Polimorfija
Polimorfija (grč. poly - mnogo, morfe - oblik) je postojanje kojega elementa, kemijskoga spoja ili minerala u dva ili više oblika koji se razlikuju po kristalnoj strukturi te fizikalnim i kemijskim svojstvima, a ne razlikuju se po kemijskome sastavu.[1]
Alotropija je polimorfija kod kemijskih elemenata. Najpoznatiji primjer alotropije su dijamant i grafit. Oba su građena od atoma ugljika (C), dok dijamant kristalizira u kubičnom kristalnom sustavu grafit kristalizira u heksagonskom.
Polimorfi u mineralogiji su minerali koji imaju istu kemijsku formulu ali imaju različitu kristalnu građu. Polimorfi pokazuju različita fizikalna a djelomično i kemijska svojstva. Uzrok toj pojavi je kristalizacija tvari u različitim uvjetima koncentracije, tlaka i temperature. Primjer, kalcijev karbonat ima dva kristalna oblika: kalcit i aragonit (vidi slike). Ova dva kristala imaju isti kemijski sastav (CaCO3), ali različit raspored jedinki u prostoru.
Sve poznate tvari kristaliziraju u jednom od sedam kristalnih sustava koji se razlikuju po duljinama osi i po kutovima među njima te mogu imati jednu ili više elementarnih ćelija određenog sustava.
Izomorfija je pojava da različite tvari mogu kristalizirati u istom kristalnom sustavu, imaju istu kristalnu građu.[2]
Grana znanosti koja proučava kristale naziva se kristalografija.
-
Kalcit, kristalni oblik kalcijeva karbonata CaCO3, polimorf -
Kalcit - uvjeti kristalizacije određuju izgled kristala -
Kalcit, kristalizira u trigonskom - romboedarskom sustavu -
Aragonit, kristalni oblik kalcijeva karbonata CaCO3, polimorf -
Aragonit, kristalizira u rombskom sustavu
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Struna: Polimorfija
- ↑ Sikirica, Korpar, Čolig: Kemija s vježbama 1, Školska knjiga, Zagreb, 2000., ISBN 953-0-20540-6, str. 151-156