Pigmentni tisak

Pigmentni tisak označava fotografski postupak u kojem sliku na željenom nosiocu dobivamo pomoću prirodnih ili umjetnih pigmenata. Spomenuti su pigmenti u pravilu stabilni i otporni na svjetlo te je dobivena slika izrazito trajna. Izvorne povijesne slike u ovoj tehnici su dobivene ispiranjem dijelova koji nisu bili osvjetljeni pri eksponiranju svjetloosjetljivog sloja.

Izvorni postupak[uredi | uredi kôd]

Izvorni crno bijeli postupak otkrio je Alphonse Poitevin 1855. i baziran je na solima šesterovalentnog kroma. Kasnije je proces adaptiran i za višebojnu fotografiju, Louis Arthur Ducos du Hauron 1868.godine. Pigmentni tisak bio je popularan sve do prve polovine 20. stoljeća. Vremenom ga je zamijenio dye-transfer postupak i njegova varijanta dye-bleach, te danas digitalna tehnologija. Danas ovom tehnikom rade tek malobrojni entuzijasti.

Kronologija razvoja pigmentnog tiska

Nadnevak	Ime	Nacionalnost	Napomene
1798.	Louis Nicolas Vauquelin	Francuska	otkrio utjecaj svijetla na srebrni kromat
1826.	Joseph Nicéphore Niépce	Francuska	prva trajna fotografija dobivena pomoću kamere s lećom
1832.	Gustav Suckow	Francuska	otkrio svjetloosjetljivost kromovih soli
1839.	Sir John Herschel	Engleska	uvodi pojam fotografija, eksperimentira sa stvaranjem slika u raznim bojama
1839.	Mungo Ponton	Engleska	otkriva djelovanje svijetla na papir prevučen otopinom kalijjevog bikromata + ispiranje = trajna slika
1840.	Henri Becquerel	Francuska	djelovanje svijetla na papir prevučen otopinom kalijeva bikromata + jodne pare = trajna slika
1852.	William Henry Fox Talbot	Engleska	mješavina bikromata i želatine postaje netopiva nakon djelovanja svijetla
1855.	Alphonse Poitevin	Francuska	otkriva fotografski proces baziran na mješavini bikromata, gumirabike i pigmenta
1855.	James Clerk Maxwell	Engleska	fotografija u boji, putem analize i sinteze tri boje, napomena u jednom njegovom tekstu
1858.	L'abbé Laborde	Francuska	princip eksponiranja kroz osnovu, te zatim prijenos s jedne osnove na drugu
1860.	Fargier	Francuska	isto kao gore, ali uz okretanje slike
1860.	Blaise	Francuska	dvostruko obrtanje kako bi dobili normalnu, a ne zrcalnu sliku
1861.	James Clerk Maxwell	Engleska	demonstracija fotografskog reproduciranja boje putem sinteze, dobivanje boje adicijom, tri slike projiciraju se jedna preko druge putem odgovarajućih filtera
1862.	Louis Ducos du Hauron	Francuska	u nepubliciranom tekstu predlaže substraktivno dobivanje slike u boji
1863.	Pouncy	Engleska	koristi svijetloosjetljivu tintu
1863.	Poitevin	Francuskah	modificira svoj proces, netopivost pigmentirane želatine, zatim topivost putem eksponiranja pod pozitivnim filmom
1864.	Joseph Wilson Swan	Engleska	Swan proces: koristi gumu za prijenos slike
1867.	Charles Cros	Francuska	bez znanja o radu Louis Ducos du Hauron (vidi 1862.) pronalazi istu metodu za dobivanje slike u boji
1868.	Marion	Francuska	Procédé Marion: koristi albumenom obrađeni papir za prijenos slike
1868.	Louis Ducos du Hauron	Francuska	patentira osnovne principe najjednostavnijeg dobivanja slike u boji
1869.	Charles Cros	Francuska	publicira djelo Solution générale du problème de la photographie des couleurs
1869.	Louis Ducos du Hauron	Francuska	Publicira Les couleurs en photographie, solution du problème
1869.	Jeanrenaud	Francuska	Procédé Jeanrenaud: poboljšanje prijenosa
1869.	Jeanrenaud	Francuska	dvostruki prijenos pomoću opalnog stakla
1870.	Gobert	Francuska	1870. – 1873. slike na metalnim pločama
1873.	Marion	Francuska	Mariotype
1873.	Hermann Vogel	Njemačka	Otkriva senzibiliziranje srebrnih halida bojilima, razdvajanje trobojnih negativa postaje praktično moguće
1878.	Louis Ducos du Hauron	Francuska	objavljuje poboljšanu metodu fotografiranja u boji, putem ugljenog postupka
1878.	Fredéric Artigues	Francuska	Charbon velur
1881.	Charles Cros	Francuska	Tricolor proces predstavljen Academie des Sciences
1889.	Artigues	Francuska	papir za charbon velur
1893.	Victor Artigues	Francuska	Carbon velours u kontinuiranom tonu 1893. – 1910.
1894.	Ladeveze Rouille	Francuska	papir gomme-chrome
1899.	Thomas Manly	Engleska	ozotipija izvedena iz mariotipije
1899.	Henri Theodore Fresson	Francuska	Procédé Fresson: prodaja u SAD 1927. – 1939., Edward Alenias. Kupio Luis Nadeau, Kanada, 1979
1900.	Fresson	Francuska	Papir charbon Satin i potom papier Arvel ,obrada klorom
1902.	Robert Krayn	SAD	N.P.G. Process: trobojni ugljeni tisak distribiran u in Francuskoj od La Société Industrielle de Photographie
1905.	Thomas Manly	Engleska	Ozobrom proces
1910.	Arbuthnot	Engleska	Dichromatirani akvarel, lavirani dikromat
1911.	Dovertype	Engleska	prodaja Dover Street Studio, London, 1911. – 1914.
1913.	S. Manners	SAD	rani trobojni carbro 1913. – 1922.
1919.	H.F. Farmer	Engleska	Carbro proces baziran na Manly-jevom ozobrom procesu, prodaja Autotype, London
1920.	H.F. Farmer	Engleska	Trichrome Carbro proces prodaja 1920. – 1960., Autotype
1923.	H.J.C. Deeks	SAD	Raylo: trobojni ugljeni tisak
1950.	KoloroÏd	SAD	Dikromat koloid: karbon transfer proces
1951.	Pierre Fresson	Francuska	Quadrichromie Fresson
1965.	3M	SAD	3M Electrocolor Print 1965. – 1978.
1977.	Kwik-Print	SAD	Light Impressions Corp, Rochester
1982.	Archival Color Co.	SAD	San Francisco: quad-color karbon proces
1983.	George Griffin	Kanada	Quad polutonski, duotonski i mono contone karbon 1983. – 2006., samo za privatne zbirke.
1985.	Polaroid	SAD	laser separacija + transfer pigmenta na bazu. Obustavljeno 1986.: Polaroid Permanent Pigment Print
1986.	Jerry Kuska & Douglas Madeley	SAD&Kanada	četverobojni karbon otisci, Limited Edition Photo/Graphics, Santa Cruz, California, do 1991
1993.	Charles Berger	SAD	Ultrastable Color System. Pigmentirana kvadrikromija
1998.	Racey Gilbert	SAD	Ataraxia Pigment Prints, do 2004.
2006. - danas	Tod Gangler	SAD	Art & Soul Photo, Seattle, Washington, Četverobojni karbon otisci, metallic quadtone crno bijeli karbon
2006. - danas	John Bladen Bentley	Kanada	Verve Gallery of Photography, Toronto, Ontario, Canada, Četverobojni karbon transfer

Suvremene varijante postupka[uredi | uredi kôd]

Dodatna literatura[uredi | uredi kôd]

Wolfgang Autenrieth: Neue und alte Techniken der Radierung und Edeldruckverfahren - Ein alchemistisches Werkstattbuch für Radierer : Vom 'Hexenmehl und Drachenblut' zur Fotopolymerschicht. Tipps,Tricks, Anleitungen und Rezepte aus fünf Jahrhunderten, Krauchenwies 2010, 230 Seiten, ISBN 978-3-00-035619-3, (→ Auszüge Online)

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]