Peter Handke

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Peter Handke

Peter Handke (* 6. prosinca 1942. u Griffenu) - austrijski književnik i prevoditelj.

Njegova majka Maria Handke, rođena Sivec (1920-1971) bila je Slovenka iz Koruške. Upoznala se s drugom ženom tada već oženjenoga oca, Ericha Schönemanna 1942., koji je bio stacioniran kao njemački vojnik u Koruškoj. Još prije Hadkeovog rođenja, majka mu se udala u Berlinu za Adolfa Brunu Handkea († 1988), njegovog kasnijeg očuha.

Odrastao je u Istočnom Berlinu i Griffenu. Prvo objavljeno književno djelo je publikacija Fackel (baklja) u izdanju katoličke škole za dječake u Tanzenbergu. Za vrijeme studija u Grazu pridružuje se književnoj grupi Forum Gradski park (Forum Stadtpark) i objavljuje u magazinu Manuskripte. Nakon objave njegovog prvog romana "Stršljeni" (Die Hornissen) u lijeto 1956, napušta studije da bi se potpuno posvetio pisanju.

Najpoznatije Handkeovo djelo je Golmanov strah od jedanesterca koje je kasnije preradio u scenarij za zapaženi istoimeni film Wima Wendersa.

Handkeovo zalaganje za Srbiju[uredi VE | uredi]

1996 u medijima nakon nakon objavljivanja knjige "Eine winterliche Reise zu den Flüssen Donau, Save, Morawa und Drina oder Gerechtigkeit für Serbien" ("zimsko putovanje rijekama... ili pravda za Srbiju") dolazi do žestokih kontroverza koje traju i dalje sve do danas. Kritičari ga optužuju za trivijalizaciju srpskih ratnih zločina,[1] dok Handke navodi da rabi sofisticiraniji izbor riječi za prikaz događanja nego što se po njemu događalo općenito u tisku. U ožujku 2004. Handke potpisuje zajedno s kanadskim piscom Robertom Dicksonom apel koji poziva na obranu Slobodana Miloševića. Jedan od daljnjih potpisnika bio je i budući britanski nobelovac Harold Pinter.[2].

Iste godine je posjetio Miloševića u zatvoru u Haagu. Godine 2005. pozvan je od kao svjedok Miloševićeve obrane. Handke je odbio i malo kasnije objavio esej naziva Die Tablas und Daimiel. Dana 18. ožujka 2006. Handke se pojavio na pokopu Slobodana Miloševića i nastupio kao govornik.

Izvori[uredi VE | uredi]