Poljica Kozička
| Poljica Kozička | |
|---|---|
| Država |  Hrvatska |
| Županija | Splitsko-dalmatinska |
| Općina/grad | Vrgorac |
| Površina[1] | 31,7 km2 |
| Visina | 727 mnm |
| Koordinate | 43°18′22″N 17°15′42″E / 43.306150309609°N 17.26168662834226°E |
Stanovništvo[2] (2021.) | |
| Ukupno | 103 |
| – gustoća | 3 st./km2 |
| Poštanski broj | 21274 Kozica |
| Pozivni broj | 021 |
| Autooznaka | MA |
  Poljica Kozička Poljica Kozička na zemljovidu Hrvatske | |
Poljica Kozička je naselje u sastavu Grada Vrgorca, u Splitsko-dalmatinskoj županiji.
Geografski položaj[uredi | uredi kôd]
Poljica Kozička pripadaju gradu Vrgorcu od čijeg centra su udaljena 21 kilometar. Makarska je udaljena 39 kilometara, dok je udaljenost od Imotskoga 35 kilometara.
Gospodarstvo[uredi | uredi kôd]
Stanovništvo se uglavnom bavi stočarstvom i poljoprivredom.
Opskrba sela električnom energijom vrši se imotskoga Slivna, tj. električnu mrežu održava HEP-ov pogon iz Imotskoga što mještanima predstavlja problem zbog čestih komplikacija. Godine 2011. tražili su i da se selo spoji na dalekovod Vrgorca, preko Stilja ili Kozice, kako bi struja bila jača, a mreža se redovitije održavala.[3] Poštanski broj je 21274, a dostavna pošta Kozica.
Stanovništvo[uredi | uredi kôd]
Prema popisu iz 2011. naselje je imalo 172 stanovnika.[4]
| broj stanovnika | 803 | 766 | 843 | 999 | 1169 | 1184 | 1103 | 1163 | 1091 | 1112 | 1078 | 993 | 643 | 421 | 255 | 172 | 103 |
| 1857. | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011. | 2021. |
Najveći broj stanovnika Poljica Kozička imala su 1910. godine kada je u njima živjelo 1184 stanovnika. Nakon toga, broj stanovnika rapidno opada da bi do 2011. godine, prema Državnom zavodu za statistiku, svega 172 stanovnika živila u selu. Međutim, prema drugim podatcima, u Poljicama Kozičkim 2011. godine živilo je 60 stanovnika.[3] U samom zaseoku Vekići živi samo 8 mještana.
Ivan Vekić, rodom iz Poljica Kozičkih, u svojoj knjizi "Peta zapovijed: Roman o Domovinskom ratu" (Osijek, 2014.), u bilješci o piscu navodi: "Rođen sam 18. listopada 1938. god. u zabiokovskom selu Poljica, zaseok Vekići - jednom od brojnih zaseoka toga siromašnoga i prkosnog, na brđanski način lijepoga sela. Sela iz kojega se samo odlazi i nikada više ne vraća, osim u tužnim mislima, u mašti i prisjećanjima na svoje hajdučko porijeklo, kada nema nikakve druge utjehe. O njemu pjevamo kad nas svi čuju i plačemo kada nas nitko ne vidi!"[5]
Prezimena Vrgorske krajine[uredi | uredi kôd]
Ajduk, Alerić, Ančić, Antunović, Arambašić, Bajalo, Bajto, Baletić, Barać, Barbir, Begović, Beus, Bilić, Biskupović, Bobanac, Bokšić, Borovac, Božić, Brljević, Buklijaš, Bulog, Buljan, Bušelić, Caktaš, Cikoja, Čepo, Čović, Ćulav, Delić, Delipetar, Divić, Dodig, Domanžić, Dragičević, Dropulić, Dujmović, Đugum, Erceg, Filipović, Franić, Galić, Gašpar, Glamuzina, Glavan, Glavaš, Govorko, Grančić, Granić, Grbavac, Grgić, Grljušić, Grubišić, Hrstić, Ilić, Ivandić, Ivičević, Jakičević, Jelaš, Jelavić, Jerkušić, Jović, Jujnović, Jukić, Jurilj, Jurjević, Kalajžić, Kapović, Kardum, Katavić, Katić, Klaričić, Klinac, Knezović, Kolak, Kordić, Kraljević, Krivić, Krstičević, Kurilj, Kurtović, Lendić, Majić, Majstrović, Maras, Marević, Marinović, Markotić, Maršić, Martinac, Marušić, Matić, Matković, Medak, Mihaljević, Miletić, Miljak, Miočević, Mišić, Musanić, Musulin, Mušan, Naglan, Nizić, Nuić, Okmažić, Opačak, Oršulić, Ožić-Bebek, Panžić, Pavić, Pavlak, Pavlinović, Pejdo, Perić, Perkušić, Pervan, Pivac, Polić, Pranić, Primorac, Prnić, Pucar, Radalj, Radić, Radomiljac, Radonić, Rakić, Rakušić, Raos, Ravlić, Rešetar, Roglić, Roso, Rudež, Ružičanin, Stanković, Suvaljko, Šalinović, Šapit, Šimunović, Škorput, Šoljak, Šošić, Štulić, Talaja, Tamburović, Tolić, Tolj, Tomac, Trlin, Turić, Ujdur, Vegar, Vekić, Vidaković, Vidović, Vranješ, Vučak, Vučko, Vujčić, Vukmir, Vukojević, Vukosav, Vuković, Vuksanović, Vukšić, Vukušić, Vuleta, Vuletić, Zekulić, Židić, Živković.[6]
Poznate osobe[uredi | uredi kôd]
- Ivan Grljušić, hrvatski pjesnik, pripovjedač, esejist, romanopisac, književni i kazališni kritičar, dramski pisac, antologičar i nakladnik rodio se 6. srpnja 1953. u Poljicima. Diplomirao je hrvatski jezik i južnoslavenske književnosti. Bio je urednik u časopisima i nakladničkim kućama, kao i kolumnist i kazališni kritičar u novinama i časopisima. Živi kao profesionalni pisac (samostalni umjetnik), okušavši se u gotovo svim književnim rodovima. HTV je snimio o njemu film "Vrutak vedrine" (režija P. Krelja). Pojedinačna djela prevedena su mu na nekoliko svjetskih jezika (engleski, njemački, japanski, francuski) Priređivao je za tisak i knjige drugih auktora. Dizajnirao knjige, izlagao samostalno i skupno slike, skulpture, fotografije i grafike. I svakako je jedan od najraznovrsnijih hrvatskih auktora uopće.[7][8]
- Ivan Vekić, (18. listopada 1938. – Osijek, 17. prosinca 2014.) - utemeljitelj Hrvatske demokratske zajednice, ratni ministar unutarnjih poslova Republike Hrvatske, pravnik, političar, književnik
Spomenici i znamenitosti[uredi | uredi kôd]
U Poljicima Kozičkim nalaze se dvije rimokatoličke crkve:
- Crkva Gospe od Zdravlja koja je istovremeno i župna crkva. Sagrađena je 1887. godine na Igrištu, a obnovljena 1998. godine za vrijeme župnika don Petra Čondića. Crkva je izgrađena domaćim klesanim kamenom četvrtastoga oblika, duga je 13m, a široka 6m. Nema zvonik. Crkva ima polukružnu apsidu u kojoj se nalazi glavni oltar s Gospinim likom.
- Crkva svetoga Jure, sagrađena 1873. godine u Poljicama. Najstarija je crkva u ovoj župi. U njezinoj se gradnji koristio također klesani domaći kamen četvrtastoga oblika. Nema zvonik. Pod crkve popločan je kamenom, a u polukružnoj apsidi nalazi se drveni kip Sv. Jure na bijelom konju. Crkvu je obnovio župnik don Jakov Dragušica. Crkva je duga 13m, a široka 6m, slično kao i crkva Gospe od Zdravlja.
Administrativno gledajući, svi su zaseoci ovoga kraja uključeni u mjesnu zajednicu Poljica Kozička. Također, Poljica imaju vlastitu župu, posvećenu Gospi od Zdravlja, koja pripada Biokovskom dekanatu, kao i sve župe Vrgorske krajine. Do 1922. godine ova je župa bila u sklopu župe Kozica, a 1924. godine se osamostalila. Od te se godine vode i župne knjige. Do 1922. godine posluživali su ju franjevci iz samostana u Makarskoj, a od tada pa do danas to čine svjetovni svećenici. Zadnjih godina Drugog svjetskog rata župa je bila ispražnjena zbog nedostatka svećenika, slično kao i mnoge vrgorske župe, pa je ovlasti nad njom tada dobio vrgorski svećenik. 1955. godine ovoj su župi pripojena i Mijaca, koja su se do tada nalazili u župi Stilja. No Mijaca imaju vlastitu mjesnu zajednicu i odvojena su od Poljica, ali zbog svoje male veličine i broja župljana pripadaju župi Gospe od Zdravlja u Poljicama.[9]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Registar prostornih jedinica Državne geodetske uprave Republike Hrvatske. Wikidata Q119585703
- ↑ Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2021. – stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima (hrvatski i engleski). Državni zavod za statistiku. 22. rujna 2022. Wikidata Q118496886
- ↑ a b STRUJNI ŠOK: ‘Da bih upalio klimu ili bojler, moram ugasiti TV i žarulje u kući’[1]
- ↑ Popis stanovništva u Hrvatskoj 2011., www.dzs.hr
- ↑ Ivan Vekić, "Peta zapovijed: Roman o Domovinskom ratu", Vlastita naklada, Osijek, 2014, str. 497.
- ↑ Prekrasna Poljica Kozička![2]
- ↑ http://www.ivan-grljusic.hr/
- ↑ http://dhk.hr/clanovi-drustva/detaljnije/ivan-grljusic
- ↑ Povijesno-geografske značajke Poljica Kozičkih
| |||||||
.gif){kind=small}
|
|
Portal Hrvatske – Pristup člancima s tematikom o Hrvatskoj. |