Petar Kružić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Petar Kružić - slika u crkvi Gospe Trsatske
Ploča u crkvi Gospe Trsatske, latinski natpis u prijevodu znači: Ovdje se čuva sahranjena glava znamenitog kliškog junaka Petra Kružića † 1537.
Obiteljski grb Kružića
Petar Kružić u borbi s Turcima

Petar Kružić (16. listopada 1491. - okolica Klisa, 12. ožujka 1537.), hrvatski vojskovođa i kapetan Klisa. Oko 1513. službovao u Klisu i postao kapetan 1520. godine, a od 1522. kapetan Senja. Pobjedio Turke 1524. kraj Klisa i opet 1525. kraj Senja, a 1532. godine oslobađa Solin turske vlasti. Jedan od najvažnijih hrvatskih ratnika u protuturskim ratovima. Poginuo prilikom turskog osvajanja Klisa.[1]

Podrijetlo[uredi VE | uredi]

Bio je rodom iz mjesta Krug u Nebljuhu, distriktu Lapačke županije. No, kasniji su ga kroničari, polihistori i povjesničari, najčešće iz lokalpatriotskih razloga, pokušavali prisvojiti i predstaviti kao jednoga od svojih zemljaka jer je uživao nevjerojatnu popularnost kao protuosmanski borac, osobito u predjelima iz kojih su i potekli branitelji Klisa.[2]

Neke od teorija o podrijetlu Petra Kružića:

  • Teorija koja je istinita je ona da Petar Kružić potiječe iz mjesta Krug u Nebljuhu, po kojem je i dobio prezime Kružić.
  • Teorija da je Petar Kružić rođen u Poljicama, ta torija je nastala jer je mnogo branitelja Klisa bilo iz Poljica.
  • Teorija da je Petar Kružić podrijetlom iz Trsata.[3]

Vojno djelovanje[uredi VE | uredi]

Kružić je svoju vojnu karijeru počeo 1513. kad se priključio braniteljima Klisa. Već u početku obavljao je vojnu dužnost podkaštelana, dok ga ban Petar Berislavić nije postavio za kapetana Klisa (1518. ili 1519.). Petar Kružić krajem 1521. imenovan je Senjskim kapetanom, zajedno sa Grgurom Orlovčićem kojeg je kralj imenovao za sukapetana Klisa. Oni su te dužnosti obavljali zajedno sve do pogibije Grgura Orlovčića na Mohačkom polju.

U veljači 1524. Petar Kružić je došao na veću kušnju kada je turski vojvoda Mustafa opkolio Klis sa 3000 vojnika, koji se usprkos nestašici vode i hrane držao 2 mjeseca. Petar Kružić je netom prije opsade otišao u Senj gdje je sa svojim sukapetanom Grgurom Orlovčićem okupio 1500 pješaka i 60 konjanika (u okupljanju ove vojske mnogo je pridonio i Toma Niger koji je donio Papinu pomoć u novcu,naoružanju i hrani)[4], te sa 40 brodova ploveći samo noću stigao do Solina gdje su se iskrcali 10. travnja, odakle su krenuli prema Klisu gdje su razbili vojsku koja je opsjedala Klis. Za tu akciju kralj Ludovik je darovao Kružiću i Orlovčiću kaštel Breznicu.

Usprkos uspješnim obranama i pobjedama Klis nije imao predaha, a nakon bitke na Mohačkom polju god. 1526. i pada Obrovca započeli su teški dani za okruženi grad.

Prilike na bojnome polju u Hrvatskoj južno od Velebita bile su sve teže, djelomično i zbog nedostatne pomoći koja je pristizala od kralja Ferdinanda. Njegovu je blagajniku Kružić još 1528. godine uputio potresno upozorenje:

Wikicitati „Umiremo od gladi i svake nevolje. Neka vaša milost zna, sve što sam imao dao sam u zalog, blago, vjeru i dušu, a sada više nemam što dati. Dok je toga bilo, živio sam, branio i držao gradove kraljeve svjetlosti. Sada više dalje ne mogu jer mi je svega nestalo od čega ljudi žive.“
()

[5]

Turci su stalno vrebali i kružili poput strvinara, a 4. lipnja 1532. u vrijeme izbivanja kapetana Kružića koji je otišao po pomoć, velika turska vojska je pod vodstvom Mlečanina Nikole Querinija uspjela preko izdajnika zauzeti Klis. Međutim ubrzo je Kružić sa svojih 2000 ratnika doplovio iz Ancone i s lakoćom oslobodio Klis, a 18. rujna uspio je osvojiti i manju tursku utvrdu u Solinu. Kapetan Kružić je savjetovao kralju Ferdinandu I. da iskoristi tu pobjedu tako da sagradi utvrdu na solinskom polju, ali od toga nije bilo ništa. U to doba su i Mlečani stvarali probleme želeći zauzeti Klis, ali papa Klement VII. i papa Pavao III. su doista lijepo pomagali Kružića, tako da je i sam sultan Sulejman I. izjavio da je Klis "papinski grad".

Nakon još nekoliko bezuspješnih pokušaja god. 1535. Turci su probali osvojiti Klis izdajom. Tako su podmitili uskoka Matu Tvrdosalića kojih ih je pustio u grad na zadnju noć poklada, ali je o svemu prethodno obavijestio svoje uskoke koji su im tako pripremili "lijepo" i nezaboravno iznenađenje.

Krajem kolovoza god. 1536. skupila se velika turska vojska koja je obnovila utvrdu u Solinu i izgradila još dvije kako bi potpuno ogradila Klis i tako ga prisilila na predaju. Kliška posada se je kao i uvijek hrabro i junački branila, a kad je u ožujku god. 1537. stigla pomoć s mora, 3000 njemačkih vojnika kralja Ferdinanda Habsburškog i 700 talijanskih vojnika koje je poslao papa Pavao III., zajedno su navalili predvođeni kapetanom Kružićem i njegovom vojskom, te su uspjeli razvaliti dvije turske utvrde. Provaljujući u posljednju utvrdu, iznenada se pojavio Murat-beg sa svojih 2000 vojnika koji su navalili na kršćane divlje urlajući, pa su talijanski i njemački vojnici misleći da Turaka ima puno više nego njih stali bježati prema obali. Hrabri Kružić je pokušavao zaustaviti i smiriti redove kršćanske vojske, ali sve je bilo uzalud. Nije bilo druge, pa su on i njegovi ratnici tražili spas povlačeći se prema obali gdje su bile kršćanske lađe. Nažalost, Kružić koji je među zadnjima došao do obale nije se uspio izvući. Ubrzo su ga opkolili bijesni Turci, a neustrašivi kapetan je junački poginuo skupo prodajući svoju glavu.

Kako su Klišani ostali bez izvora vode i svoga kapetana koji je svojim junaštvom pronio glas o Hrvatskoj širom kršćanskog svijeta, nije bilo druge nego prihvatiti ponudu Turaka koji su im obećali slobodu ako im mirno prepuste grad. Tako je Klis 12. ožujka, na blagdan sv. Grgura 1537. došao pod tursku vlast. Građani grada Klisa su se raselili na sve strane, a mnogi uskoci su otišli u Senj, odakle su nastavili ratovati protiv Turaka.

Na nadgrobnoj ploči pod oltarom Svetog Petra u crkvi Gospe Trsatske stoji latinski natpis koji u prijevodu znači: Ovdje se čuva sahranjena glava znamenitog kliškog junaka Petra Kružića † 1537.[6]

Potomci[uredi VE | uredi]

Karlovački povjesničar Radoslav Lopašić u svom djelu Oko Kupe i Korane kaže da su se rođaci Petra Kružića još 1533. godine sklonili pod tada frankopanski grad Kladušu, a u drugoj polovici 16. stoljeća naseljeni su u naselje Zadobarje (Zadoborje) uz rijeku Dobru kraj Karlovca. Potomci ove obitelji, od koje potječe Ivan Kružić koji je 1650. godine bio sudac zagrebačke županije, cijelo su to vrijeme održali prezime i svijest o svom plemenitom podrijetlu čuvajući svoja starinska porodična pisma iako su stoljećima živjeli kao obični seljaci. Legenda govori da je središte Zadobarja, Klistra, nazvana tako upravo u spomen na junačku obranu Klisa i njegovog zapovjednika Petra Kružića. Po njima se naziva i jedan od zadobarskih zaselaka koji se često isticao kao zasebno naselje.

Povezani članci[uredi VE | uredi]

Izvori i referencije[uredi VE | uredi]

  1. Proleksis enciklopedija (pristupljeno 28.6.2013.)
  2. (Hrčak) Ivan Jurković , “Veliki i osobit razbojnik” u službi pape - Petar Kružić, kapetan najjužnijeg dijela protuosmanskoga obrambenog sustava Hrvatske, Pula, 2007.
  3. Petar Kružić - 470 g. od smrti (hrvatski).
  4. povijest (hrvatski).
  5. http://www.vecernji.hr/vijesti/petar-kruzic-kapetan-kliski-slavan-pogubljen-clanak-148300 doc. dr. sc. Hrvoje Gračanin, Večernji list, 30. svibnja 2010. (pristupljeno 12. ožujka 2013.)
  6. Branko Fučić, Terra incognita, 63.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]