Podgorica

Izvor: Wikipedija

Skoči na: orijentacija, traži
Podgorica
Подгорица
Podgorica, gradska skupština
Podgorica, gradska skupština
Zastava Podgorice
Zastava
Grb Podgorice
Grb
Koordinate: 42°47′N 19°28′E / 42.783°N 19.467°E / 42.783; 19.467Koordinate: 42°47′N 19°28′E / 42.783°N 19.467°E / 42.783; 19.467
Država Crna Gora
Prvi spomen 1326.
Izvorno ime Ribnica
Vlast
 - Gradonačelnik Miomir Mugoša (DPS)
Površina
 - Ukupna 1.441 km2
Visina 44 m
Stanovništvo (2003.)
 - Grad 136.473
 - Gustoća 117 stanovnika/km2
 - Urbano područje 169.132
Vremenska zona CET (UTC+1)
 - Ljeto (DST) CEST (UTC+2)
Poštanski broj 81000
Pozivni broj +382 20
Registarska oznaka PG
Dan grada 19. prosinca
Službena stranica podgorica.cg.yu
Karta
Položaj Podgorice u Crnoj Gori

Položaj Podgorice u Crnoj Gori

Podgorica (prijašnja imena Ribnica i Titograd) je glavni i najveći grad Crne Gore. Nalazi se u središnjem dijelu doline rijeke Morače. Godine 2003. imao je 136.473 stanovnika.

Sadržaj

[uredi] Povijest

Podgorica je nastala u rimsko doba kao Birziminium, kasnije i kao rimski grad Duklja. U srednjem vijeku naselili su je Slaveni i nazvali je Ribnica. Naziv Podgorica upotrijebljen je prvi put 1426. godine.

Od 1478. grad je pod turskom vlašću, da bi ga 1878. oslobodili Crnogorci. Formalno je pripao Crnoj Gori Berlinskim kongresom.

Od 1916. do 1918. Podgorica je bila pod austrijskom upravom, da bi je okupirali Srbi i u njoj održali takozvanu "Veliku narodnu skupštinu" kojom je Crna Gora nasilno prisajedinjena Srbiji. Između dva rata Podgorica je imala oko 15.000 stanovnika, ali je nakon rata brojka svedena na manje od pet, jer je grad stradao kao malo koji u Europi: bio je bombardiran 72 puta i gotovo sravnjen sa zemljom.

S vraćanjem državnosti Crnoj Gori u Titovoj Jugoslaviji i Podgorica (tada nazvana Titograd) je prosperirala. Godine 1946. Titograd postaje glavni grad Crne Gore, zamijenivši Cetinje.

Na referendumu 1992. vraćeno joj je staro ime - Podgorica. S procesom tranzicije i pripremama za crnogorsku nezavisnost Podgorica se sve više razvija u važan regionalni centar.

[uredi] Zemljopisne odrednice

Grad se nalazi u Zetsko-bjelopavlićkoj ravnici, na prostoru oko pet rijeka - Morače, Ribnice, Zete, Cijevne i Sitnice. Nedaleko od Podgorice je Skadarsko jezero, a s gradnjom tunela Sozina, Jadransko more je na svega pola sata vožnje.

Podgorica je poznata po toploj klimi i jedan je od najtoplijih gradova jugoistočne Europe.

[uredi] Znamenitosti

Malo je spomenika kulture sačuvano, s obzirom na razaranja iz Drugog svjetskog rata. Iz turskog perioda sačuvana je Sahat-kula iz 18. stoljeća, dvije od nekadašnjih šest džamija (Osmanagića i Doganjska), kao i uske ulice oko njih koje sačinjavaju Staru varoš.

Iz perioda Kraljevine Crne Gore najvažniji je Dvorac kralja Nikole I. Petrovića u parku Kruševac, danas Centar za suvremenu umjetnost.

Glavno obilježje grada dugo su bile soc-realističke građevine i blokovi zgrada, no dosta se toga promijenilo tijekom posljednjih godina, kada je sagrađen čitav moderni kompleks zgrada na desnoj obali Morače, a 13. srpnja 2005. pušten je u promet novi, najveći most na Morači, Milenijum, koji se već smatra novim simbolom Podgorice i koji s 57 metara visokim pilonom dominira panoramom grada.

[uredi] Obrazovanje

Podgorica je središte više sveučilišnih, znanstvenih i kulturnih ustanova (među kojima su Crnogorska akademija nauka i umjetnosti - CANU i Univerzitet Crne Gore), svih političkih i državnih institucija, RTCG, Montenegro Airlinesa, ambasada i konzulata SAD, Rusije, Kine, Slovenije, Italije i drugih zemalja.

Glavna gradska ulica je Ulica Slobode, koja je i gradski korzo, dok pješačku zonu čine Njegoševa i Hercegovačka ulica, s buticima i kafićima.

[uredi] Stanovništvo

Most Milenijum, simbol Podgorice i suvremene Crne Gore

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 2003. godine, općina Podgorica imala je 169.132 stanovnika, raspoređenih u 143 naseljena mjesta.

[uredi] Nacionalni sastav

[uredi] Vjerski sastav

  • pravoslavni - 137.805 (81,47)
  • muslimani - 15.345 (9,07)
  • katolici - 7.864 (4,64)
  • ostali - 884 (0,52)
  • neopredijeljeni - 3.582 (2,11)
  • ne vjeruju - 2.589 (1,53)
  • nepoznato - 1.063 (0,66)

[uredi] Naseljena mjesta

Arza, Balabani, Baloči, Barlaj, Begova Glavica, Bezjovo, Benkaj, Beri, Berislavci, Bigor, Bijelo Polje, Bioče, Bistrice, Blizna, Bolesestra, Botun, Brežine, Briđe, Brskut, Budza, Buronji, Cvilin, Cijevna, Crvena Paprat, Crnci, Ćafa, Ćepetići, Delaj, Dinoša, Dolovi, Donje Stravče, Donji Kokoti, Donji Milješ, Draževina, Drešaj, Drume, Duga, Dučići, Dušići, Duške, Đurkovići, Farmaci, Fundina, Golubovci, Goljemadi, Goričani, Gornje Stravče, Gornji Kokoti, Gornji Milješ, Gostilj, Gradac, Grbavci, Grbi Do, Gurec, Helmnica, Kiselica, Klopot, Kopilje, Kornet, Kosor, Kotrabudan, Koći, Kržanja, Kruse, Krševo, Kurilo, Lekići, Lijeva Rijeka, Liješnje, Liješta, Lovka, Lopate, Lužnica, Lutovo, Ljajkovići, Mataguži, Mahala, Medun, Mileti, Mitrovići, Mojanovići, Momče, Mrke, Mužeška, Nabon, Nikmaraš, Ožezi, Omerbožovići, Opasanica, Oraovice, Orasi, Orahovo, Parci, Pelev Brijeg, Petrovići, Pikalj, Podgorica, Podhum, Ponari, Poprat, Prisoja, Prifti, Progonovići, Radeća, Radovče, Rakića Kuće, Raći, Releza, Rijeka Piperska, Rudine, Selište, Seoca, Seoštica, Sjenice, Skorać, Slacko, Spinja, Srpska, Staniselići, Stanjevića Rupa, Stijena, Stjepovo, Stupovi, Sukuruć, Šušunja, Trabojin, Trmanje, Tuzi, Tuzi Ljevorečke, Ubalac, Ubli, Velje Brdo, Veruša, Vidijenje, Vilac, Vladni, Vranj, Vranjina, Vrbica, Vukovci, Vuksanlekići, Zagreda i Zaugao.

Osim užeg gradskog područja formirane su i dvije prigradske općine: Golubovci i Tuzi.

[uredi] Jezici

[uredi] Hrvati u Podgorici

Podgorica je (prema stanju od 15. prosinca 2002.) davala jednog elektora u Hrvatsko nacionalno vijeće Republike Srbije i Crne Gore.

[uredi] Vanjske poveznice

[uredi] Ostali projekti

U Wikimedijinu spremniku nalazi se još materijala na temu: Podgorica
Osobni alati
Napravi zbirku