Pavle (patrijarh srpski)

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Patrijarh srpski Pavle

Patrijarh srpski Pavle (selo Kućanci kod Donjeg Miholjca, 11. rujna 1914. - 15. studenog 2009., Beograd, Srbija), Arhiepiskop pećki, mitropolit beogradski, patrijarh srpski Pavle (građanskim imenom Gojko Stojčević).

Životopis[uredi VE | uredi]

Rođen je u zemljoradničkoj obitelji. Gimnaziju je završio u Beogradu, šestorazrednu Bogosloviju u Sarajevu, a Bogoslovski fakultet u Beogradu. Patrijarh je od 1990. godine.

Kritike i kontroverze[uredi VE | uredi]

Patrijarh Pavle tražio je kao poglavar SPC-a da se veliki dio hrvatskog teritorija, na kojem žive Srbi, "mora naći pod zajedničkim krovom sa sadašnjom Srbijom i svim srpskim krajinama". U uskrsnoj poslanici 1991. godine, koja je čitana u svakoj srpskoj pravoslavnoj crkvi na svečanoj uskrsnoj misi, izmislio je stotine tisuća Srba u logorima Hrvatske, prigodom uskrsne mise poručio je Srbima da je navodno samo u logoru Jasenovac, tijekom Drugog svjetskog rata, ubijeno 700.000 Srba, "ako ne više, ne manje". Tu su Hrvati, prema riječima patrijarha Pavla, ubijali Srbe "krvožderjem". Prema njegovim riječima Jasenovac je čak "novo raspeće Hristovo" i "greh svih grehova", te da je za patrijarha Pavla taj zločin Hrvata "do danas ostao neokajan i nepokojan", a poslanicom je ubrzao podizanje barikada i noćnih straža perd srpskim selima u Hrvatskoj svojim "strahovima" da se Srbi u Hrvatskoj danas (1991.) nalaze "pred novim bratoubilaštvom".[1]

Patrijarh Pavle je bio izložen kritikama u Bosni i Hercegovini kao i u Hrvatskoj zbog svojih izjava tijekom rata kada je on ili crkva kojom predsjeda javno podržavala promjenu granica. On sam će u svom pismu 1991. godine tijekom rata u Hrvatskoj izjaviti: "Srbi ne mogu da žive sa Hrvatima ni u kakvoj državi. Ni u kakvoj Hrvatskoj".[2] Kratko vrijeme potom Sveti Arhijerejski Sabor Srpske pravoslavne crkve donosi u prvom mjesecu 1992. godine odluku da ne priznaje granice između jugoslavenskih republika [3], a također će biti donesena odluka da se samo dvije godine nakon pokolja Bošnjaka u Foči tamo otvori Duhovna akademija Svetog Vasilija Ostroškog.

Nedugo poslije zločina protiv čovječnosti i etničkog čišćenja Hrvata iz sklopa RSK, te Hrvata i Bošnjaka iz zapadne Bosne, nastaje veliki zaokret u crkveno-političkom pojavljivanju patrijarha SPC-a Pavla. "Zagrebačke poruke 1999." počinju njegovom Božićnom porukom u kojoj poziva sve vjernike u Srbiji, ali i srpsku dijasporu koja živi u drugim nacionalnim i državnim sredinama, da prema "svima" pokažu razumijevanje, susretljivost i kršćansku ljubav. Godine 1999. poslije ljubljanskog boravka 15. ožujka stigao je u Zagreb. U propovijedi je rekao: "dileme nema oko opredjeljenja za poštivanje hrvatskog Ustava i zakona te odnosa prema domovini". Dileme nema ni prema civiliziranoj "integraciji u hrvatsko društvo". U završnom dijelu poručuje: "veliko zlo je u ovom ratu zadesilo hrvatski narod, ali i srpski. Mnogi naši sunarodnjaci su u njemu učestvovali".
Idućeg je dana patrijarh posjetio zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića, a u podne i predsjednika hrvatske države dr. Franju Tuđmana. Tijekom susreta hrvatski je predsjednik istaknuo da bi taj posjet trebao pridonijeti normalizaciji odnosa hrvatskog i srpskog naroda te normalizaciji odnosa između dviju susjednih suverenih država.[1]

Tijekom rata u Bosni i Hercegovini Pavle je prijateljevao s Karadžićem i Mladićem [4], ali je u danas gotovo zaboravljenoj izjavi:"Budimo ljudi iako smo Srbi" [5]osudio tamošnje srpske zločine. Zadnja poznatija politička izjava mu je bila o pitanju srpskom Kosovu [6]

Više od 10 godina nakon rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini to jest 2007. godine on će također izjaviti:

A ja kažem: ako bi trebalo da se održi Velika Srbija zločinom, ja na to pristao ne bih nikada; neka nestane Velike Srbije, ali zločinom da se održava – ne. Ako bi bilo potrebno i nužno jedino da se održi Mala Srbija zločinom, ja i na to ne bih pristao. Neka nestane i Male Srbije ali zločinom da se održi – ne. I kad bi trebalo da se održi poslednji Srbin, ja da sam taj poslednji Srbin, a da se održi zločinom – ne pristajem, neka nas nestane ali da nestanemo kao ljudi, jer nećemo onda nestati, živi ćemo otići u ruke Boga Živoga.[7]

— Patrijarh srpski Pavle

Po mišljenju bosanskog fratra Marka Oršolića patrijarh Pavle je bio podložan političkim manipulacijama kao i sve druge vjerske zajednice i poglavari. Reisu-l-ulema islamske zajednice u BiH Mustafa Cerić povodom njegove smrti je spomenuo Pavlovo zagovaranje međuvjerskog dijaloga [8].

Povezani članci[uredi VE | uredi]


Prethodi: patrijarh srpski
1990.2009.
Slijedi:
German Irinej

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 Mirko Valentić: Rat protiv Hrvatske : 1991. – 1995. : velikosrpski projekti od ideje do realizacije, Slavonski Brod : Hrvatski institut za povijest, Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje; Zagreb : Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, 2010., ISBN 978-953-6659-51-7, ISBN 978-953-7439-23-1, str. 254. – 257.
  2. xxxxxxx. Žene nisu poželjne u crkvi tokom menstruacije : Svedočanstva : Tako je govorio patrijarh Pavle. // Portal e-Novine, E-novine d.o.o., Beograd, 17. studenoga 2009. – 15:53, Pristupljeno: 15. prosinca 2010.
  3. Uloga patrijarha Pavla u politici
  4. Patrijarh Pavle, pomagač Karadžića i Mladića je izmakao zemaljskoj pravdi
  5. Novi List, dodatak subotom stranica 14 izdan 21. studenog 2009
  6. Patrijarh Pavle pozvao Srbe na obranu Kosova
  7. Intervju sa Njegovom Svetošću Patrijarhom srpskim Pavlom
  8. Uloga patrijarha Pavla u politici