Parišan

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Parišan. Za druga značenja, pogledajte Parišan (razdvojba).
Parišan
(perz.) پریشان
Lokacija Flag of Iran.svg Iran, Fars
Koordinate 29°31′6″N 51°47′47″E / 29.51833°N 51.79639°E / 29.51833; 51.79639Koordinate: 29°31′6″N 51°47′47″E / 29.51833°N 51.79639°E / 29.51833; 51.79639
Površina 48 km²
Zapremina 0,144 km³
Najveća dubina 7,0 m
Nadmorska visina 819 m
Najveća širina 4,5 km
Najveća dužina 14 km
Vrsta jezera tektonsko; slatkovodno
Pritoci nema
Obalni gradovi Šahrendžan, Parišan, De-Page,
Konar-e Hošk, Mula-Are
Parišan na karti Iran
Parišan
Parišan
Lokacija Parišana u Iranu

Parišan (perz. پریشان) je najveće slatkovodno jezero u Iranu, smješteno u aluvijalnoj kotlini podno Zagrosa odnosno u pokrajini Fars. Jezero ima površinu od 48 km², dubinu do 7,0 m i zapremninu od 144 milijuna , no navedene vrijednosti mogu bitno oscilirati ovisno o godišnjem dobu ili sušama zbog kojih ponekad potpuno presuši. Parišan nema stalnih pritoka i napaja se otjecanjem odnosno padalinama. Prosječna nadmorska visina površine jezera jest 819 m. Kotlina oko jezera naseljena je sa stotinjak tisuća ljudi od čega većina živi u gradu Kazerunu koji se nalazi 12 km prema sjeverozapadu. Zbog bioraznolikosti u jezeru i pripadajućim močvarama, dana 23. lipnja 1975. godine Parišan je zajedno s obližnjim Aržanom proglašen ramsarskim područjem, a godinu dana kasnije kod UNESCO-a je priznat kao rezervat biosfere.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Zemljopis Irana
Parišan se nalazi na središnjem dijelu Zagrosa odnosno u tektonskoj kotlini koja se usporedno s planinskim lancem pruža u smjeru sjeverozapad-jugoistok i tektonski je oblikovana tijekom mezozoika. Kotlina je prema zapadu omeđena planinama Kuh-e Šaru (1484 m), Kuh-e Keble (1806 m) i Kuh-e Mast (1686 m), a prema istoku Kuh-e Famurom (1784 m), Kuh-e Davanom (2250 m) i Kuh-e Šapurom (1552 m). U užem smislu, zapadni litoralni pojas jezera proteže se preko aluvija i vrlo je blagog nagiba, dok su dijelovi istočne obale pod brdima Kuh-e Bozom (1177 m) i Kuh-e Kučaklom (1063 m) izazito strmi. Ove se litice sastoje pretežito od vapnenca i datiraju se u oligocen i miocen. Najveća nadmorska visina površine jezera iznosi 819 m, no tijekom sušnih godišnjih doba može se spustiti za 3,0 m.

Oblik jezera je izdužen i proteže se paralelno s okolnim planinama duljinom od 14 km, a širina mu oscilira od 1,0 na južnom do 4,5 km na sjevernom dijelu. Površina se kreće između 43 i 48 km². Arheološki lokaliteti poput Bišapura i drugi toponimi imenovani prema sasanidskim vladarima svjedoče da je kotlina bila naseljena još od starog vijeka. Danas uz obale i užu okolicu Parišana živi oko 100.000 ljudi, uglavnom u gradu Kazerunu smještenom 12 km prema sjeverozapadu. Ostala naselja koja izravno gravitiraju jezeru uključuju 20-ak ruralnih zajednica su među kojima su najveće Šahrendžan, Parišan, De-Page, Konar-e Hošk i Mula-Are.

Hidrologija[uredi VE | uredi]

Parišan u hidrološkom i hidrogeološkom smislu pripada kompleksnoj krškoj regiji tzv. Kazerunskog slijeva (266,5 km²) čije su razvodnice određene vrhovima zapadnih planina, dok prema istoku obuhvaćaju šire područje odnosno usporednu kotlinu smještenu na 300-500 m većoj nadmorskoj visini. Paralelne planine Zagrosa geološki predstavljaju antiklinale, a aluvijalne kotline položene su na njihovim vapnenačkim vodonosnicima. U poprečnom presjeku ovaj reljef ima oblik kaskada koje se spuštaju prema jugozapadu − padaline se površinskim otjecanjem provode s planinskih padina do kotlina, a potom u obliku podzemnih voda do susjedne kotline na nižoj razini. Parišan u potpunosti ovisi o ovom hidrološkom ciklusu jer nema površinskih pritoka. Izravno je hidrogeološki povezan s dvije usporedne kotline uključujući i jezero Aržan koje je udaljeno 15 km prema sjeveroistoku i smješteno je na gotovo 1200 m većoj nadmorskoj visini. Također, u interakciji je i s nižim kotlinama na jugozapadu prema kojima godišnje prosječno otječe 4,4 m³/s.

Količina padalina zanemariva je za ovo područje i iznosi ispod 250 mm s obzirom da prevladava vruća pustinjska klima (BWh). Minimalne temperature zraka (8.6°C) i vode (8.2°C) zabilježene su tijekom siječnja, a maksimalne (29.8°C odnosno 28.2°C) u kolovozu. Relativna vlažnost zraka najniža je u kolovozu (32.68%) odnosno najviša tijekom veljače (79.2%). Evaporacija je najizraženija kroz srpanj (250% u odnosu na prosjek), a najniža u veljači (48,5%). Velika suša s početka 2000-ih godina kao i nekontrolirani rast poljoprivrednih aktivnosti uvjetovali su smanjenjem Parišana za 80% izvorne zapremnine. Godine 2005. pokrenut je sveobuhvatni proces održavanja u sklopu Programa Ujedinjenih naroda za razvoj kojim se jezero planira vratiti u prvobitno stanje do konca 2012. godine. U planinama oko slatkovodnog Parišana nije izražen fenomen prodiranja dijapira pa ima različite limnološke karakteristike u odnosu na velika slana jezera u Farsu kao što su Bahtegan, Maharlu ili Tašk.

Flora i fauna[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članci o temama: Flora i fauna Irana

U faunu Parišana spadaju:

Flora jezera uključuje rodove Crocus, Zataria, Nepeta, Achillea, Pyrus i Juniperus.

Poveznice[uredi VE | uredi]

Literatura[uredi VE | uredi]