Petar Preradović
| Petar Preradović | |
|---|---|
 |
|
| Puno ime | Petar Preradović |
| Rođenje | 19. ožujka 1818. Grabrovnica, Hrvatska |
| Smrt | 18. kolovoza 1872. Fahrafeld, Austrija |
| Književni period | Romantizam |
| Supruga(e) | Paula (Pavica) (rođ. de Ponte) (1828.-1855.), Emilija (rođ. Novaković-Đurabojska), Ema (rođ. Regner pl. Bleyleben) |
| Djeca | Milica (1850.), Slavica, Dušan (1854.-1920.), Radovan (1858.), Milan (1866.), Zora (1867.-1927.) i Jelica (1870.) |
Petar Preradović (Grabrovnica kraj Pitomače, 19. ožujka 1818. - Fahrafeld kraj Beča, 18. kolovoza 1872.), vojnik, hrvatski pjesnik i prevoditelj.
Sadržaj |
Životopis
Petar Preradović rodio se u Grabrovnici kraj Pitomače 1818. godine od oca Ivan Preradovića i majke Pelagije rođene Ivičić.[1] U obitelji Ivana i Pelagije Preradović bilo je još jedno dijete, kći Marija (1812.-1867.). Djetinjstvo i školske dane proveo je Preradović u Grubišnom Polju, odakle mu je bio otac, vojni dočasnik, i Đurđevcu.[1] Nakon očeve smrti, 1828. godine,[1] brigu o Petrovom školovanju preuzima vojna uprava te pohađa vojnu akademiju u Bjelovaru, zatim u Bečkom Novom Mjestu, gdje je pisao njemačke stihove s izrazitim obilježjima romantizma i dobio poticaje za rad na narodnom osvješćivanju. Tijekom školovanja u Bečkom Novom Mjestu prelazi s pravoslavlja na katolicizam što je bilo uvjetovano njezinim statutom jer napredovanje u vojsci nije bilo moguće ukoliko budući časnik nije bio rimokatolik.[2] Susret s Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim, 1840. godine, znatno je utjecao na "povratak" materinjem jeziku i pobudio zanimanje za hrvatsku kulturu te političku i gospodarsku situaciju. Gotovo čitav život proveo je izvan domovine, a književnošću se bavio koliko mu je dopuštala časnička služba (generalski čin). Svoj entuzijazam posvetio je ilirizmu, u čijoj je "drugoj fazi", uz Stanka Vraza i Ivana Mažuranića, postao najutjecajniji pjesnik. Pjesmama izražava brigu za hrvatski jezik, privrženost slavenskoj koncepciji i iskreno domoljublje.
Smrt
Petar Preradović umro je 18. kolovoza 1872. godine u austrijskom mjestu Fahrafeldu a pokopan je 21. kolovoza 1872. godine u Beču. U omladinskom društvu Velebit u Beču potekla je zamisao, koja je bila općeprihvaćena, da se pjesnikovi posmrtni ostaci prenesu u Zagreb. 11. srpnja 1879. godine izvađeni su njegovi posmrtni ostaci i sa bečkog groblja preneseni na arkade Mirogoja[3] gdje je pokopan 14. srpnja 1879. godine.[4][5] Gradonačelnik Zagreba August Šenoa održao je nadahnut govor te spjevao Himnu Petru Preradoviću koju je uglazbio Ivan pl. Zajc. Nadgrobni spomenik Petru Preradoviću izradio je kipar Ivan Rendić.[6][7]
Književno stvaralaštvo
Tijekom pohađanja vojne akademije u Bečkom Novom Mjestu počinje pisati svoje prve pjesme (Der Brand von Neustadt, 1834.) i to na njemačkom jeziku.[2] Godine 1840. u Milanu se upoznaje s Ivanom Kukuljićem Sakcinskim koji će u njemu probuditi interes za hrvatsku kulturu i potaknuti ga da svoja djela piše na materinjem hrvatskom jeziku.[2] Godine 1841. u zagrebačkom njemačkom listu Croatia objavio je pjesmu Das Uskoken-Mädchen. Na poticaj Špire Dmitrovića, 1843. godine, Preradović piše prvu pjesmu na materinskom jeziku, Poslanica Špiri Dimitroviću. A prva njegova tiskana pjesma Zora puca, bit će dana objavljena je 1844. godine u prvom broju Zore dalmatinske.[8] Preradović je svojim djelom do danas ostao jedna od konstanti hrvatskoga romantizma.[9]
Prevoditelj
Preradović je počeo prevoditi još za vrijeme školovanja, na njemački jezik, pjesmu Máy, češkog pjesnika K. H. Máche.[10] U Pervencima je objavio svoje presade na hrvatski jezik (Lanau, Scmidt, Lübeck, Gleim, Wieland, Goethe, Bürger).[10] Na Kukuljevićev nagovor prevodi dio Osmana, djela Ivana Gundulića, na njemački jezik.[2] S francuskog na hrvatski je preveo djelo A. Cardeca Spiritizam na prosto razložen. U Novim pjesmama preveo je V. J. Picka a kasniji njegovi prijevodi izlazili su u Vijencu (Byron, Dante, Manzoni). Poznavao je njemački, talijanski, francuski, engleski i gotovo sve slavenske jezike.[10]
Djela
- Pervenci: različne piesme od P. Preradovića, Zadar, 1846.[11]
- Nove pjesme, Zagreb, 1851.
- Proslov k svečanom otvorenju Narodnoga kazališta dne 29. siječnja 1852. Od P. P. Brzotiskom dra. Ljudevita Gaja., Zagreb, 1852.
- Prvi ljudi, 1862.
- Poesie di Pietro Preradović., Traduzione di Giovanni Nikolić. Tip. Demarchi-Rougier. Zadar, 1866.
- Fiume gegenüber von Croatien. (Orig: Rijeka prema Hrvatskoj.), Von dr. Franz Rački. Aus dem kroatischen übers von X.Y.(tj. Petar Preradović). Zagreb, 1869.
- Pustinjak
Posmrtno
Nepotpun popis djela:
- Pjesnička djela Petra Preradovića, izdana troškom naroda, Zagreb, 1873.
- Gedichte / Peter Preradović; treu nach dem Kroatischen übersetzt von H. [Herman] S. [Sommer], Druck von I. Franck , Osijek, 1875.
- Izabrane pjesme, Uvod napisao Milivoj Šrepel. Izd. Matice Hrvatske, Zagreb, 1890.
- Izabrane pjesme Petra Preradovića / odabrao i životopis priredio Franjo Bartuš, Zagreb, 1896.
- Básně / Petr Preradović; z chorvatštiny přeložil Frant. Veverka, J. Otto, Prag, 1904.
- Djela Petra Preradovića / priredio Branko Vodnik, 2 sv., Zagreb, 1918-1919.
- Pesme / Petar Preradović [uredio Andra Žeželj], Beograd, 1940.
- Preradovićeva pisma Vatroslavu Bertiću / [priredio] Ivan Esih, JAZU, Zagreb, 1950.
- Izabrane pjesme / Petar Preradović, uredio Dragutin Tadijanović, pogovor napisao Antun Barac, Matica hrvatska, Zagreb, 1956.
- Rodu o jeziku / Petar Preradović, uredio Dragutin Tadijanović, Preradovićev muzej u Grabrovnici, Grabrovnica, 1972.
- Izabrane pjesme / Petar Preradović, priredio i predgovor napisao Mirko Tomasović, Erasmus, Zagreb, 1994.
- Izabrana djela, (priredio Cvjetko Milanja), Matica hrvatska, Zagreb, 1997.
- Petar Preradović. Izabrane pjesme., Matica hrvatska, Zagreb, 1999.
- Putnik, izabrane pjesme, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2004.
Zanimljivosti
Preradovićeva unuka, austrijska književnica Paula von Preradović (udana Molden), autorica je himne Republike Austrije a njezin sin Fritz Molden bio je urednik austrijskih listova i utemeljitelj nakladničke tvrtke Styria.[2]
Galerija
-
spomenik Petru Preradoviću na Mirogoju
-
kip Petra Preradovića na Preradovićevom (Cvjetnom) trgu u Zagrebu
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Petar Preradović, Milivoj Šrepel, Izabrane pjesme, Izd. Matice hrvatske, Zagreb, 1890., Crtice moga života, str. (I).
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 Biografije.org: Petar Preradović, preuzeto 3. veljače 2012.
- ↑ Gradska groblja Zagreb - P, preuzeto 3. veljače 2012.
- ↑ Petar Preradović, Milivoj Šrepel, Izabrane pjesme, Izd. Matice hrvatske, Zagreb, 1890., str. (XIX).
- ↑ HRT: Petar Preradović, preuzeto 3. veljače 2012.
- ↑ Knjižnica Bjelovar: Petar Preradović: Životopis, preuzeto 6. veljače 2012.
- ↑ Hrvatska kulturna zajednica u Švicarskoj: Mirogoj, preuzeto 6. veljače 2012.
- ↑ Petar Preradović, Milivoj Šrepel, Izabrane pjesme, Izd. Matice hrvatske, Zagreb, 1890., str. (XXI-XXII).
- ↑ Dubravko Jelčić, Povijest hrvatske književnosti, Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 2004., 2. izd., ISBN 953-6308-56-8, str. 182.
- ↑ 10,0 10,1 10,2 Knjižnica Bjelovar: Petar Preradović: Stvaralaštvo, preuzeto 6. veljače 2012.
- ↑ Knjižnice Filozofskog fakulteta u Zagrebu: Petar Preradović, preuzeto 3. veljače 2012.
Vanjske poveznice
|
|||||||||||
