Partizanski zločini u Drugom svjetskom ratu

Partizanski zločini u Drugom svjetskom ratu označavaju zločine koje je počinila Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije tjekom Drugog svetskog rata.

Gerilsko ratovanje je način ratovanja koje samo po sebi bavi manjim pothvatima, koje imaju malen učinak. Medutim okupatorske snage su se osvečivale okrutno: za jednog ubijenog vojnika Wehrmachta prijetili i provodili su strijeljanje velikog broja (i po stotinu cilila za jednog vojnika) talaca.

U mjestima, gdje partizani nisu dobili podršku od strane civilnog stanovništva događala su se zločini kao primjerice u Zrinu.

Tijekom gotovo cijelog vremena Drugog svjetskog rata Titovi partizani su izbjegavali izravni sukob s oružanim snagama NDH i s njemačkom vojskom. Jugoslavenski komunisti su izvršavali konfiskaciju (oduzimanje) privatne imovine, i strijeljali one osobe koji su otvoreno protivili suradnji s njima.

Zarobljeni vojnici protivničke strane su se na obije strane uglavno strijeljali.

Za vrijeme SFR Jugoslavije nije se smjelo govoriti ni pisati o partizanskim zločinima.

Povezani članci

• Jugokomunistički zločini nakon završetka Drugog svjetskog rata

Nedovršeni članak Partizanski zločini u Drugom svjetskom ratu koji govori o povijesti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Vanjske poveznice

• katolicki-tjednik
• Hrvatski centar za istraživanje zločina komunizma