Pavlovići (bosanska vlastela)

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Grb obitelji Pavlović

Pavlovići, bosanska srednjovjekovna velikaška obitelj čiji uspon počinje u doba međusobnih sukoba bosanskih velikaša nakon smrti kralja Tvrtka I., 1391. godine. Obitelj je doživjela slom prodorom Osmanlija u 15. stoljeću.

Povijest obitelji[uredi VE | uredi]

Rodonačelnik obitelji Pavlovića bio je plemić Raden Jablanić po kojem su se pripadnici obitelji nazivali i Radenovići. Njegov sin, knez Pavao Radenović bio je jedan od najmoćnijih bosanskih velikaša s kraja 14. i početka 15. stoljeća. Držao je posjede u okolici današnjeg Sarajeva (Vrhbosna), Praču, Borač i rudnik Olovo, a od kraja 14. stoljeća još i Trebinje, Vrm s Klobukom i dio Konavala s Cavtatom Biliću i Fatnicu.[1] Kod trgovačkog mjesta Prača sagradio je dvorac Pavlovac.[2]Dobio je dubrovačko građanstvo i dao Dubrovčanima privilegiju o slobodnoj trgovini na svom posjedu 1397. godine. Ubio ga je 1415. godine vojvoda Sandalj Hranić u Sutjesci u zavjeri bosanskih velikaša predvođenih kraljem Stjepanom Ostojom.

Kneza Pavla nasljedila su dvojica sinova, vojvoda Petar I. Pavlović († 1420.) i knez Radoslav Pavlović († 1441.), koji su prešli na osmansku stranu kako bi osvetili očevu smrt. Vojvoda Sandalj Hranić napao je Pavlove sinove kako bi im oteo posjede i u tom sukobu je 1420. poginuo vojvoda Petar I., dok se Radoslav izmirio sa Sandaljem.[3] Radoslav se 1430. godine sukobio s Dubrovačkom Republikom kada je osporio ugovor kojim je svoj dio Konavla predao Dubrovčanima, a zaratio je i sa Sandaljovim nasljednikom Stjepanom Vukčićem u želji da vrati obiteljske posjede koje mu je oteo Sandalj. Međutim, Stjepan Vukčić mu je oteo Trebinje i Vrm 1438. godine, slomivši moć Pavlovića.[4]

Radoslav je s _Teodorom, kćerkom Vukca Hranića imao tri sina, a to su vojvoda Ivaniš Pavlović († 1450.), vojvoda Petar II. i knez Nikola Pavlović (vladali 1450-1463). Pavlovići su stradali 1463. godine pri osmanskom osvajanju Bosne.

Moguće potomstvo[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Pavlovići (splitsko plemstvo)

Obiteljsko stablo Pavlovića do 1463. godine sačinjeno je na temelju podataka iz crkvenih knjiga (papa Pio II.), javnih dokumenata Mavra Orbinija, te "Anali di Giacamo di Pietro Luccari Nobilo Ragusino" i ti se podaci smatraju vjerodostojnima.[5] Krajem 18. stoljeća splitski plemić, Marin conte Pavlović-Fontana izradio je obiteljsko rodoslovlje koje se nadovezuje na ono bosanske velikaške obitelji Pavlovića, međutim njihova srodnost nije dokazana. Prema toj teoriji, jedan pripadnik obitelji, Obrad Pavlović prebjegao je s majkom 1463. godine u Dubrovnik, a zatim se naselio u Makarskoj. Tijekom narednog perioda u Makarskoj se spominju Ilija Pavlović rođen 1492. i Zuane Pavlović rođen 1520. godine.[6]

Godine 1646. mletački dužd Francesco Molino potvrdio je Matiji Pavloviću-Lučiću naslov conte veneto. Njegov nasljednik odselio se u Zadar, a obitelj se početkom 18. stoljeća preselila u Split gdje se prozvala Pavlović-Fontana. Godine 1793. priznato im je plemstvo i naslov, a potvrdu plemstva dobili su i 1831. od austrijskog cara i hrvatsko-ugarskog kralja Franje II./I. (1792.-1835.)[7] Obitelj krajem 19. stoljeća ispušta dodatak prezimenu Fontana i otad se opet naziva Pavlović.

Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. Povijest Hrvata, srednji vijek, str. 379.
  2. Obitelj Pavlović
  3. Povijest Hrvata, srednji vijek, str. 381.
  4. Opća enciklopedija, svezak VI, str. 349.
  5. Obitelj Pavlović
  6. Obitelj Pavlović
  7. Obitelj Pavlović

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Opća enciklopedija, svezak VI, JLZ, Zagreb, 1980.
  • Povijest Hrvata, srednji vijek, Školska knjiga, Zagreb, 2003. ISBN 953-0-60573-0

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]


P history.svg Nedovršeni članak Pavlovići (bosanska vlastela) koji govori o povijesti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.