISBN 1995-0756, OCLC 793651307.
