Pokolj u Križančevu Selu

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Dio spomenika žrtvama

Pokolj u Križančevu selu je naziv za događaje koji su započeli mjestu Križančevo selo kod Viteza u srednjoj Bosni 22. i 23. prosinca 1993., i u kojima su pripadnici Armije BiH za vrijeme Bošnjačko-hrvatski sukoba (listopad 1992. - ožujak 1994.) ubili znatan broj vojnika HVO i hrvatskih civila a čitavo selo spalili do temelja.

Karakter ratnog zločina nije utvrđen na sudu, jer slučaj nije procesuiran ni na Haaškom sudu ni na lokalnim sudovima.

Prema dostupnim podacima, na dan borbi su na hrvatskoj strani stradale 44 žrtve (prema vrstama rana, nagađa se da su neki ubijeni nakon zarobljavanja), da bi u točno neutvrđeno vrijeme i okolnostima više dana nakon borbi snage Armije BiH pobile 30 zarobljenika iz redova HVO. Selo je opljačkano i spaljeno.

Dne 14. travnja 2010. godine hrvatski predsjednik Ivo Josipović je posjetio ovo područje i poklonio se žrtvama, u pratnji velikodostojnika Katoličke Crkve i Islamske vjerske zajednice.[1]

Prema medijskim napisima[2] i kazivanju mještana[3] koji su poznavali kako situaciju u prosincu 1993. godine, tako i osobe koje su sudjelovale u obrani sela (HVO) i u napadu na selo (Armija BiH), rano ujutro 2. prosinca 1993., u akciji “Krvavi badnjak“ su postrojbe ABiH probile liniju obrane 1. bojne Viteške brigade HVO-a i zaposjele Križančevo Selo, čime su došle nadomak prometnice Vitez - Busovača i ozbiljno ugrozilo obrani Viteza i Lašvanske doline; samo središte Viteza je zaposjednutog Križančeva Sela bilo je udaljeno oko 1000 metara.

Nakon što su ostvarili taj legitimni vojni zadatak, pripadnici ABiH su selo temeljito opljačkali i potom zapalili sve kuće i gospodarske objekte - te su snage HVO koje su već 23. prosinca 1993. god. potisnule ABiH iz Križančeva sela, našli selo kao veliko zgarište. Izuzev što su u borbama i neposredno nakon njih ubijena 44 vojnika i civila hrvatske nacionalnosti, među kojima je bilo žena i staraca, zarobljeno je barem trideset vojnika HVO-A. Zarobljenici su odvedeni u selo Poćulicu, a kasnije u Zenicu. Nakon 39 dana, pod pritiskom obitelji nestalih, UNPROFOR-a i Međunarodnog crvenog križa, bošnjačka je strana predala tijela 30 pobijenih zarobljenika.

Dana 22. prosinca 2013. god, na 20. obljetnicu događaja položili su ministar obrane Republike Hrvatske Ante Kotromanović i zamjenica ministra obrane BiH Marina Pendeš na spomen obilježje stradanja vijenac sa imenima 74 žrtve.[4] Križančevo selo je postalo prvorazredno mjesta sjećanja bosanskohercegovačkih Hrvata na ratna stradanja iz 1990.- ih godina.[5]


Izvori[uredi VE | uredi]