Pokémon Red i Blue
|
|
|
|---|---|
  Slike kutija igara Pokémon Red i Blue |
|
| Proizvođač(i) | Game Freak |
| Izdavač(i) | Nintendo |
| Distributer(i) |  Algoritam |
| Dizajner(i) | Satoši Tađiri |
| Serijal | Pokémon videoigre |
| Nadnevak izlaska |  27. veljače 1996. (Red i Green inačice) 15. listopada 1996. (Blue inačica) 1. rujna, 1998. 1. rujna, 1998. 1. listopada 1998. |
| Žanr(ovi) | Dlavnovna RPG igra |
| Način(i) igre | Jedan ili više igrača |
| Platforma | Game Boy (sa podrškom SGB-a), Game Boy Advance (Pokémon FireRed i LeafGreen) |
| Medij(i) | 8 megabit cartridge |
Pokémon Red i Blue (u Japanu u prodaju puštene pod nazivom Pokémon Red i Green, prve su dvije videoigre unutar niza Pokémon RPG igara. Razvila ih je tvrtka Game Freak, a izdala tvrtka Nintendo za Game Boy igraću konzolu u Japanu 1996. godine. Igra je 1998. godine u prodaju puštena u Sjevernoj Americi, a 1999. godine u Europi i Australiji. Pokémon Yellow, posebna inačica igre, u prodaju je puštena godinu dana kasnije u svakoj od regija. Tri navedene igre (Pokémon Red, Blue i Yellow), uz Pokémon Stadium, sačinjavaju prvu generaciju Pokémon videoigara. Pokémon Red i Blue kasnije su doživjele preradu za Game Boy Advance dlanovnu konzolu u obliku igara Pokémon FireRed i LeafGreen, koje su u prodaju puštene 2004. godine.
Zbivanja unutar igre smještena su u izmišljenoj regiji nazvanoj Kanto, te prate napredak glavnog lika, Reda, u njegovom naumu da postane majstor u Pokémon borbama. Dvije su igre neovisne jedna o drugoj, no održavaju gotovo jednak zaplet[1] te, iako se mogu igrati zasebno, igrač je primoran vršiti razmjenu među njima kako bi mogao u potpunosti ispuniti Pokédex.
Pokémon Red i Blue primile su dobre kritike, a njihovo je puštanje u prodaju označilo početak nečega što će kasnije postati multimilijunska franšiza.[2] Igre su se prodale u nekoliko milijuna kopija diljem svijeta.
Sadržaj |
Smještaj i zaplet [uredi]
Pokémon Red i Blue odvijaju se u Kantu, izmišljenoj regiji nazvanoj i osmišljenoj na temelju Kantō regije Japana. Ovo je nezavisna regija od brojnih kasnijih regija koje su se pojavile s napretkom igara. Regija uključuje osam velegradova i dva grada, uz različita zemljopisna mjesta i Staze koje međusobno povezuju sva mjesta. Neka su područja unutar igre pristupačna samo nakon što igrač nauči posebnu sposobnost ili dobije poseban predmet; primjerice, igrač mora dobiti Skrivenu tehniku (HM) Surfanja (Surf), koja igraču dopušta da surfa na određenom Pokémonu preko mora,[3] kako bi došao do otoka Cinnabar.
Glavni protagonist igara Pokémon Red i Blue kojim igrač upravlja (imena Red u igrama Pokémon Gold, Silver i Crystal) mladi je dječak koji živi u gradu Palletu. Na početku igre, igrač odabire jednog od triju početnih Pokémona (Bulbasaur, Squirtle ili Charmander) od profesora Oaka.[4] Oakov unuk, igračev protivnik, također postaje Pokémon trener, i boriti će se s igračem na određenim dijelovima unutar igre.
Glavni cilj igre jest postati najbolji Pokémon trener Kanto regije, što igrač postiže odgajanjem Pokémona, poražavanjem osmero Vođa dvorana te izazivanjem i pobjeđivanjem Elitne četvorke i Šampiona Kanto regije. Također, igrač se kroz igru mora boriti protiv sila Tima Raketa, zločinačke organizacije koja zlostavlja Pokémone, i njihovog vođe, Giovannija.
Igranje igre [uredi]
Podrobniji članak o temi: Karakteristike Pokémona
Poput brojnih ostalih RPG igara, Pokémon Red i Blue igraju se u perspektivi treće osobe, te igrač izravno upravlja protagonista uokolo izmišljenog svijeta, komunicirajući s ljudima i objektima.[5] Kako igrač istražuje svijet, on ili ona nailaziti će na različite oblike zemljišta, poput travnatih polja, šuma, spilja i mora; u kojima obitavaju različite vrste Pokémona. Kada igrač nasumice naiđe na jedno od ovih bića, teren se mijenja u borbenu scenu na krugove, gdje se Pokémoni bore.
Postoje dva glavna cilja unutar igre: igrač može pratiti glavnu priču i pobjediti Elitnu četvorku i postati Šampion, i ispuniti Pokédex hvatanjem, razvijanjem i razmjenom kako bi sakupio svakog od 151 bića.[6] Glavni aspekt toga jest razvijanje i odgajanje igračevih Pokémona kroz borbe s drugim Pokémonima, koje igrač pronalazi u divljini ili u timovima ostalih trenera unutar igre. Ovaj sustav sakupljanja bodova iskustva i podizanja razina, svojstven i sastavan dio svih Pokémon videoigara, kontrolira fizička svojstva Pokémona, poput dobivenih borbenih statistika i naučenih napada.
Igra sadrži razne tehničke probleme uključujući Pokémona imena MissingNo., kojeg Nintendo opisuje kao "programersku šalu", koji često uzrokuje zastoj igre i poremećaj grafike nakon što ga igrač uhvati.[7]
Sposobnosti povezivanja [uredi]
Pokémon Red i Blue dopuštaju igraču da vrše razmjenu između dva utora kroz Game Link Cable.[8] Ovaj je način obavezan pri ispunjavanju Pokédexa bez korištenja šifri ili varanja, jer svaka od dvije igre ima posebne Pokémone koji se ne mogu pronaći u onoj drugoj. Link Cable također omogućava borbe između dva igrača; ipak, igrač ne dobiva bodove iskustva u takvim borbama. Engleske inačice igara nisu usklađene sa svojim japanskim dvojnicama, i razmjene među tim igrama izazvat će zastoj igre i poremećaj sačuvanih podataka jer nisu u mogućnosti automatski prevesti razmjenjenog Pokémona.[7] Pri igranju ovih igara na konzolama Game Boy Advance ili Game Boy Advance SP, standardni GBA/SP neće raditi; igrači moraju koristiti Nintendo Universal Game Link Cable.
Uz vršenje razmjene među obje igre, Pokémon Red i Blue mogu vršiti razmjenu s Pokémon igrama druge generacije: Pokémon Gold, Silver i Crystal. Ipak, postoje ograničenje; igrač se ne može povezati s igrama prve generacije ako njegov tim sadrži Pokémone uvedene u drugoj generaciji, ili Pokémone s tehnikama koje su uvedene u drugoj generaciji igara. Igre Red i Blue nis kompatibilne s Pokémon igrama treće generacije.
Razvoj igre [uredi]
Koncept Pokémon sage proizlazi iz sakupljanja kukaca, popularnog hobija u kojem je kao dijete uživao programer igre Satoši Tađiri.[9] Tijekom odrastanja, primjetio je kako urbanizacija uzima svoj danak u gradu u kojem je živio, smanjujući populaciju kukaca. Tađiri je također primjetio kako su se djeca počela igrati unutar njihovih domova i došao na ideju videoigre, s bićima koji nalikuju kukcima. Smatrao je kako će se djeca povezati s Pokémonima dajući im jedinstvena imena, i kontrolirajući ih kako bi iskazali strah ili ljutnju kao dobar način oslobađanja stresa. Ipak, Pokémoni nikada ne umiru ili krvare tijekom borbe, samo se onesvijeste od umora – Tađiriju je ovo bila osjetljiva tema, jer nije htio ispuniti svijet igara s još "besmislenog nasilja".[10]
Kada je Game Boy konzola puštena u prodaju, Tađiri je smatrao kako je takav sustav savršen za njegovu ideju, posebice zato što bi kabl za povezivanje omogućio igračima da razmjenjuju Pokémone i međusobno se bore. Vaj je koncept razmjene informacija bio novost u svijetu igara, jer su prethodni kabeli za povezivanje bili korišteni samo u natjecateljske svrhe.[11]
Glavni je lik nazvan prema samom Tađiriju, koji je opisan kao Tađiri u mlađim danima, dok je igračev protivnik, Shigeru, nazvan prema Satošijevom dugogodišnjem prijatelju, uzoru, mentoru i Nintendo programeru, Šigeru Mjamatou.[10][12] Svi crteži Pokémona gotovo su u cjelosti ručno nacrtani od strane umjetnika Kena Sugimorija.
U Japanu, prve inačice igara koje su puštene u prodaju bile su Pokémon Red i Pokémon Green. Nekoliko mjeseci kasnije, u prodaju je puštena Pokémon Blue inačica, s poboljšanom grafikom i manjim promjenama, poput različitih lokacija Pokémona. Inačice Red i Blue dvije su godine kasnije u prodaju puštene i u Sjedinjenim Američkim Državama. Tađiri je u početku mislio kako će Nintendo odbiti igru, jer tvrtka u početku nije shvaćala koncept same igre. Igre su se ispostavile kao velik uspjeh, što Tađiri i Nintendo nisu očekivali zbog postupnog pada popularnosti Game Boy konzole. Nakon puštanja u prodaju, veoma su se brzo rasprodale u Japanu, većinom zbog Nintendove ideje da umjesto jednog naslova u prodaju puste dvije igre.
Prihvat igre [uredi]
Pokémon Red i Blue postale su presudne onome što će kasnije postati multimilijunska franšiza. U Japanu, Pokémon Red, Blue i Green zajedno su se prodale u sveukupno 10.23 milijuna kopija. U Sjedinjenim Američkim Državama, Pokémon Red inačica prodana je u 4.83 milijuna kopija, dok je Pokémon Blue inačica prodana u 5.02 milijuna kopija.
Inačice [uredi]
Pokémon Green [uredi]
Pokémon Green bila je prva inačica Pokémon igara (uz Red inačicu) koja je bila puštena u prodaju u Japanu. Nikada nije puštena u prodaju u Sjedinjenim Američkim Državama jer je poboljšana Blue inačica zauzela njeno mjesto. Novija Pokémon LeafGreen inačica predstavlja poboljšanu inačicu Pokémon Green igre.[13]
Pokémon Yellow [uredi]
Pokémon Yellow: Special Pikachu Edition četvrta je Pokémon videoigra u Japanu, i treća u Sjevernoj Americi i Europi. Ova je igra poboljšana inačica prethodne dvije inačice: Pokémon Red i Blue, te je u Japanu puštena u prodaju 12. rujna 1998. godine pod nazivom Pocket Monsters Pikachu. U Sjevernoj je Americi u prodaju puštena 1. listopada 1999. godine, a u Europi 16. lipnja 2000. godine pod nazivom Pokémon: Special Pikachu Edition. Puštanje ove igre u prodaju pratilo je i posebno žuto izdanje Game Boy Color konzole koja je tada puštena u prodaju. Pokémon Yellow bila je posljednja igra u Sjedinjenim Američkim Državama koja je bila namijenjena igranju na prvotnoj Game Boy konzoli.
Zaplet i način igre uvelike je sličan onima iz prethodnih inačica,[14] iako su promjene unutar igre napravljene po uzoru na animiranu seriju. Poput Asha Ketchuma u animiranoj seriji, i glavni lik dobiva Pikachua kao svog početnog Pokémona. Jedinstveno svojstvo ovog Pikachua jest to da će on, nasuprot ostalim Pokémonima koje igrač uhvati tijekom igre, hodati za trenerom i pokazivati osjećaje. Pikachu će također reagirati kada igrač uđe u određene zgrade i prostorije. Ako se igrač okrene licem prema Pikachuu i pokuša komunicirati s njim, otvorit će se manji prozor koji će prikazivati Pikachuovo trenutačno raspoloženje. Ostale manje promjene u igri jesu različit odabir dostupnih Pokémona unutar igre, dostupnost sva tri početna Pokémona od NPC trenera unutar igre te pojavljivanje Jessie, Jamesa i Meowtha kao zločinaca.
Iako je bila jednostavna poboljšana inačica Pokémon Red i Blue igara, Pokémon Yellow inačica pokazala se iznimno popularnom. Tijekom puštanja u prodaju u Sjevernoj Americi, kupcima je bila dostupna u dvostrukom pakiranju zajedno s Game Boy Color konzolom, koja je u početnom tjednu prodaje zauzela 2. mjesto, a sljedećeg tjedna 1. mjesto.[15] Postala je najbrže prodavanom igrom namjenjenom dlanovnim konzolama; standardna patrona prodana je u preko 600 000 kopija u prvom tjednu i više od jednog milijuna kopija u prvih četrnaest dana, ostavši na vrhu najprodavanijih dlanovnih igara nekoliko tjedana. Igra je ušla u Guinnessovu knjigu svjetskih rekorda 2001. godine prodavši se u milijun kopija u rasponu od mjesec dana.[16]
Pokémon FireRed i LeafGreen [uredi]
Podrobniji članak o temi: Pokémon FireRed i LeafGreen
Pokémon FireRed i LeafGreen poboljšane su inačice prvotnih Pocket Monsters Red i Green videoigara. Razvila ih je tvrtka Game Freak, a izdala tvrtka Nintendo za Game Boy Advance dlanovnu konzolu, te su postale prvi naslovi kompatibilni s Game Boy Advance Wireless adapterom.[17] U Japanu su u prodaju puštene 29. siječnja 2004. godine, dok su naslovi u Sjevernu Ameriku stigli 7. rujna 2004. godine. U Europu su puštene u prodaju 1. listopada 2004. godine. Ove dvije igre, uz igre Pokémon Ruby, Sapphire i Emerald, tvore treću generaciju Pokémon videoigara.
Igre sadrže 151 Pokémona iz prvotnih Game Boy igara, uz brojne ostale uvedene tijekom kasnijih generacija. Obje su igre neovisne jedna o drugoj, no uvelike sadrže jednak zaplet, opet unutar izmišljene regije Kanto, te prate napredak središnjeg lika, Reda ili Greena u njegovom naumu da postane majstor Pokémon borbi.[18]
Izvori [uredi]
- ↑ Games : Pokémon Red. Nintendo. pristupljeno 2008-09-16
- ↑ Pokémon Franchise Approaches 150 Million Games Sold. PR Newswire. pristupljeno 2008-06-15
- ↑ Pokémon Red i Blue priručnik, str. 28.
- ↑ Pokémon Red i Blue priručnik, str. 15.
- ↑ Pokémon Blue Version Review. IGN (1999-06-23). pristupljeno 2008-06-25
- ↑ Guides: Pokemon: Blue and Red page 8. IGN. pristupljeno 2008-06-27
- ↑ 7,0 7,1 Game Boy Game Pak Troubleshooting - Specific Games. Nintendo.com. pristupljeno 2008-05-09
- ↑ Pokémon Red i Blue priručnik, str. 36.
- ↑ Amadeo Plaza. "A Salute to Japanese Game Designers", Amped IGO, 2006-02-06, str. 2., pristupljeno 2006-06-25
- ↑ 10,0 10,1 Larimer, Time (1999-11-22). The Ultimate Game Freak - Page 2. TIME Asia. pristupljeno 2008-09-16
- ↑ Larimer, Time (1999-11-22). The Ultimate Game Freak - Page 1. TIME Asia. pristupljeno 2008-09-16
- ↑ IGN's Top 100 Games 2007 | 37 Pokemon Blue Version. IGN. pristupljeno 2008-09-15
- ↑ Pocket Monster Midori. Nintendo Database. pristupljeno 2008-09-14
- ↑ Pokemon Strategy Guide: Walkthrough. IGN. pristupljeno 2008-06-27
- ↑ Pokémon Yellow: Special Pikachu Edition. IGN. pristupljeno 2007-02-08
- ↑ Guinnessova knjiga svjetskih rekorda 2001., str. 121
- ↑ Pokemon FireRed Version Release Information for Game Boy Advance. GameFAQs. pristupljeno 2008-09-16
- ↑ Harris, Craig (2004-09-04). IGN:Pokemon FireRed Version Review page 2. IGN. pristupljeno 2008-09-17
