Penetrantska kontrola

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Penetrantska kontrola obuhvaća:
1. Ćišćenje i odmašćivanje površine materijala koja se ispituje.
2. Nanošenje penetranta (obično crvene boje).
3. Odstranjivanje penetranta na odgovarajući način (vodom, suhom krpom).
4. Nanošenje razvijača (obično je bijele boje), koji izvlači penetrant iz pukotine.
Izgled zavara kod penetrantske kontrole.

Penetrantska kontrola (kratica:PK) ili kontrola penetrantima često se koristi kod kontrole zavarenih spojeva na konstrukcijama kao kontrola bez razaranja. Na prethodno oćišćenu i odmašćenu površinu nanosi se penetrant (obično crvene boje). Nakon penetriranja u eventualnu pukotinu (vrijeme penetriranja, tj. prodiranja u pukotine ovisi o vrsti penetranta i o dimenzijama pukotine, ali se približno uzima 10 do 15 minuta), odstranjuje se penetrant na odgovarajući način (vodom, suhom krpom). Kod penetranata koji se odstranjuju vodom treba biti pažljiv i mlaz vode usmjeriti paralelno sa površinom lima, kako mlaz vode ne bi istisnuo penetrant iz pukotine. Nakon sušenja površine lima (suha krpa), nanosi se razvijač (obično je bijele boje), koji izvlači penetrant iz pukotine, pa je na bijeloj površini lima lako uočljiva crvena linija od penetranta iz pukotine. Kod tanjih limova na jednu se stranu nanosi penetrant, a na drugu razvijač. Ukoliko postoji pukotina kroz cijelu debljinu lima, tada će razvijač izvući penetrant na svoju stranu, što će se otkriti kao lako uočljiva crvena linija od penetranta iz pukotine na bijeloj (od razvijača) površini lima. Ovom metodom moguće je otkriti pukotine duljine od 0,1 mm i širine od 0,03 mm. [1]

Ovom je metodom moguće otkrivanje pukotina, ali ne i dimenzije i ostale karakteristike pukotine. Kontrola tekućim penetrantima ne primjenjuje se kod zavarenih spojeva zavarenih proizvoda za prehrambenu industriju, kao ni kod zavarenih spojeva gdje postoji sklonost prema koroziji (posebno koroziji uz naprezanje). Nedostaci ove metode su velika ovisnost kvalitete nalaza pogreške o načinu pripreme i stanju ispitivane površine, upotrebljivost samo u ograničenom temperaturnom opsegu, nepogodnost za primjenu na otvorenom bez zaštite od atmosferilija. [2]

Nekoliko pokazatelja osebujnih za kontrolu penetrantima:

  • koncentracija crvenih točaka: poroznost i rupičavost (engl. pitting);
  • naglo crvenjenje, kontinuirano ravno: velike pukotine i otvaranja;
  • slomljene linije od točaka koje se pojavljuju nakon nekoliko minuta: sitne pukotine;
  • niz crvenih točaka stvoren u nepravilnu liniju: pukotine od umaranja materijala. [3]

Luminiscentna kontrola[uredi VE | uredi]

Luminiscentna kontrola je slična penetrantskoj kontroli, s tom razlikom da se površinske greške ispunjavaju penetracijskom tekućinom koja svijetli, pri osvjetljenju s ultraljubičastom svjetlošću. Točnost ove metode je slična penetrantskoj kontroli. Kod ispitivanja penetracijskom tekućinom mora se voditi računa o izboru tekućine i posebice rukovanju istom, jer su neke od njih otrovne. [4]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. [1] "Metode nerazornih ispitivanja" www.fsb.unizg.hr, 2012.
  2. [2] "Kontrola kvalitete nakon zavarivanja" Strojarski fakultet u Slavonskom Brodu, ftp://161.53.116.242/Predavanja_vjezbe_programi_rokovi/Zavarivanje, 2012.
  3. [3] "Metode nerazornih ispitivanja" www.fsb.unizg.hr, 2012.
  4. [4] "Metode ispitivanja materijala bez razaranja" www.riteh.uniri.hr, 2012.