PhysX

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

U današnje vrijeme računalne igre su veoma popularne među gotovo svim naraštajima. Igranje je već odavno preraslo u čitavu jednu supkulturu. Gotovo svi elementi igara iz mjeseca u mjesec postaju sve kvalitetniji. Priča, grafika, realističnost... Jedini element koji je bio uvjetno rečeno zapostavljen je fizika. Ako slobodno vrijeme kratite računalnim igrama,vjerojatno ste barem nekoliko puta primijetili kako su npr. kotači automobila "zaronili" u asfalt ili je jedan od likova prošao kroz neki čvrsti objekt u igri. Tekućine su također u dosta igara bile prilično nerealno prikazane. Situacija je bila takva jer se fizikalnim izračunima bavio procesor računala koji je tijekom igranja zauzet mnogim drugim operacijama,pa za fizikalne izračune ne ostaje mnogo procesorskog vremena. U takvim okolnostima,2002. je nekoliko inženjera i igračkih entuzijasta došlo na ideju o samostalnom fizikalnom akceleratoru,pomoću kojeg bi i fizika u igrama napokon uhvatila korak s ostalim elementima i postigla dotad neviđenu razinu realizma. Nakon nekoliko godina razvoja,predstavljen je PhysX.

Tehnički podaci[uredi VE | uredi]

PhysX je prilično sličan grafičkim karticama pa se sastoji od procesora (PPU - Physics Processing Unit), GDDR3 memorije, PCI konektora za povezivanje s računalom, sklopa za hlađenje i ostale elektronike. Sklop se nalazi na standardnoj PCI kartici koja se inače upotrebljava za dodavanje raznih modula u računalo. Sam fizikalni procesor sličan je grafičkim procesorima - paraleliziran je, što znači da ima odlične mogućnosti istovremenog izvođenja velikog broja izračuna. Sastoji se od 125 milijuna tranzistora, a dimenzije samog čipa su 14x13.5 mm, što daje površinu od 188 kvadratnih milimetara. Proizvodi se u 130-nanometarskom proizvodnom procesu, što znači da su dimenzije jednog tranzistora na čipu cca 130x130 nm. Frekvencija samog procesora je nepoznata, ali možda to i nije toliko bitno budući da drži monopol na tržištu pa ga se ne može uspoređivati s konkurencijom.

Kartice su, ovisno o proizvođaču, opremljene sa 128 ili 256 MB radne memorije. Memorija je tipa GDDR3, a memorijska sabirnica je 128-bitna. Radi na frekvenciji od 733 MHz, a teoretska propusnost je 12 GB/s.

Teoretski, kartica je sposobna obraditi 20 milijardi instrukcija u sekundi, što bi trebalo biti više nego dovoljno za današnje igre. Postoji i mobilna verzija kartice namijenjena ugradnji u prijenosnike. Smanjenih je dimenzija i troši manje energije od stolne kako bi se očuvala autonomija prijenosnika. Nije osobito popularna i na tržištu postoji samo nekoliko modela opremljeno njome.

Praktična upotreba[uredi VE | uredi]

PhysX i nije osobito popularan komad hardvera. Postoji više razloga za to. Prvi je nedovoljna podrška od strane programera. Na tržištu se nalazi samo nekoliko igara koje podržavaju PhysX, a prema dojmovima velikog broja novinara,napredak u realističnosti fizikalnih izračuna nije bio onakav kakav se očekivao. Drugi je visoka cijena, i direktno je povezan s prvim. Naime, nema prevelikoga smisla ulagati oko 250-300$ u nešto što će raditi samo s par naslova na računalu. A cijena je određena proizvodnim procesom i vjerojatno ne može biti mnogo niža. Treći je suvišnost. U razdoblju izlaska kartice na tržište (2005.) dvojezgreni procesori su još bili preskupi i tek je maleni broj korisnika bio opremljen istima. Dvojezgreni procesori su daleko moćniji u izvođenju više izračuna istovremeno od jednojezgrenih, pa to za sobom povlači i veću sposobnost fizikalnih izračuna. Sada su postali daleko pristupačniji i zastupljeniji kod korisnika. I programerima takva situacija odgovara, pošto ne moraju baratati još jednim komadom hardvera. Opći dojam IT zajednice je da je PhysX dobar koncept, samo okrunjen lošom realizacijom i podrškom.