Pojas Gaze

Izvor: Wikipedija

Skoči na: orijentacija, traži
Pojas Gaze
اقطاع غزة
Zastava Grb
Zastava Grb
Himna
Biladi
Položaj
Glavni grad Gaza
Službeni jezik arapski
Vlada
 - Predsjednik Mahmoud Abbas
 - Predsjednik Vlade Ismail Haniya
Neovisnost 14. rujna 1993.na osnovu Sporazuma iz Osla
Površina 201. po veličini
 - ukupno 360 km²
Stanovništvo 149. po veličini
 - ukupno (2007) 1,481,080
 - gustoća 623,52/km²
Valuta Egipatska Funta (de facto)
izraelski šekel
Pozivni broj 970
Vremenska zona UTC +2
UTC +3 ljeti
Internetski nastavak .ps
Pojas Gaze

Pojas Gaze (arapski: قطاع غزّة, Qitāʿ Ghazza, hebrejski: רצועת עזה, Retzuat Azza) je naziv za uski obalni pojas, uz Mediteransko more, na Bliskom istoku koji trenutačno pod vlašću Hamasa. Graniči sa Egiptom na jugozapadu, i Izraelom sa sjevera i stoka. To je uski pojas od 41 km dužine, i 6 do 12 km širine, ukupne površine od 360 km². Ovaj teritorij nema međunarodno priznat status suverene države, ali ga Palestinci drže za teritorij Palestinska autonomije, svoje buduće države. Ime je dobio po Gazi, svom glavnom gradu. To je jedno od najgušće naseljenih mjesta na Zemlji, s oko 1,4 milijuna stanovnika na području od svega 360 km².

Sadržaj

[uredi] Povijest

[uredi] Osmanska i britanska uprava (1517.-1948.)

Od 1517. Pojas Gaze je bio pod vlašću Osmanskog carstva sve do prvog svjetskog rata. Pojas Gaze bio je poprište borbi za vrijeme prvog svjetskog rata (1914.-1918.), između britanskih i turskih snaga u borbi Sinaj i Palestinu. Pojas Gaze, je bio važan jer kontrolira obalni put, zauzet je od strane Britanaca za Treće bitke kod Gaze 7. studenoga, 1917. Nakon Prvog svjetskog rata, Pojas Gaze bio je dio Britanskoga mandata u Palestini pod nadležnošću Lige naroda.[1] Židovi su živjeli u Gazi sve do 1929. i velikih Palestinskih nemira, nakon kojih su Židovi bili prisiljeni napustiti Pojas Gaze. Nakon toga britanska uprava zabranila je Židovima da žive i naseljavaju se u tom području. ( neki židovski naseljenici su to prekršili 1946., osnovan je kibuc Kfar Darom u blizini egipatske granice. [2] Britanska vladavina nad Palestinom završila je 1948. nakon Arapsko-Izraelskog rata.

[uredi] Egipatska uprava (1948.-1967.)

Egipatska vojska ušla je u Pojas Gaze sa juga, otpočevši na taj način 1948. Arapsko-izraelski rat. Pojas Gaze kakav je danas rezultat je sporazuma o primirju između Egipta i Izraela iz 1949. Po tom sporazumu Pojas Gaze je bio teritorij razgraničenja između dvije vojske( Green Line - ničija zemlja). Egipat je upravljao Pojasom Gaze od 1949. (osim za četiri mjeseca za vrijeme izraelske okupacije tijekom Sueske krize, 1956.) do 1967. U to vrijeme se stanovništvo Gaze uveliko povećalo priljevom velikog broja izbjeglica. Potkraj rata 1948. , u gradu Gazi 22. rujna, osnovana je Svepalestinska vlada (arapski: حكومة عموم فلسطين hukumat 'umum Filastin) od strane Arapske lige. To je bio potez Arapske lige da ograniči utjecaj Jordana nad palestinskim pitanjem. Ovu vladu nije priznao Jordan, a ni bilo koja ne-arapska zemlja. Ova vlada bila je pod kontrolom Egipta, koji ju je financirao, ona se i preselila u Kairo. Palestinci koji su živjeli u Pojasu Gaze ( a i Egipćani) dobili su Palestinske putovnice, koje su vrijedile do 1959., kada je Gamal Abdel Naser, Egipatski predsjednik, ukinuo dekretom Svepalestinsku vladu. Egipat nikada nije anektirao Pojas Gaze, nego ga je tretirao kao teritoriju privremene vlasti, kojom je upravljao preko vojnog guvernera.[3] Palestinskim izbeglicama nikada nije nuđeno Egipatsko državljanstvo.

[uredi] Izralska uprava (1967.-1994.)

Izrael je ponovo okupirao Pojas Gaze, u lipnju 1967. za vrijeme šestodnevnog rata. Ta vojna okupacija trajala 27 godina, sve do 1994. Međutim, prema Sporazumu iz Osla, Izrael zadržava kontrolu zračnog prostora, teritorijalnih voda, pomorskog prometa, registra stanovništva, ulaska stranaca, uvoza i izvoza, kao i porezni sustav.[4] Tijekom izraelske okupacije, Izrael je podigao 21 židovsko naselje u Pojasu Gaze, na 20% ukupne teritorije. Osim ideoloških razloga, ta naselja su za Izrael imala i sigurnosne ciljeve. U ovom periodu vojna uprava je bila odgovorna za održavanje i svih civilnih objekata i službi (voda, struja, kanalizacija, zdravstvo itd).

U svibnju 1994., potpisivan je Palestinsko-izraelski sporazum, poznat kao Sporazum iz Osla, koji je predviđao postupni prijenos vlasti na Palestince. Nakon toga veliki dio Pojasa Gaze (osim izraelskih naselja i vojnih područja) došao pod palestinski nadzor. Izraelske snage napustile su grad Gazu i druga urbana područja, ostavljajući novim Palestinskim vlastima da upravljaju i održavaju policijsku kontrolu u Pojasu Gaze. Jaser Arafat, tadašnji Palestinski lider, izabrao je grad Gazu kao svoje prvo pokrajinsko sjedište. U rujnu 1995., Izrael i PLO potpisali drugi mirovni sporazum, koji je proširio palestinsku vlast i na većinu gradova Zapadne obale. Sporazumom je također predvidio osnivanje Palestinskog nacionalnog vijeća (sastavljenog od 88 izabranih članova), ovo Vijeće održalo je svoju uvodno sjednicu u Gazi u ožujku 1996.

Palestinske vlasti pod vodstvom Arafata, došle su na loš glas zbog lošeg upravljanja i korupcije. U javnost su izašli podatci o velikom mitu koju su zahtijevali za uvoz i izvoz robe iz Pojasa Gaza. Slični podatci izašli su u javnost za rukovodioce Palestinske sigurnosne službe i njihovu uključenost u građevinski posao ( uvoz cementa i šljunka) i izgradnju industrije ( afere kao što su Veliko Arapsko društvo za ulaganja i razvoj, Motawaset Company i građevinski projekt šeika Zajida.[5]

Druga Intifada izbila je u rujnu 2000. U veljači 2005., Izraelska vlada izglasala je za provedbu plana o jednostranom oslobođanju Pojasa Gaze. Plan se počeo provoditi od 15. kolovoza, 2005., a dovršen je 12. rujna, 2005. Prema tom planu, morala su biti iseljena sva izraelska naselja u Pojasu Gaze (i četiri u Zapadnoj obali). Dana 12. rujna, 2005. Izraelska vlada službeno je objavila kraj izraelske vojne vladavine u Pojasu Gaze.

[uredi] Uprava pod Palestinskim vlastima (1994.-2007.)

Nakon potpunog povlačenja izraelske vojske i izraelskih naseljenika iz Pojasa Gaze, 12. rujna, 2005., Palestinske vlasti imaju potpunu upravnu vlast u Pojasu Gaze.

Izrael i dalje kontrolira aktivnosti koje predviđaju tranzit kroz Izrael, kao i zračni prostor iznad mora i pristup lukama u Pojasu Gaze. Izrael odobrava sve imigracije i iseljavanja iz Gaze preko Izraela, kao i ulazak stranaca preko Izraela, uvoz i izvoz preko Izraela, kao i prikupljanje i povrat poreza na dodanu vrijednost u Izraelu. Od kad se Izraelska vojska povukla iz Pojasa Gaze, nastala je nejasna pravna situacija, jer Pojas Gaze ne pripada nijednoj suverenoj državi. Štoviše, po nekim Haškim konvencijama koje vrijede za stanje okupacije, Izrael je još uvijek okupator Pojasa Gaze, a to onda znači da on ima pravo, ali i dužnost za održavanje reda i zakona.

[uredi] Nasilje u uoči izbora 2006.

Izbori za Palestinski parlament održani su 25. siječnja, 2006. Hamas je osvojio većinu od 42,9% od ukupnog broja glasova i 74 od ukupno 132 mandata (56%). [6] Hamas je preuzeo vlast sljedećeg mjeseca, ali se odbio povinovati međunarodnim zahtjevima da se odrekne nasilja i prizna Izrael. U travnju, je nekoliko država, uključujući i Sjedinjene Američke Države i Europsku Uniju, na to odgovorilo smanjenjem izravne pomoći za Palestinske vlasti, osim one koja je namijenjena humanitarnim nevladinim organizacijama. U siječnju, 2007., eskalirali su sukobi između Hamasa i Fataha. Najteži sukob dogodio se u sjevernom dijelu Pojasa Gaze, kad je ubijen general Muhammed Gharib (njegove dvije kćeri i dva tjelohranitelja), viši zapovjednik Preventivnih sigurnosnih snaga ( kontroliranih od strane Fataha), u raketnom napadu kojeg su izvele snage Hamasa. U svibnju, 2007., izbili su novi sukobi između Palestinskih strana. Zbog toga je ministar unutarnjih poslova Palestinske samouprave Hani Qawasmi( koga su obje strane držale za umjerenog i prihvatljivog) podnio ostavku, zbog onog što je on nazvao štetnim ponašanjem po obje strane. Hamasov glasnogovornik Moussa Abu Marzouk, optužio je za pogoršanje situacije u Pojasu Gaze, Izrael, tvrdeći da je njegov konstantni pritisak i ekonomske sankcije na Pojas Gaze, nakon političke pobjede Hamasa, doveo do prave eksplozije.

[uredi] Hamasova uprava (od 2007. do danas)

[uredi] Hamas preuzima vlast u Pojasu Gaze

U lipnju, 2007., građanski rat između palestinskih organizacija; Hamas (Islamski pokret otpora) i Fataha (Palestinski oslobodilački pokret) se rasplamsao. Hamas je počeo potiskivati Fatah, nakon pobjede na izborima, 14. lipnja, 2007. Pojas Gaze je došao pod potpunu kontrolu Hamasa, koji se proglasio jedinom legitimnim predstavnikom Palestinske samouprave. Na taj izazov Palestinski predsjednik Mahmud Abas odgovorio je proglašenjem izvanrednog stanja, i raspuštanjem jedinstvene vlasti i formiranje nove vlade bez Hamasovog sudjelovanja. Palestinske sigurnosne snage su na Zapadnoj obali pohapsile niz Hamasovih članova. Krajem lipnja 2008. Egipat, Jordan i Saudijska Arabija, izjavile su da je Vlada M.Abasa ( sa Zapadne obale) jedini legitimni Palestinske vlasti, a Egipat je svoje veleposlanstvo preselio iz Gaze na Zapadnu obalu. Nasuprot tome vlast Hamasa u Pojasu Gaze našla se je u međunarodnoj, diplomatskoj i gospodarskoj izolaciji. Unatoč tome mnoge arapske vlade kao i neke europske oporbene stranke, traže da se palestinske frakcije izmire, kao i to da Izrael (i ostale zemlje) priznaju rezultate izbora. Postoje brojne indicije da je Hamas pomagan od strane Sirije i Irana, također se prepostavlja se mnogi Hamasovi borci obučavaju u Iranu. Zbog totalno nejasne situacije, nakon odbijanja od strane Izraela i njegovih saveznika priznati Hamas i njegovu vlast, Europski promatrači na graničnom prijelazu prema Egiptu Rafah, nisu bili u mogućnosti obavljati svoju zadaću, navodeći sigurnosne razloge, što je rezultiralo time da je prijelaz Rafah uglavnom zatvoren. Jedini legalni pristup Pojasu Gaze je preko Izraelskih graničnih prijelaza Erez i Karni. Prema izraelskim i egipatskim sigurnosnim izvorima Hamas je nastavio krijumčarenje velikih količina eksploziva i oružja iz Egipta kroz tunele. Egipatske sigurnosne snage otkrila su 60 tajnih tunela u 2007.[7]

[uredi] Rat 2008.-2009.

Glavni članak:Sukob Gaza-Izrael 2008.-2009.

27. prosinca, 2008., Izraelski lovci F-16 pokrenuli su niz zračnih napada protiv ciljeva u Pojasu Gaze. Ciljevi udara su (pretpostavljene) borbene baze, ali i džamije, i razne vladine zgrade Hamasa, kao i objekti Islamskog Sveučilišta u Gazi. Ovi napadi usmjereni na Hamas, izazvali su brojne civilne žrtve. Napad je bio odgovor na Hamasove raketne napade na južni Izrael (ukupno preko 3000 u 2008. koji su intenzivirani tijekom nekoliko tjedana prije operacije). Po izvješćima UN i Palestinskih medicinskih djelatnika, oko 1.300 Palestinaca su ubijena u sukobu.

[uredi] Zemljopisne karakteristike

Pojas Gaze ima 51 kilometera dugu granicu sa Izraelom, i 11 km granice sa Egiptom, blizu grada Rafaha. Grad Kan Junis nalazi se 7 kilometara sjeverno od grada Rafaha. Slijedeće urbano središte je Deir el-Balah, oko kojeg se nalaze par naselja, dalje prema sjeveru slijedi područje grada Gaze. Naselja Beit Lahia i Beit Hanun nalaze na sjeveru i sjeveroistoku u odnosu na grad Gazu.

Pojas Gaze ima umjerenu klimu s blagim zimama, i suha vruća ljeta sa čestim sušama. Zemljište je ravno ili blago valovito, sa dinama u blizini obale. Najviša točka je Abu 'Avdah (Joz Abu' Auda), na 105 metara iznad morske razine. Prirodni resursi ovog teritorija vrlo su skromni. Obradivog tla ima malo, i nema dovoljno vlage, tako da se trećina oranica navodnjava. Nedavno su otkrivena nalazišta plina.

Pojas Gaze, ima velike ekološke probleme ( zbog izuzetno visoke napučenosti); širenje pustinje, salinizaciju izvora pitke vode. Veliki problem je loša i nedostatna kanalizaciona mreže, i problemi u vezi s tim; bolesti izazvane nečistom vodom, degradacija tla, i daljnje osiromašnje i onečišćenje podzemnih vodnih resursa.

[uredi] Stanovništvo

Po podatcima iz 2007. oko 1.4 milijuna Palestinaca živi u Pojasu Gaze na svega 360 km² ( usporedbe radi otok Krk ima 405 km² i 17.860 stanovnika), od njih je oko 1.0 milijun sa statusom registriranih izbjeglica.[8] Većina Palestinaca su slijednici izbjeglica koji su napustili svoje domove za vrijeme prvog Arapsko-Izraelskog rata. Stanovništvo Gaze se višestruko uvećalo i zbog izuzetno visoke stope nataliteta, koja iznosi više od 5 djece po ženi. Po stopi plodnosti, Pojas Gaze je na 19 mjestu od 222 zemalja i područja svijeta.[9] Tako je gustoća naseljenosti u Pojasu Gaze 3.960 stanovnika na km², što je jednako kao u Berlinu. Oko polovice stanovništva ima ispod 15 godina i za pretpostaviti je da će se stanovništvo udvostručiti za 15 do 20 godina, ako se nastavi tekuća stopa rasta.

[uredi] Veća naselja

Glavni grad i administativni centar ovog teritorija je Gaza. Puno naselja ima izbjegličke logore, koji su osnivani već od 1948. (od prvog izraelsko arapskog rata). Neki od izbjegličkih logora prerasli su vremenom u stalna naselja.

  • Gaza (arapski: غزة‎ ) : 409 680 stanovnika (2006.)
  • Han Junis (arapski: خان يونس‎)  : 179,900 stanovnika (2006.)
  • Rafah (arapski: رفح‎) : 71 000 stanovnika (2006.)
  • Beit Lahia (arapski: بيت لاهيا‎) : 59,540 stanovnika (2006.)
  • Beit Hanoun (arapski: بيت حانون‎) : 32,187 stanovnika (2006.)
  • Deir el-Balah ili Dair al-Balah (arapski: دير البلح‎) : 62,150 stanovnika (2006.)
  • Jabalia (arapski: جباليا‎) : 82 877 (2006.)

Izbjeglički logori, osnovani 1948. - 1949.

  • Bureij (arapski: البريج‎) : 30 059 stanovnika (2006.)
  • Deir al-Balah camp (arapski: مخيّم دير البلح‎): 12 004 stanovnika (2006.)
  • Maghazi (arapski: مخيم المغازي‎): 22 536 stanovnika (2006.)
  • Nuseirat (arapski: مخيّم النصيرات‎): 64 233 stanovnika (2006.)
  • Rafah (arapski: مخيم رفح or معسكر رفح‎): 95 187 stanovnika (2005.)
  • Shati (arapski: مخيّم الشاطئa) : 87 158 stanovnika (2006.)

[uredi] Religija

Slijedbenici islama su 99,3 % stanovništva a nih 0,7 % su kršćani.

[uredi] Gospodarstvo

Industrija u Pojasu Gaza su općenito male obiteljske tvrtke koje proizvode tekstil, sapun, rezbarije od maslinovog drva i druge manje suvenire. Izraelci su izgradili nešto modernih malih fleksibilnih industrijskih centara ( small-scale ) . Izrael opskrbljuje Pojas Gaze strujom. Glavni poljoprivredni proizvodi su masline, limun, povrće, goveđe meso (Halal) i mliječni proizvodi. Osnovu izvoza čine; agrumi i rezano cvijeće, dok se uvozi; hrana, potrošačka roba i građevinski materijal. Glavni trgovinski partneri Pojasa Gaza su Izrael, Egipat i Zapadna obala.

Prije druge Intifade (rujan 2000.), oko 25.000 radnika iz Pojasa Gaze odlazilo je na posao u Izrael svaki dan.[10] Prema CIA World Factbooku, BDP u 2001. je pao za 35% , tako da je dohodak po glavi stanovnika 625 dolara godišnje, a 60% stanovništva je ispod granice siromaštva. Gospodarska aktivnost u Pojasu Gaze pala je za jednu trećinu između 1992. i 1996. Ovaj pad se pripisuje korupciji i lošem upravljanju od strane Jaser Arafata, ali i izraelskoj politici zatvaranja. Važna prepreka za gospodarski razvoj je nedostatak morske luke. Inače luka je sagrađena u gradu Gazi, uz pomoć Francuske i Nizozemske, ali je redovito bombardirana od strane izraelskoga zrakoplovstva (i nije u funkciji). Rezultat toga je da bilo koji međunarodni prijevoz (trgovački ili humanitarni) mora proći kroz Izrael, koji je ograničen stalnim zatvaranjem graničnih prijelaza. Ovo stanje je poremetilo i ranije uspostavljene gospodarske odnose između Izraela i Pojasa Gaze.

Ozbiljan i negativni socijalni učinak ove krize je pojava visoke nezaposlenosti.

[uredi] Promet

Pojas Gaza ima malu i slabo razvijenu cestovnu mrežu. Nekad je postojala i željeznička pruga koja je povezivala Izraelsku i Egipatsku željezničku mrežu, ali je napuštena. Jedina luka u pojasu nikad nije dovršena, a nakon izbijanja Intifade uglavnom ne radi. U Pojasu Gaza otvorena je 24. studenog, 1998. Međunarodna zračna luka, pored grada Rafaha , kao dio Sporazuma iz Osla. Zračna luka je zatvorena u listopadu 2000. nakon Izraelskog naređenja, a njezino uzletište je uništeno od strane Izraelske vojske u prosincu 2001. Od tad se zove Jaser Arafat International Airport.

[uredi] Izvori

  1. ↑ Encarta
  2. ↑ [http://www.jewishvirtuallibrary.org/jsource/Peace/gaza_settlements.html Jewish Virtual Library]
  3. ↑ The History Channel
  4. ↑ The scope of Israeli control in the Gaza Strip, B'Tselem.
  5. ↑ The Atlantic
  6. ↑ Counting underway in Palestinian elections, International Herald Tribune, 1/25/2006.
  7. ↑ [1]
  8. ↑ UNRWA: palestine refugees
  9. ↑ CIA World Fact Book - Gaza Strip
  10. ↑ AFP
Dobavljeno iz "http://hr.wikipedia.org/wiki/Pojas_Gaze"
Osobni alati
Napravi zbirku