Pohod bušara

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Bušarska slavlja u Mohaču: običaji maskiranog karnevala kraja zime

UNESCO logo.svg Nematerijalna svjetska baština
Bušarska slavlja u Mohaču: običaji maskiranog karnevala kraja zime
Flag of Hungary.svg Mađarska
Regija: Europa i Sjeverna Amerika
Godina upisa: 2009.
ID: 00252
Ugroženost: -
Poveznica: UNESCO

Pohod bušara ili pohod buša[1] (mađ. Busójárás) je pokladni godišnji festival u gradu Mohaču (Mađarska Baranja) kojom se obilježava kraj zime. Naziv je dobio po zastrašujućim zakrabuljenim muškarcima, bušarima (busós), koji nose velike drvene maske i vunene ogrtače, nalik kastavskim zvončarima kod Rijeke.

Organizira se svake veljače, a traje tri dana, od nedjelje do utorka navečer. Festival je višeslojan i uključuje natjecanje dječjih krabulja, izložbu majstora rezbara maski i drugih obrta, te dolazak više od 500 bušara u čamcima na vesla Dunavom kako bi promarširali gradom, zajedno s kočijama ili motoriziranim fantastičnim vozilima. Središnji dio pohoda počinje kada bušari prijeđu skelom Dunav i okupe se u tzv. Šokačkom kraju u Mohaču, na Ledinki ili na Kolišću. Vrhunac je spaljivanje lijesa na središnjem trgu koji simbolično predstavlja zimu u ognju. Festival se nastavlja gozbama i glazbom po cijelom gradu[2].

Bušarske maske 2006. god.

Pokladni običaj su šokački Hrvati donijeli iz hrvatskih krajeva iz kojih su doselili početkom 17. stoljeća. Crkveni izvori ga prvi put spominju 1783., prigodom kanonske vizitacije, a tada je pisac tog dokumenta baš spomenio mohačke Šokce. Izvorne maske su se izrađivale od seljacima dostupnih materijala, vrbovine i kravlje krvi.

Danas je pohod bušara zaštitni simbol grada i način obilježavanja velikih povijesnih događaja. Prerastao je društveni događaj i postao izraz poistovjećivanja s gradom, društvenom skupinom i narodom. Njegova važna društvena uloga je u tomu što pruža priliku pojedincima da se originalno izraze u svojoj zajednici. Umjetnost i obrt koji ga prate su očuvale brojne skupine bušara raznolikog kulturnog podrijetla, a koji su tehnike rezbarenja maski i ritualnog slavlja prenijeli generacijama sljedbenika. Zbog toga je pohod bušara upisan na popis nematerijalne svjetske baštine 2009. godine[2].

Izvori[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Pohod bušara
  1. glas-slavonije.hr
  2. 2,0 2,1 Busó festivities at Mohács: masked end-of-winter carnival custom na službenim stranicama UNESCO-a (engl.) Preuzeto 6. studenog 2012.
  • Glas Koncila Stipan Bunjevac: Iz života hrvatskih vjernika izvan Hrvatske - Hrvati u Mohaču: Mohačke buše šokačkih Hrvata, br.5 (1702), 4. veljače 2007.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]