Pavo Gagulić
Pavo Gagulić (Gradačac, Bosna i Hercegovina, 23. rujna1974.) hrvatski političar.
Politički angažman u Njemačkoj[uredi | uredi kôd]
Osnovnu školu završio je u Gradačcu, te se seli u München, tamo završava srednje obrazovanje. Godine 1990. uključuje se u Hrvatsku demokratsku zajednicu u Münchenu i angažira se na humanitarnim projektima za hrvatske branitelje. Godine 1991. osniva Mladeži HDZ Münchena i Bavarsku koordinaciju. Godine 1993. izabran za potpredsjednika HDZ Bavarske, te za tajnika, pa potom predsjednika Mladeži HDZ-a Njemačke. Kao mladi aktivist uspostavlja suradnju s Junge Union Bavarske (Mladeži CSU-a), te s gradskom organizacijom Kršćansko-socijalne unije u Bavarskoj. Postaje predsjednikom iseljeničke udruge mladih Hrvatski međunarodni zbor mladeži.
Djelatnost u Hrvatskoj[uredi | uredi kôd]
Godine 1994. izabran je za predsjednika europske koordinacije Mladeži HDZ-a, na Drugoj Konvenciji MHDZ za člana Predsjedništva te organizacije. 1995. imenovan zamjenikom glavnog tajnika, a na Trećoj Konvenciji izabran za glavnog tajnika organizacije. Bio je organizator tematske kampanje protiv droge, te sudjelovao u prijedlogu za sastavljanje Zakona o studentskom zboru. Na prvim studentskim izborima 1997. bio je voditelj kampanje studentske organizacije Hrvatske akademske zajednice, koja je pobijedila na izborima. Početkom 1997. predsjednik HDZ-a Franjo Tuđman kooptira ga kao vanjskog člana Predsjedništva HDZ-a.
Lider oporbe u Zagrebu[uredi | uredi kôd]
Bio je gradski zastupnik u Skupštini Grada Zagreba 1997. – 2000., te ponovno 2001. – 2005. U ožujku 2000. izabran je za tajnika Gradskog odbora HDZ-a. Kao direktor kampanje vodio je stranačku promidžbu za izbore za 17 gradske čevtrti u Zagrebu. održane u prosincu 2000. HDZ tada dobiva iznenađujućih 20,75% glasova. Godine 2002. na izbornoj skupštini osvaja 94% glasova i biva izabran za predsjednika gradske organizacije, te postaje lider oporbe gradonačelniku Milanu Bandiću. U gradskoj skupštini bio je žeštok kritičar njegovog stila upravljanja gradom.[1]
Nakon ponovne pobjede Ive Sanadera za predsjednika HDZ-a u travnju 2002., zbog kritike njegovog stila vođenja, Sanader iste jeseni pokreće stegovni postupak koji završava isključenjem Gagulića iz HDZ-a u studenome 2002.[2] Uoči isključenja, Središnji odbor HDZ zbog potpore Gaguliću raspušta Gradski odbor, te 7 od 17 područnih odbora stranke.[3]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Hrvatska radiotelevizija, 20. siječnja 2002. Milan Bandić dat će neopozivu ostavku na dužnost zagrebačkog gradonačelnika Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. ožujka 2016. (Wayback Machine) (22. travnja 2011.)
- ↑ Slobodna Dalmacija, 7. siječnja 2010. Ivan Vekić prisjeća se svojeg slučaja, ali i brojnih čistki sada izbrisanog Sanadera. Jedan od osnivača HDZ-a Ivan Vekić: Sanader je požeo ono što je godinama sijao (22. travnja 2011.)
- ↑ Slobodna Dalmacija, 2. prosinca 2002. Nakon raspuštanja zagrebačkog ogranka Hrvatske demokratske zajednice. Jadranka Kosor: Konsolidacija HDZ-a (22. travnja 2011.)