Peace Sells... But Who's Buying?

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Peace Sells... But Who's Buying?
Peace sells...But Who's Buying.jpg
Megadeth (studijski album)
Žanr thrash metal
Objavljen 19. rujna 1986.
Snimanje 1986.
Trajanje 36:08
Izdavač Combat, Capital
Producent(i) Dave Mustaine, Randy Burns
Kronologija albuma – Megadeth
Killing Is My Business... And Business Is Good!
(1985.)
Peace Sells... But Who's Buying?
(1986.)
So Far, So Good... So What!
(1988.)

Peace Sells... But Who's Buying? je drugi studijski album američkog thrash metal sastava Megadeth, izdan 19. rujna 1986. godine. Projektom je originalno rukovao Combat Records, rezultirajući u tome da je prvi miks albuma koproducirao Randy Burns. Capitol Records je nakon toga otkupio prava za album i zadužio drugog producenta, Paula Lania da ponovno izmiksa album. Naslovnicu albuma, prikazujući maskotu sastava Vica Rattleheada, napravio je Ed Repka. Snimanje albuma bilo je teško za sastav zbog trajnih problema s drogom koje su članovi imali u to vrijeme. Ovo je bio zadnji Megadethov album na kojem su sudjelovali bubnjar Gar Samuelson i gitarist Chris Poland, koji su izbačeni iz sastava brzo nakon promocione turneje za album. Naslovna pjesma, poznata po svojim politički osvještenim stihovima, izdana je kao glavni singl.

Peace Sells... but Who's Buying? smatra se klasikom thrash metala i albumom koji je dao istaknuto mjesto ekstremnom metalu. Postavljen je na nekoliko javnih lista najboljih albuma, uključujući i 1001 album koji morate čuti prije nego umrete Roberta Dimeryja i Top 500 heavy metal albuma svih vremena Martina Popoffa. Album je bio reizdan nekoliko puta tokom godina. 2004. godine, album je remiksan i remasteriziran od strane Megadethovog frontmena Davea Mustainea, te je u album dodana opsežna knjižica koja govori o nastanku albuma. 2011. godine, izdane su tri različite inačice albuma kao dio proslave dvadeset i pete godišnjice albuma. Sve od njih, osim miksova iz 2004. godine, remasterizirane su na nov način.

Pozadina i snimanje[uredi VE | uredi]

U intervjuu za Metal Forces u prosincu 1985., frontmen Dave Mustaine otkrio je kako je sastav već počeo s pisanjem novog materijala za sljedeći album. Izjavio je kako su dvije pjesme ("Black Friday" i "Bad Omen") završene te ih je opisao kao "zamagljene", kako su puno brže od pjesme "Rattlehead". Govoreći o tekstovima pjesama na albumu, Mustaine i basist David Ellefson izjavili su kako su htjeli promijeniti javno mišljenje o heavy metalu pišući pjesme koje su sadržavale društveno svjesne tekstove. Mustaine je kasnije naveo kako sastav nije bio imun na političku situaciju u to vrijeme i da su se neki njegovi politički pogledi odrazili na nekim pjesmama. Profesionalni rock kritičar Steve Huey primjetio je kako je album spojio "punkovsku političku svjesnost s mračnim, prijetećim, tipičnim heavy metal pogledom na svijet".

Tokom prva dva mjeseca 1986., Megadeth je započeo kratku turneju na istočnoj obali Sjedinjenih Država. Na izvedbama, koje su praktički bile nastavak turneje Killing for a Living, sastav je izveo nekoliko pjesama sa svojeg nadolazećeg albuma. Nakon završetka turneje, sastav je planirao započeti sa snimanjem albuma u Music Grinder studiju na Merlose Avenue u Hollwoodu. Mustaine je preuzeo naziv albuma iz članka u Reader's Digestu, koji je bio naslovljen "Peace Would Sell But No One Would Buy It" (Mir bi se prodavao ali ga nitko ne bi kupio). Njihov trenutni izdavač, Combat Records, ponudila im je proračun za snimanje u iznosu od 25,000 dolara što je omogućilo sastavu da unajme slobodnog producenta Randya Burnsa. Snimanje albuma bilo je teško za sastav jer su Mustaine i Ellefson u to vrijeme bili beskućnici. Nadalje, gitarist Chris Poland i bubnjar Gar Samuelson ne bi se pojavili satima na snimanju zbog svoje ovisnosti o heroinu. Ubrzo nakon što je sastav završio zadnje snimke albuma za Combat, prišao im je Tim Carr, predstavnik umjetnika i repertoara za Capitol Records. Nakon osiguravanja ugovora sa sastavom, Capitol je unajmio producenta Paula Lania da remiksa originalne miksove albuma koje je napravio Randy Burns, prošli producent.

Pjesme[uredi VE | uredi]

Br. Skladba Tekstopisac Skladatelj Trajanje
1. "Wake Up Dead"   Dave Mustaine Mustaine 3:37
2. "The Conjuring"   Mustaine Mustaine 5:02
3. "Peace Sells"   Mustaine Mustaine 4:02
4. "Devil's Island"   Mustaine Mustaine 5:05
5. "Good Mourning/Black Friday"   Mustaine Mustaine 6:39
6. "Bad Omen"   Mustaine Mustaine 4:03
7. "I Ain't Superstitious"   Willie Dixon Dixon 2:45
8. "My Last Words"   Mustaine Mustaine 4:55
36:08

Pjesme[uredi VE | uredi]

Wake up Dead[uredi VE | uredi]

Ova pjesma govori o čovjeku koji je varao svoju djevojku i nakon toga se vratio kući šuljajući se, znajući da će ga djevojka vjerojatno ubiti ako sazna za njegovu ljubavnicu.

The Conjuring[uredi VE | uredi]

Ova pjesma očito opisuje neku vrstu rituala, vjerojatno inspiriranog Mustaineovim sudjelovanjem u čaranju u to doba njegove karijere. Zadnjih nekoliko redova pjesme su sa Sotoninog gledišta uzimanja duše onoga koji je sklopio ugovor s vragom.

Peace Sells[uredi VE | uredi]

Ova pjesma je Mustaineov način opovrgavanja mnogo streotipa o sastavu i većini fanova heavy metal žanra glazbe. To jest, da su oni lijeni, antireligiozni i protiv vlade, dok u pjesmi Mustaine jasno govori da ti stereotipi nisu istiniti.

Devil's Island[uredi VE | uredi]

U ovoj pjesmi se iznose osjećaji jednog zatvorenika osuđenog na smrt na ozloglašenoj bivšoj francuskoj kažnjeničkoj koloniji na Vražjem otoku. U pjesmi, zatvorenikov život spašava Bog upravo u trenutku kada je trebao biti pogubljen, ali mora ostatak svog života provesti na Vražjem otoku.

Good Mourning/Black Friday[uredi VE | uredi]

Pjesma "Black Friday" bila je inspirirana poznatim bubnjarom koji se zvao Dijon Carruthers čiji otac je bio Ben Carruthers iz filma Dvanaestorica žigosanih. Dijonov brat bio je Cain Carruthers iz sastava The Untouchables.

Bad Omen[uredi VE | uredi]

Ova pjesma govori o ljudima koji štuju vraga. U pjesmi oni imaju veliku ceremoniju gdje prevladavaju sve vrste nemoralnosti, i tada prizovu Sotonu u nadi da će dobiti njegov blagoslov. Umjesto toga, njegovi demoni unište i zlostave ljude i Sotona im uzme duše.

I Ain't Superstitious[uredi VE | uredi]

Pjesmu "I Ain't Superstitious" napisao je Willie Dixon i originalno izveo sastav Howling Wolf 1961. godine. Najpoznatiju preradu pjesme izveo je Jeff Beck 1967. godine, koja je bila objavljena na njegovom albumu Truth.

My Last Words[uredi VE | uredi]

Ova pjesma govori o igri ruskog ruleta i o strahu jednog od igrača za vrijeme igre.



Musical notes.svg Nedovršeni članak Peace Sells... But Who's Buying? koji govori o glazbi treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.