Poliglot

Izvor: Wikipedija

Poliglotom se smatra osoba koja posjeduje mogućnost komuniciranja na više jezika i to na višem stupnju komunikacije. Osoba koja se služi s dva jezika naziva se bilingualnom a shodno tome osoba koja komunicira na tri jezika je trilingualna. Osobe koje se služe s više od tri jezika se nazivaju poli- ili multilingualnim. Ipak postoje i druge klasifikacije koje kažu kako je i osoba koja se služi s nekoliko jezika, ali ne tako dobro, poliglot.

Hiperpoliglot[uredi | uredi kôd]

Hiperpoliglotizam je izraz koji se koristi za osobe koje tečno govore 6 ili više jezika. Ovu kovanicu je 2003. godine skovao jezikoslovac Richard Hudson, vuče korijene od riječi "poliglot" i ima značenje osobe koja govori više jezika.

Popis značajnih hiperpoliglota[uredi | uredi kôd]

  • Faust Vrančić (1551. – 1617.), hrvatski polihistor, jezikoslovac, izumitelj, diplomat, inženjer, svećenik, biskup i autor petojezičnog rječnika iz 1605.
  • Noah Webster (1758. – 1843.), leksikograf, pisac. Govorio je 23 jezika.
  • Janko Drašković (1770. – 1856.), hrvatski političar i preporoditelj. Govorio je i pisao 7 jezika: hrvatski, latinski, njemački, francuski, talijanski, mađarski i rumunjski jezik, a poznavao je i sve slavenske jezike.[1]
  • Giuseppe Gasparo Mezzofanti (1774. – 1849.), talijanski kardinal. Tečno je govorio 39 jezika.[2]
  • John Bowring (1792. – 1872.), engleski politički ekonomist i guverner Hong Konga. Govorio više od 100 jezika.
  • Hans Conon von der Gabelentz (1807. – 1874.), njemački lingvistički istraživač koji se služio s više od 80 jezika.
  • Ivan Mažuranić (1814. – 1890.), hrvatski ban, pjesnik, jezikoslovac i političar, govorio je 10 jezika (hrvatski, talijanski, latinski, njemački, francuski, engleski, ruski, češki, poljski i mađarski)[3]
  • Friedrich Engels (1820. – 1895.), njemačko-engleski industrijalac, socijalni znanstvenik, i otac marksističke teorije zajedno s Karlom Marxom. Služio se s više od 20 jezika.[4]
  • Nikola Tesla (1856. – 1943.), izumitelj, fizičar, strojarski i elektro inženjer. Govorio je hrvatski, srpski, češki, engleski, francuski, njemački, mađarski, talijanski i latinski.
  • Utpal Dutt (1929. – 1993.), indijski glumac, redatelj, pisac kazališnih komada. Govorio je 8 jezika.
  • dr. José Rizal (1861. – 1896.), filipinski nacionalni heroj, optičar, umjetnik, pisac i znanstvenik koji je govorio 24 jezika.
  • Emil Krebs (1867. – 1930.), njemački poliglot i sinolog. Služio se tečno sa 68 jezika u govoru i pisanju, a studirao je još 120 jezika.
  • Antun Radić (1868. – 1919.), hrvatski znanstvenik, književnik, prevoditelj, publicist, sociolog, etnograf i političar znao je 9 jezika (hrvatski, latinski, njemački, francuski, talijanski, češki, bugarski, poljski i ruski jezik)[5]
  • Nicolae Iorga (1871. – 1940.), rumunjski povjesničar, političar, književni kritičar, memorist, pjesnik i pisac kazališnih djela. Govorio je tečno arumunjski, rumunjski, francuski, talijanski, latinski i grčki, još u dobi od 15 godina.
  • Harold Williams (1876. – 1928.), novozelandski novinar i jezikoslovac. Govorio više od 58 jezika.[6]
  • R.M.P. Sosrokartono (1877. – 1918.), prevoditelj i ratni dopisnik za The New York Herald Tribune. Tvrdilo se kako govori 34 jezika. (24 ne-indonezijskih i 10 lokalnih indonezijskih jezika).[7]
  • Ivan Esih (Ljubuški, 07.kolovoz 1898. - Zagreb, 23. siječnja 1966.) hrvatski je publicist, prevodilac i leksikograf. Navodi se da je prevodio sa 17 jezika.
  • Mario Pei (1901. – 1978.), talijansko-američki jezikoslovac i pisac. Tvrdilo se kako tečno govori bar 38 jezika a da je upućen u strukturu više od 100 jezika.
  • Kató Lomb (1909. — 2003.), mađarska prevoditeljica. Pored materinskog mađarskog govorila je još 16 jezika.
  • Uku Masing (1909. – 1985.), estonski jezikoslovac, teolog, etnolog i pjesnik. Tvrdilo se kako govori približno 65 jezika a mogao je prevoditi na 20 jezika.[8]
  • P. V. Narasimha Rao (1921. – 2004.), indijski odvjetnik, političar i aktivist koji je bio premijer Indije (1991. – 1996.). Pored 8 indijskih jezika govorio je i engleski, francuski, arapski, španjolski, grčki, latinski i perzijski.
  • Bulcsú László (1922. – 2016.), hrvatski jezikoslovac. Govorio je više od 40 jezika.
  • Dmitrij Petrov (1964.), profesor na sveučilištu i sinkroni prevoditelj. Govori preko 30 jezika od čega osam stranih prevodi sinkrono.
  • Ioannis Ikonomou (1964.), glavni prevoditelj u EU parlamentu. Govori tečno 32 jezika.[9][10][11]
  • Ghil'ad Zuckermann (1971.), profesor lingvistike na Sveučilištu u Adelaideu, Južna Australija, Australija.[12][13][14]
  • Michele San Pietro (1964.), profesionalni prevoditelj iz Reggia Emilia (Italija), govori 20 jezika, uključujući i hrvatski.

Sposobnost učenja[uredi | uredi kôd]

Postoji nekoliko teorija kako neke osobe mogu naučiti nekoliko drugih jezika relativno lako, dok druge osobe imaju problema naučiti i samo jedan strani jezik. Jedna teorija tvrdi da pojačani nivo testosterona dok je dijete u uterusu može povećati asimetriju mozga.[15]

Neuro znanstvenica Katrin Amunts promatrala je mozak Emila Krebsa i otkrila kako je oblast u Krebsovom mozgu zadužena za jezike drugačije organizirana nego kod osoba koje su bile jednojezične. S druge strane neurolingvist Loraine Obler brani Geschwind–Galaburdovu hipotezu po kojoj ljevaci, osobe s poremećajima auto-imuniteta, poremećajima tijekom učenja, pokazuju talent u umjetnosti, matematici i vjerojatno jezicima.[16]

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Michael Erard, Babel No More: The Search for the World’s Most Extraordinary Language Learners, Free Press; 306 str. ISBN 978-1-4516-2825-8

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Drašković, Janko, Hrvatski biografski leksikon, Mladen Švab (1993.), pristupljeno 18. veljače 2023.
  2. C. W. Russel, D.D., 1863, Longman & Green, London
  3. Ivan Marjanović De Tonya, Ivan Mažuranić Hrvatski Goethe i hrvatski “ban pučanin“Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. ožujka 2016. (Wayback Machine), croatia.ch, pristupljeno 5. siječnja 2016.
  4. (engl.) Paul Lafargue, Frederick Engels, (The Social Democrat, sv. 9. br. 8, 15. kolovoza 1905., str. 483.-488.), marxists.org, pristupljeno 5. siječnja 2016.
  5. Ivo Perić, Antun Radić: 1868.-1919.: etnograf, književnik, političar, Dom i svijet, Zagreb, 2002., ISBN 953-6491-80-X, str. 287.
  6. (engl.) Paul Stanley Ward, Harold Williams Voice of the WorldArhivirana inačica izvorne stranice od 23. siječnja 2010. (Wayback Machine), NZedge.com, 30. lipnja 2000., pristupljeno 5. siječnja 2016.
  7. (indon.) Biografi RMP Sosrokartono (Kakak Kandung RA. Kartini) - Bagian 1, ripiu.com, (arhivirano na web.archive.org, 26. travnja 2012.), pristupljeno 5. siječnja 2016.
  8. (engl.) Uku Masing - Writer, theologian, philologist, VM.ee, 14. kolovoza 2003., (arhivirano na web.archive.org, 8. siječnja 2009.), pristupljeno 5. siječnja 2016.
  9. (engl.) Kathy Tzilivakis, Greeks Abroad: The man who speaks 32 languages, athensnews.gr, 28. ožujka 2010., (arhivirano na web.archive.org, 21. ožujka 2012.), pristupljeno 5. siječnja 2016.
  10. Rice, Xan. 3. kolovoza 2015. The man who speaks 32 languages - and counting. New Statesman. Pristupljeno 10. ožujka 2017.
  11. Schiltz, Christoph B. 9. lipnja 2014. Der Mann, der 32 Sprachen fließend spricht [The man who speaks 32 languages fluently]. Die Welt (njemački). Pristupljeno 10. ožujka 2017.
  12. Meet Ghil'ad Zuckermann, master of 11 languages, Pedestrian TV. Preuzeto : 2.8.2018.
  13. Starting from scratch: Aboriginal group reclaims lost language, With the help of a linguistics professor, Barngarla, which has not been spoken for 60 years, is being pieced together, Al Jazeera, John Power, 29.6.2018. Preuzeto: 2.8.2018.
  14. Voices of the land, In Port Augusta, an Israeli linguist is helping the Barngarla people reclaim their language / Anna Goldsworthy, The Monthly, September 2014. Preuzeto: 2.8.2018.
  15. (engl.) Leland, John. 9. ožujka 2012. Adventures of a Teenage Polyglot. New York Region. The New York Times. Pristupljeno 5. travnja 2012.
  16. (engl.) Michael Erard, Gift of the Gab, (New Scientist, 8. siječnja 2005.), Michaelerard.com, 7. kolovoza 2006., (arhivirano na web.archive.org, 29. rujna 2011.), pristupljeno 5. siječnja 2016.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]